 Šta hoće Srpska pravoslavna crkva? Šta hoće vladika Kačavenda? Šta hoće, u krajnjem, i politika manjeg BH entiteta kada pristaje na produženje farse koja je protivna svim ljudskim i Božijim zakonima? Zar je bilo malo četiri godine agresije na Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod? Zar je malo genocid u Srebrenici? Stotine hiljada ubijenih, protjeranih, silovanih, psihički i fizički unakaženih? Sve su to pitanja, koja to i nisu, jer im odgovor umnogome nudi neposredna prošlost (a Bogme donekle i sumorna sadašnjost) , ali se ona moraju postavljati makar u retoričkoj formi, jer je neshvatljivo da se neki “vlastodršci” i zaštićeni međedi RS ni nakon više od decenije nekog bolesnog “kosovskog” sna i iluzija još uvijek nisu probudili. Ili kao ukleti “mjesečari” hodaju po olinjalim mitskim baruštinama Velike Srbije.
Šta hoće Srpska pravoslavna crkva? Šta hoće vladika Kačavenda? Šta hoće, u krajnjem, i politika manjeg BH entiteta kada pristaje na produženje farse koja je protivna svim ljudskim i Božijim zakonima? Zar je bilo malo četiri godine agresije na Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod? Zar je malo genocid u Srebrenici? Stotine hiljada ubijenih, protjeranih, silovanih, psihički i fizički unakaženih? Sve su to pitanja, koja to i nisu, jer im odgovor umnogome nudi neposredna prošlost (a Bogme donekle i sumorna sadašnjost) , ali se ona moraju postavljati makar u retoričkoj formi, jer je neshvatljivo da se neki “vlastodršci” i zaštićeni međedi RS ni nakon više od decenije nekog bolesnog “kosovskog” sna i iluzija još uvijek nisu probudili. Ili kao ukleti “mjesečari” hodaju po olinjalim mitskim baruštinama Velike Srbije.
Crkva u Konjević Polju, u avliji nane Fate Orlović iz dana u dan postaje sve poznatija, ali ne po svojoj primarnoj ulozi, već po svojevrsnoj negaciji smisla crkvenog djelovanja, njenom totalnom obesmišljavanju i svođenju na predmet razdora i mogućeg sukoba. Kao što su, uostalom, mnoge crkve odnosno njihovi sveštenici bili eklatantan demanti općeg crkvenog poslanja u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Ovih dana ponovo smo suočeni sa nastavkom apsurda : U Osnovnom sudu u Srebrenici zakazano je za 16 februar pa odloženo za 14. mart (“sudija morao hitno otići na seminar u Bijeljinu”, kazano u “obrazloženju”) suđenje Fati Orlović, Bošnjakinji iz Konjević Polja, koju optužnica Okružnog tužilaštva u Bijeljini tereti (vidi sad!) “što je u pravoslavnoj crkvi u Konjević Polju uskratila slobodu obavljanja vjerskih obreda i izazivala i raspirivala nacionalnu, rasnu, versku mržnju i netrpeljivost”. Kako prenose neki srpski listovi, u optužnici stoji da je Fata 3. maja 2002. godine, oko 19 sati, prilikom održavanja molitve povodom praznika Velike Petke, lupala na vrata crkve, vikala svešteniku “hajde četnički komandante, izađi iz crkve”, a vjernicima da se raziđu, a ako to ne urade da će ih sve rastjerati. Ova Bošnjakinja je dalje optužena da je 11. decembra 2003. godine, oko 12 sati, prišla svešteniku Milanu Milovanoviću, koji je obavljao vjerski obred, govoreći mu da je došao da otme njenu zemlju, nazivajući njega i okupljene četnicima.
Fata na tome nije stala, pa je, kako tvrdi tužilaštvo, 4. maja 2004. godine, na dan Usekovanja svetog Jovana Krstitelja, ušla u crkvu, rušeći obredne predmete u oltaru, uzela veliku svijeću i udarila sveštenika, psujući ga i ponovo nazivajući četnikom.
Tužilaštvo je konstatovalo da je Bošnjakinja iz Konjević Polja izazivala i raspirivala nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, razdor i netrpeljivost, povrjedivši slobodu vjere i pravoslavnoj vjerskoj zajednici uskrativši slobodu javnog obavljanja vjerskih obreda. Time je, kažu u tužilaštvu, počinila i krivično djelo povrede slobode vjere i vršenja vjerskih obreda, iz člana 178 stav 2 KZ RS.
Naravno, ne treba posebno govoriti o stupidnosti optužnice: sagraditi crkvu u avliji, na privatnom zemljištu Orlovića, i to nakon Dejtonskog sporazuma, dok je nana Fata bila u progonstvu (muža su joj ubili agresori u Srebrenici 1995. i sa njim još 22 bratića!), rugajući se cijeloj međunarodnoj zajednici i svima onima koji su bili dužni spriječiti taj vandalizam, pa kasnije optuživati staricu za uskraćivanje “slobode vjerskih obreda”, to valjda može samo tamo gdje su svi postulati razuma dovedeni do krajnjih granica apsurda, ako je apsurd uopće adekvatna riječ za sve ono što je rađeno i što se radi u tvorevini koja je prvenstveno zasnovana na genocidu, na ubistvima i zločinima. To je slično ili identično optužbama da su bošnjačke žrtve krive za genocid nad njima ili da su na Markalama Bošnaci ubijali sami sebe kako bi naveli međunarodnu zajednicu da reagira! Mi smo prije dvije godine posjetili Fatu Orlović i tom prilikom prenijeli njene riječi koje odslikavaju samo djelić njene (i tada kao i danas) krajnje teške situacije: “Sud je rekao popu Milanu da više ne smije ulaziti u crkvu. On nije ispoštovao sudsku odluku, pa je nastavio dolaziti. Pet puta me je napadao, zajedno sa Vlaškom koji radi u robnoj kući. Skoro uvijek im se pridruži i Srpkinja koja radi u Taranovoj kafani. Ona provocira i time što dolazi paliti u crkvi svijeće. Psuje mi majku. I policija je njihova. Policajac, koji bi mi trebao dati zaštitu, jednom mi reče:‘Ne interesuje mene što si se ti vratila. Ovo nije tvoje, ovo je srpsko i srpsko će biti i dalje.‘ Zadnji put su me napali i pretukli 4. aprila, sedmicu pred Uskrs. Najviše sam udaraca dobila od Vlaška i popovog sina. Popov sin me udarao u jednu, a Vlaško u drugu stranu. Policija me je, nakon što sam napadnuta, vodila u Bratunac na saslušanje, kao da sam ja kriva. Ja sam u Tuzli izvadila ljekarsko uvjerenje o nanesenim povrjedama i počinioce tih nedjela ću tužiti”, kazala nam je tom prilkom nana Fata, dodavši da je od te situacije i oboljela, da je dobila šećer i neke druge boleščurine, ali da će radije umrijeti prije nego dozvoliti da je otjeraju sa njenog topraka.
Danas srpska optužnica tereti Fatu Orlović “za nanošenje tjelesne povrede svešteniku Milovanoviću!”
U gradaciji apsurda posebno mjesto pripada činjenici da je ova 63-godišnja bolesna žena ostavljena da se SAMA bori protiv mirnodopskih agresora, bez obzira kako se oni zvali i koju krinku na glavi nosili. Naši vajni političari, koji već mjesecima nisu sposobni ni da se popenju do svoje fotelje i formiraju vlast, predstavnici međunarodne zajednice, brojne nevladine organizacije, različiti komiteti za ljudska prava i slične organizacije prepustile su ovu Bošnjakinju svakodnevnim (i svakonoćnim) torturama, prijetnjama i fizičkim nasrtajima, a da se niko ne počeše iza uha što na ovom primjeru padaju zakoni, deklaracije, povelje, dogovori, sve ono za šta se navodno bori država poput Bosne i Hergegovine na putu u Evropu. Nana Fata, žena koja je izbjegla četničku kamu i genocid Srebrenice, sada je u situaciji da strijepi nad svojim životom samo zato što pred ukupnim svjetskim licemjerjem kaže: “U mojoj avliji nema mjesta za pravoslavnu crkvu”.
Stoga je na dan kada je Fata Orlović trebala pristupiti sudu, morao reagirati reisu-l-ulema Islamske zajednice dr. Mustafa Cerić veoma oštrim saopćenjem za javnost u kome je “prozvao” nadležne pojedince i institucije: “Gdje su, dakle, državne institucije, domaće i međunarodne organizacije zadužene da štite ljudska prava? Gdje su bošnjački predstavnici u RS da zaštite Fatu Orlović svojim glasom, svojim krikom, svojom ostavkom, svojom predstavkom OHR-u? Gdje je ministar bezbjednosti i sigurnosti da osigura mir Fati Orlović? Gdje je Dom naroda za zaštitu nacionalnih interesa Bošnjaka? Čiji je nacionalni interes Fata Orlović? Gdje je potpredsjednik RS? Dokle će se testirati strpljenje muslimana? Gdje je kraj progonu i genocidu nad Bosanskim muslimanima?” Istovremeno, on je iznio jasan stav Islamske zajednice u kome ona “nedvosmisleno traži od domaćih i međunarodnih dužnosnika u državi Bosni i Hercegovini da odmah i bezuvjetno zaustave sudski proces protiv Fate Orlović zato što je to udar na čas i dostojanstvo svih muslimana, kao i na čast i ponos svih ljudi zdravog razuma”.
No, kome je danas do časti i dostojanstvu muslimana, kada se ta čast i to dostojanstvo nastoji oskrnaviti gotovo na svim svjetskim meridijanima, pa što bi Bosna i Hercegovina bila izuzetak.
 Našim političkim predstavnicima je najvažnije da ne bude udara na njihove fotelje i pozicije, na njihove političke sinekure, a nana Fata, kao i ostale Bošnjakinje i Bošnjaci kojima se čini slična nepravda, postat će predmetom njihovog interesiranja pred neke nove izbore. 
Našim političkim predstavnicima je najvažnije da ne bude udara na njihove fotelje i pozicije, na njihove političke sinekure, a nana Fata, kao i ostale Bošnjakinje i Bošnjaci kojima se čini slična nepravda, postat će predmetom njihovog interesiranja pred neke nove izbore.
Svemu usprkos, međutim, nana Fata Orlović, iako ostavljena i usamljena, svojom hrabrošću izdiže se u gotovo mitske visine, postajući prava ORLOVIĆKA, što poput ptice iz njenog prezimena dostojanstveno kruži iznad svih ljudskih zala, opačina i - kukavičluka, izrastajući u heroja koji svima pokazuje kako se čuva i brani svoj toprak, svoja istina i pravda.
Aziz Kadribegović
 |
Kolumne 
RSS feed Comments
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>
