Preporod.com

Od nabrojanih bezazlenih izdvojit ću dvije - znači i dakle. I na mjestu i na nemjestu se izgovaraju. Zapara mi uši i kada se u govoru ponavlja znači pravilno izgovoreno, a kamoli kada se umekša i izgovara znaći. U stotinama iskaza se znač(ć)i koristi kao višak. I dakle također. Prebrojati sam uspijevala po desetak znači i dakle u dvije-tri proširene rečenice u govoru pismenijih insana - u medijima naprimjer. I govornici s najvišim akademskim zvanjima ne umiju izbjeći znači i dakle kao uzrečice. Dakle ne ide uz izjavnu rečenicu na početku govora. Nema smisla upotrebljavati dakle na početku, na kraju ili usred jednostavne izjavne rečenice kojom se ništa mudro ne kazuje, a kamoli zaključuje. Dakle je veznik zaključne rečenice i trebao bi se koristiti u zaključnim rečenicama, u završnici smislenog govora ili izlaganja.
Dok slušam vrla naklapanja onih umnijih i pismenijih koji uzrečice mislim, dakle, znači, definitivno nemilosrdno rabe, upitam se čuju li oni sebe, znaju li o čemu govore, vide li uopće one kojima govore. Poželim im ukazati na ispraznost njihovoga govora, ali odustanem od te želje, ne bi bilo fajde, pa se umirim kada samoj sebi kažem da uz njihovo mislim i dakle nikako ne paše Dekartova mudra izreka: Mislim, dakle jesam - jer da misle i da umiju domisliti, znali bi svoj govor osmisliti, privesti kraju i zaključiti s mudrom ili barem smislenom zaključnom rečenicom koju će početi s dakle.
Najopasnije, ali i najprisutnije, uzrečice ili poštapalice u govoru su psovke. I kao uzrečica su opasne i suvišne, a kamoli kada izražavaju stav, kad su izraz neslaganja ili prijetnje ili kada su zamjena za stav ili mišljenje. U šali, u ljutnji, u ozbiljnom razgovoru krešu se psovke - one jednostavne, lahke i one složene, ubitačne, teško svarljive, gotovo nevjerovatne.
Zanemarljiv je broj ljudi koji nikada ne opsuju, koji nikada ne izgovore barem onu benignu, kratku psovku-glagol u imperativu namijenjenu onome ili onoj o kojoj se govori ili onima o kojima se govori. Malo ko se može kontrolirati i ne kresnuti u ljutnji ili u šali u lice sagovorniku ili sagovornicima psovku u imperativu jednine ili množine sa skraćenim oblikom povratne zamjenice se.
Oguglali smo na mnoge psovke, čine nam se, pojedine, čak podrazumijevajućim, očekivanim, nezaobilaznim. Poneka psovka, ona benigna, bude simpatična, originalna, šaljiva kad je na mjestu izgovori duhovit insan.
Odrasli djecu podstiču na psovku. Simpatično im i drago bude kad njihov mjezimac od dvije-godine uz prve riječi izgovori psovku tepajući. Psovka lahko postaje djetetu navika kad je sluša od odraslih. A čuje je, posvuda ima za to priliku, jer se u nas psuje naveliko. U pojedinih bude u priči više psovki nego onih normalnih riječi. Kažu se dvije-tri riječi, pa potvrde, opovrgnu ili začine psovkom. I neobrazovani, i obrazovani, i odgojeni i neodgojeni, i pametni i glupi - psuju. Neobrazovanim i primitivnim psovke su navika i potreba. Oni psovkom kompenziraju nedostatak kulture i siromaštvo rječnika. I bijedu duha i nezadovoljstvo ili bijes iskazuju što svijet nije po njihovoj mjeri. Pametnim i obrazovanim psovke su teret i zamka, posebice ako se od psovki ne brane iskrenom bogobojaznošću, ako se ne obrazuju, ako ne njeguju kulturu govora.
Jedna od najtežih, meni najnesvarljivijih i naokrutnijih, psovki je psovka svoje majke, matere - kako se u psovki kaže. Kako ćeš to kazati čovjeku? Kako ćeš mu tako majku povrijediti? Jesmo li svjesni težine i okrutnosti te psovke tako raširene među našim svijetom? Nismo, jer da jesmo, krv bi pala kad se nekom ponosnom i hrabrom sinu barne u mater ovako okrutno. Ali, postala je i ova psovka uobičajena uzrečica, gotovo bezazlena, posebice kad je izgovori žensko. Čuj žensko! Čuj da on mater svoju - kaže dama, dotjerana, našminkana, obrazovana, prosvijećena. Sve to tako izgleda i čini se stvarnim dok dama ne kresne onome o kome govori mater svoju kao uzrečicu, otprilike uz svaku drugu rečenicu. Allah selamet!
U jednoj muslimanskoj porodici se za svaku izgovorenu psovku plaćala kazna. Majka i nana, smjerna i uzorna muminka, nije mogla podnijeti psovku u svojoj kući. Najstariji sin je predložio mlađima da se suzdrže pred majkom-nanom. Trudili su se, ali nije išlo glatko. Kad je smislio plaćanje kazne za psovku, efekat je bio nevjerovatan. Pazili su i stariji i mlađi, ugrizali se za jezik, vodu u ustima držali u ljutnji, samo da ne plate. Najoprezniji su bili oni koji su se na dedu titiza bacili. Čuvali su se od izgovaranja skupih glagola, jer im je svaka para bila zabremedet.
Može se, ako se hoće, insan odviknuti od ružnih navika, od suvišnih uzrečica, od poroka čak, snagom volje, upornošću svojom i odvažnošću. Psovke se može i treba čuvati mumin jer je psovanje grijeh.

Nije lahko ni postojanom i bogobojaznom, znanjem i vjerom oplemenjenom muminu, a kamoli onom prevrtljivom i nesigurnom, čuvati se ili osloboditi navike psovanja u okruženju u kojem je psovanje zamjena za lijepu riječ, za jasnu i pozitivnu misao ili za oprečan ili drukčiji stav. Treba, doista, puno volje, snage, upornosti i sabura za to čuvanje ili oslobađanje.

 Aida Krzić

Komentari (6)

RSS feed Comments

Beco said:

	Najvise se trebamo zahvaliti IZ-ci za takvo vaspitanje, jer to im je ogledalo njihovog ucenja, bilo a i jos je u toku. Nije nas niko drugi vaspitivao vise od njiha i nije niko drugi ubacivao spletke medju nas vise od njiha.
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

February 29, 2008
Glasovi: +1

Beco said:

Ja sam se zadesio nekoliko puta u drustvu gde je bio i jedan imam. Jedna osoba je stalno govorila vrlo lose rijeci o svoj majci, kao sto ti to gore navodis, i ja sam ocekivao toga hodzu da upozori tu osobu za takve izraze, Hodza je se samo osmjehkivao na to i vise ga podrzavao nego sto je zelio ga ispraviti ili ga uputiti na neki bolji rijecnik. Zalosno da imami slusaju takve grdne psovke i jos stalno se oni i dalje druze a hodza i dalje drzi dzamiju.

prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

February 29, 2008
Glasovi: +1

a r a g o n said:

	Eh svaka ti cast Aida! Tvoji tekstovi nekako mi dodju kao extra sladak desert. I zaista su poucni, odmjereni, koncizni, bez bilo kakvih naglabanja. Sto je najzanimljivije kratki su, a iz njih se moze izvuci podosta poruka i pouka. Tvoji tekstovi nekako preporod cine tezim i mnogo kvalitetnijim nego li je to bio nekoc. Samo tako nastavi... mahsus selam!
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

March 01, 2008
Glasovi: -1

Senad said:

	Halo ba,"simpaticna psovka", otkud haram moze biti simpatican. Ako Preporod objavljuje ovakve komentare u kojima se kaze da psovka, pa makar i benigna, kako to kaze vrla autorica, moze biti simpaticna, onda nije cudo sto obicni ljudi psuju. Preporodu je najveci promasaj objavljivanje tekstova ove autorice.
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

March 01, 2008
Glasovi: +1

Musa Kesedžija said:

Mahsuz selam i pohvale autorici, a uvaženom gospodinu "Senadu" zelim preporučiti jedan lijek koji je djelotvoran kad su u pitanju nesuvisli komentari u kojima u jednom potezu pokaže pismenost. lijek se nalazi u pravilnom čitanju napisanog uz obavezno praćenje diskursa, ideje i interpunkcijskih znakova- nisu džaba postavljeni. Dakle:) stvarno je vakat da se prije upotrebe jezika(prstića i tastature="tipkovnice") upotrijebi mozak. Allah selamet

prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

March 10, 2008
Glasovi: -1

Senad said:

	"...Poneka psovka, ona benigna, bude simpatična, originalna, šaljiva kad je na mjestu izgovori duhovit insan...." O Musa Kesdzija, pratio ti, ili ne pretio diskurs i interpunkcijske znakove, vajna je autorica napisala da poneka psovka bude simpaticna. Procitaj ti to jos jedared pa se i sam uvjeri.
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

March 15, 2008
Glasovi: +1