|
Velikani koji su obilježili proteklo stoljeće |
|
|
|
30.10.2006 |
Institut za objektivne studije iz New Delhija je prošle godine izdao veoma interesantnu kompilaciju “100 Great Muslim Leaders of the 20th century” u kojoj je navedeno sto muslimana koji su u liderskom, humanom, naučnom, edukativnom, reformskom i književnom pregalaštvu obilježili prethodno stoljeće. Glavni urednik izdanja je dr. Mohd Manzoor Alam, koji je ujedno i predsjednik Instituta za objektivne studije, dok redakcijski kolegij ovog izdanja čine: prof. Z. M. Khan, prof. A. R. Momin, prof. Manzoor Ahmed, dr. Shaukat Ullah Khan, prof. Z. A. Nizami. Knjiga pored historijskih karata koje odslikavaju i prate globalnu geopolitiku od početka 20. stoljeća do njegovog kraja, uz uvod kojeg su sačinili prof. Z. M. Khan i prof. A.R. Momin, sadrži pet glavnih poglavlja u kojima su spomenuti velikani prošlog stoljeća poredani po oblastima društvenog angažmana po kojem su stekli taj rejting. Prva kategorija su lideri i vladari, zatim slijede revolucionari i borci za slobodu, potom slijedi poglavlje u kojem su izdvojeni značajni naučni radnici i pravnici. Pisci i pjesnici su u predzadnjem poglavlju dok su u zadnjem prikazane najznačajnije osobe koje su se dokazale na polju edukacije i društvene reforme. U uvodu profesora Khana i Momina dat je pregled najznačajnijih dešavanja i pojava koje su utjecale kako na svjetsku stvarnost tako i na kretanja u muslimanskom svijetu. Pregled otpočinje analizom ruskog i kineskog imperijalizma, te na poslijetku evropskog kolonijalizma. Uvod razmatra i izazov asimilacije i demonizacije islama u kontekstu islamskog iskustva u dominantno nemuslimanskim sredinama, posebice na Zapadu. Nezaobilazno je tretiranje fenomena islamskih pokreta i njihove uloge u antikolonijalnom otporu, nacionalnom osvješćivanju i stasavanju u državno-društvene faktore u društvima u kojima islamski pokreti nisu ugušeni i zabranjeni. U tom kontekstu su postavljeni neki od najznačajnijih pokreta poput Muslimanske braće iz Egipta, raznih sufijskih pokreta od Kavkaza i Indonezije do Maroka i Alžira, potom su analizirani uloga i značaj pokreta Teblighi-džemata iz Indije, Džema’at-i-islami iz Pakistana, Džematu-l-ulema sa Indijskog potkontinentat, te selefijskog pokreta nastalog na Arabijskom poluostrvu. Ljudi koji su po ovim autorima obilježili dvadeseto stoljeće, a vezani su naš region su rahmetli Alija Izetbegović koji je obrađen pod kategorijom lidera i vladara te rahmetli hadži-hafiz Sabri Koči iz Albanije koji je svrstan u kategoriju učenjaka i jurista. Za Izetbegovića se naglašava da je: “Bio jedan od nekolicine muslimanskih državnika praktičara vjere u svijetu… jedan od vodećih intelektualaca aktivista 20. stoljeća.” Nadalje se kaže da “Samo stasavanje Bosne kao države se može smatrati kao jedno od njegovih najvećih postignuća.” Hafiz Sabri Koči je, kako se navodi: “Bio grubo kažnjen zato što je ostao dosljedni musliman, uhapšen je bio od strane komunističkog režima i u zatvoru je proveo preko dvadeset godina. Unatoč neopisivim teškoćama kroz koje je Koči prošao njegova ljubav prema islamu i vjera u Božiju pravdu nisu presahli.” Interesantno je, a danas kod muslimana poprilično simptomatično, da su u cijeloj kompilaciji pomenute samo tri žene i to: Merjem Džemila (Pakistan) u kategoriji pisaca i pjesnika, te Zejneb el-Gazzali (Egipat) i Anne Sofie Roald (Švedska) u kategoriji aktivistkinja na polju obrazovanja i društvenog angažmana. Bez obzira na ovo i na nekoliko zamjerki na tehničkom uređenju knjiga je urađena u iznimno luksuznom izdanju, na finom papiru (485. str.) ali bez slika koje bi dakako, poboljšale izdanje. Mišljenja smo da knjiga predstavlja vrijednost posebice zbog pregleda na jednom mjestu značajnih osoba koje su obilježile muslimansku misleću i djelujuću tradiciju u proteklom burnom 20. stoljeću.
|