“Kur’an je dokaz za tebe ili protiv tebe” (Hadis) • Čovjeku se vraća upravo ono kakvim je bio i kako je postupao • Život na ovom svijetu u znaku stalne borbe protiv strasti
Već nekoliko godina traje procedura oko reforme ustava naše države. Ništa neobično, jer svi ustavi se mijenjaju, dorađuju, usaglašavaju. Razmatraju se zakoni, te usvajaju prijedlozi zakona o izmjenama i dopunama zakona... Amandmani na ustav se stalno donose i to je jedan kontinuirani proces.
Međutim, postoji i jedan okvirni, životni ustav, koji je nepromjenjiv i na koji nema amandmana. Istina, tu i tamo se jave pokušaji da se taj Ustav obezvrijedi, pa čak i javno zabrani njegovo čitanje, kao što je nedavni slučaj Geerta Wildersa, vođe nizozemske stranke PVV (Stranka za slobodu?!), koji je zatražio je da se Kur’an zabrani u Nizozemskoj te da se izbaci iz biblioteka, knjižara i džamija. Ovaj političar Kur’an je nazvao fašističkom knjigom i usporedio je s Hitlerovim “Mein Kampfom”. Zabrana bi, smatra Wilders, poslala jasnu poruku ekstremistima koji knjigu koriste kao ispriku i inspiraciju za nasilje. Wildersova stranka poznata je po širenju antimuslimanskog raspoloženja koje potiču njihovih devet zastupnika u nizozemskom parlamentu.
Uprkos ovakvim istupima, sve više je onih koji prihvataju islam i time se opredjeljuju za to da im posljednja Allahova Objava bude vodilja u životu i put kojim će hoditi. A, za razliku od svih drugih ustava, ovaj Ustav je izuzetno lahko usvojiti. Nema komplikovanih parlamentarnih procedura; jednostavno svako ga u svome životu usvoji donoseći šehadet i deklarišući se kao musliman.
Kur’an je, dakle, određivač i temelj životnog puta vjernika. Generalno, gotovo sve kur’anske ajete možemo uvrstiti pod jednu od tri kategorije:
- ajeti koji govore o akaidu (vjerovanju, imanu, ubjeđenju, ihlasu),
- ajeti koji govore o propisima (halalu i haramu), te
- ajeti koji govore o ranijim poslanicima i njihovim narodima.
“Ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti”
O prihvatanju ili odbijanju puta koji nam je odredio naš Stvoritelj, te o rezultatima jednoga ili drugoga postupka govori i sam Kur’an. Uputa kao pojašnjenje puta kojim čovjek treba da ide najavljena je još prvom čovjeku i prvom vjerovjesniku na Zemlji u kontekstu njegovog protjerivanja iz Dženneta i spuštanja na Zemlju.
Uzvišeni Allah veli: “A kad smo melekima rekli: ‘Poklonite se Ademu!’, svi su se oni poklonili, samo Iblis nije htio. ‘O Ademe’, rekli smo, ‘ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš. U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti.’ Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: ‘O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?’
I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio. ‘Izlazite iz njega svi’, reče On, ‘jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.’ ‘Gospodaru moj’, reći će, ‘zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?’ ‘Evo zašto’, reći će On: ‘Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen’.” (Ta-Ha, 116.-126.)
Navedeni ajeti su puni pouka za svakoga čovjeka:
Pouka prva: pogubnost oholosti. Iblis iz oholosti ispoljava nepokornost Allahovom naređenju da se pokloni Ademu. To se još jasnije vidi na drugome mjestu u Kur’anu: “’Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?’, upita On. ‘Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače’, odgovori on (Iblis).” (Al-A’raf, 12.)
Pouka druga: Nagovoriti čovjeka na zlo je najlakše putem mita, tj. kada mu se ponudi moć i imetak. Stoga, kada Iblis Adema nagovara na grijeh, obećava mu ‘carstvo koje neće nestati’ i ‘drvo besmrtnosti’.
Pouka treća: Džennet treba zaslužiti. Čovjekovo ponašanje se na Zemlji, u životu na ovom svijetu treba iskristalisati. Tek kada obuzda svoje strasti, kada se nauči pokornosti, čovjek je spreman za boravak u Džennetu.
Pouka četvrta: Slijedi uputu, životni ustav, i znat ćeš zašto si ovdje i kuda ideš. U suprotnom, slijep si pored očiju. Onaj ko slijedi uputu Gospodara svjetova neće nesrećan biti. A ko glavu okrene – težak i jadan je život njegov.
Pouka peta: Čovjeku se vraća upravo ono kakvim je bio i kako je postupao (El-džeza’u min džins al-’amel). Ako zaboravlja jasne ajete i on će biti zaboravljen. Ako je slijep i ne vidi jasne ajete, na Sudnjem danu će biti i proživljen slijep. Primjeri iz Kur’ana koji govore o tome da se čovjeku njegov postupak vraća su mnogobrojni:
-”Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti...” (Al-Baqara, 152.)
- “Allah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu pomažu, - ta Allah je zaista moćan i silan.”(Al-Hadž, 90.)
- “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!”(Arl-Rahman, 60.)
- U kazivanju o Nuhu, a.s., i njegovom narodu, Allah, dž.š., veli: “I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se. ‘Ako vi rugate nama’ - govorio je on - ‘rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate i saznat ćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti.” (Hud, 38-39.)
- Govoreći o kazni za one koji se izigravaju sa vjerom i vjernicima, te za one koji spletkare, Uzvišeni Allah, dž.š., nas obavještava da se ona ogleda u tome da se te spletke i ismijavanja vraćaju njima samima: “Kada susretnu one koji vjeruju, govore: ‘Vjerujemo!’ - a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: ‘Mi smo s vama, mi se samo rugamo.’ Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svom nevjerstvu lutaju.” (Al-Baqara, 14-15.) “I smišljali su spletke svakojake, ali smo i mi smislili spletke a da oni to i ne naslutiše.” (An-Naml, 50.) “I kad im je došao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo povećao otuđenje: oholost na Zemlji i ružno spletkarenje – a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe.” (Fatir, 43.)
Zašto čovjek zanemaruje Uputu?
Kako je moguće da čovjek zapostavi Uputu? Jedan od razloga ističe Poslanik, s.a.v.s., u hadisu, kada kaže: “Džehennem je prekriven i okružen užicima (strastima), a Džennet je okružen poteškoćama.” (Buharija) Stoga je bivstvovanje na ovom svijetu u znaku stalne borbe protiv strasti. A Ramazan je, opet, posebna prilika da se u toj borbi dođe u prednost i pobijedi.
Drugi razlog bi mogao biti to što nisu na ispravan način aktivirana čula: srce, pamet, oči, uši... Uzvišeni u tom kontekstu veli: “Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni pameti imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni.”(Al-A’raf, 179.)
A zašto ih ne koriste na pravi način? Vjerovatno je šejtan uspio u svojoj zadaći; u namjeri da ih zavede, kao i njihovog oca Adema, kako je već spomenuto. U tim momentima slabosti, kada se osjeti šejtanov pokušaj odvraćanja od pravoga puta, čovjek sebi mora kazati: ‘Allahov put je jedini ispravan put.’ Ovo je i kur’anski imperativ: “Reci: ‘Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti pa da budemo vraćeni stopama našim – a Allah nas je već uputio – i da budemo kao onaj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: ’Hodi nama!’’ Reci: ‘Allahov put je jedini pravi put, i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo i da molitvu obavljamo i da se Njega bojimo; On je Taj pred kojim ćete biti sakupljeni.’” (Al-An’am, 71-72.)
Postupci čovjeka se vrednuju prema njihovoj kompatibilnosti sa Ustavom
Oni koji lutaju, imaju priliku da se vrate, da se pokaju, kao Adem, da prihvate Ustav i da mole Allaha, na svakom rekatu svakog namaza, da ih učvrsti na putu koji su izabrali. Na taj način će sasvim sigurno, riješiti mnoge životne dileme.
A na Sudnjem Danu, svako će odgovarati za svoje postupke – da li su bili u skladu sa Ustavom. Poslanik, s.a.v.s., veli: “Kur’an je dokaz za ili protiv tebe” . (Muslim, Nesaija) A Uzvišeni nam poručuje: “Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: ‘Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!’, a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu. Poslanik je rekao: ‘Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!’” (Al-Furkan, 27-30.)
Salih Indžić
 |
Islamske teme 
RSS feed Comments
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>
