 Mnogi ljudi se žele baviti politikom, jer politika je «lahak poso a –
parali». Kada si političar, tvoja jedina zadaća je da ljude okupljene
na nekom mjestu, s vremena na vrijeme, počastiš svojim prisustvom.
Njihova patriotska obaveza je da i oni tebe, u skladu sa tvojim
ogromnim potrebama i svojim skromnim mogućnostima, počaste.
Postoji mnogo, takorekuć bezbroj načina da građani počaste svoje voljene političare. Apetit narodnih vođa je bezgraničniji čak i od države BiH. Oni vole da im se, s povodom i bez povoda, serviraju džabni ručkovi, nije im mrsko ni kada im se, kao zahlada nakon obilnog doručka, ručka ili večere, u besplatnoj hotelskoj sobi «servira» kakva lokalna ili regionalna «missica», a ako je riječ o nekom unosnom tenderu raspisanom pod visokim pokroviteljstvom majke države, nema političara koji se, poput bebe kada dobije zvečku ili penzionera kada u kanti za smeće nađe nenačet hljeb, neće obradovati kada ga privilegirani dobitnik posla vrijednog nekoliko miliona eura počasti «provizijom» od dvadesetak procenata.
Lideri, kako rekosmo, obične građane okupljene na nekom mjestu najradije i najčešće časte svojim prisustvom. I građani mogu, bar s vremena na vrijeme, političare počastiti to jest obradovati svojim prisustvom. Naravno, oni to ne mogu postići prisustvujući u političarevoj kući ili, gluho bilo, kancelariji, jer zna se da duži boravak u političarevoj kući ili kancelariji znači direktno miješanje u njegove unutrašnje stvari, odnosno zadiranje u njegovu državotvornu intimu. Obični građani to mogu postići isključivo na mjestima koja svake četvrte godine samo za njih (naravno, ne i zbog njih) budu utvorena dan ili dva, a nazivaju se birališta. Kada bi se bh. političari za masovnu zaposlenost, masovno zdravlje ili masovnu pismenost stanovnika svoga feuda brinuli kao što se brinu za njihovo masovno izlaženje na izbore, naša domovina bi se za manje od pola sahata iz kazneno-popravnog zavoda poluotvorenog tipa transformirala u novu Švicarsku.
Za politiku se često kaže da ona predstavlja «umijeće mogućeg». Pošto u Bosni i Hercegovini skoro ništa nije moguće, ljudima koji se bave politikom skoro da ne treba nikakvo naročito umijeće. Zato su političari u našoj zemlji, prilično dokon svijet. Ovdje negdje treba tražiti razliku između političara i njihovih birača. Za razliku od političara, koji po vazdan dokoličare baveći se «umijećem mogućeg», njihovi birači po vazdan rade za minimalnu plaću, kubure sa penzijom od par stotina maraka, prose ili, u potrazi za hranom, rove po kontejnerima za smeće. Dok se političari bave potpisivanjem basnoslovnih hotelskih računa, zbijanjem šala na račun zakona o javnim nabavkama, prelistavanjem turističkih prospekata i smišljanjem novih službenih putovanja, dakle dok se bave «umijećem mogućeg», armija njihovih podanika se, na ivici ljudskog dostojanstva, bori za puko biološko preživljavanje. Da bi, zajedno sa svojim obiteljima, zamrkli siti i živi i zdravi dočekali novi dan, mnogi Bosanci i Hercegovci su primorani ispoljavati neviđeno umijeće. Nekada je umijeće preživljavanja za većinu ovih ljudi bilo pitanje čiste rutine. Danas, umijeće peživljavanja multinacionalne armije poniženih i uvrijeđenih birača, za razliku od politike koja je «umijeće mogućeg», postaje sve manje rutinska stvar a sve više umijeće nemogućeg.
Političare krasi jedno naročito svojstvo koje se na jeziku pravne doktrine naziva «imunitet». Kad se političar, zbog kakvog krivičnog djela, nađe na sudu, da bi ga sud mogao lišiti slobode neophodno ga je prvo lišiti «imuniteta». A pravosudni sistem u našoj domovini je tako uštiman, da je lakše stotinu ljudi lišiti dostojanstva, imovine, čak i života nego jednog srednjerangiranog entitetskog političara lišiti «imuniteta». Budući da su političari prilično uhranjen i psiho-fizički odmoran svijet, njihov imunitet na kojekakve bolesti daleko je iznad prosječnog imuniteta. Pošto su se svojski postarali za preranu smrt velikog broja svojih podanika, narodnim vođama je ostalo još samo da se postaraju za vlastitu besmrtnost.
Osim imuniteta na javnu kritiku, po kome su se pročuli širom Planete, postoji još jedna vrsta imuniteta, nobično važna za opstanak i razmnožavanje političara u BiH. Riječ je, dakako, o njihovom imunitetu na nevolje običnih ljudi. Lideri skoro da i ne znaju kako, na teritoriji pod njihovom jurisdikcijom, pod teretom ljudskih prava i demokratije jedva dišu stotine hiljada gladnih, poniženih, bolesnih... Stotine hiljada onih koje, usljed višegodišnjeg izgladnjivanja odnosno manjka elementarnog imuniteta na infekcije, obična gripa pokosi kao kolera.
Nedžib Smajlović
 |
Kolumne 
RSS feed Comments
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>
