Vesatijja je, kao što reče jedan od predavača, hajrijje tj traganje za najboljim i najodmjerenijim rješenjima. Možda bi se zato moglo krenuti od toga da se vesatijja ne prevodi kao umjerenost (što je slučaj sa zvaničnim engleskim prijevodom) nego radije odmjerenost ili traganje za pravom mjerom stvari.
Izložba Ars Aevi collection dovela je neke od naših istaknutih umjetnika, kulturnih i javnih radnika da “otkriju” Hanikah, što je svakako još jedan veliki učinak (“nus proizvod”) ovog sazvježđa umjetničkih djela koji niko od organizatora, sasvim sigurno, nije predviđao.
Islamska zajednica ne želi da bošnjački insan bude žaba kojeg će škorpije gurnuti u propast. I zbog toga mi stalno govorimo i upozoravamo, mi nećemo šutjeti i, što je bitnije, nas ne mogu ušutjeti. Da, gospodo, mi nemamo dilema, znamo ko smo: Mi smo Islamska zajednica i znamo šta nam valja raditi.
Zdravo društvo se bori za slobodu i zna prepoznati one koji zloupotrebljavaju slobodu. Muslimani nemaju alternativu. Naš put je borba za slobodu, pa makar se s mnogima i ne slagali. Tome nas uči hidžra. Sloboda govora i misli, ali u granicama korektnosti.
No, vjerujte na riječ ovom hadžiji, kad je čovjek u Haremu, posebno kad klanja namaz ili tavafi oko Kabe, on ne vidi ni tornjeve, ni hotele, ni kranove, vidi samo ono što mu je u srcu i duši - Kabu kao srčiku smisla, kao esenciju duhovnosti, kao beskrajnu ljepotu svijeta koji se giba u vječnom kruženju. I sebe, malog, nemoćnog čovječića koji je došao na izvor smisla da se očisti, da se osvježi Zemzemom, da moli svoga Gospodara za oprost grijeha i mjesto u džennetskim baščama.
