Preporod.com

Naglašava Amra Imamović, uskoro buduća magistrica iz oblasti islamske pedagogije i mua’llima koja već deset godina podučava vjeronauci djecu Osnovne škole “Fatima Gunić” u Sarajevu.

Amra Imamović je rođena u Stocu prije nepunih tridesetosam godina. Osim što je vjeroučiteljica, Amra je danas i majka dvojice sinova osnovnoškolaca, Saliha i Ismaila koji su joj veliki ponos, ali i briga. Završetkom osnovne škole u rodnome mjestu, kao učenica sa svim peticama u svjedodžbi na nagovor oca upisuje Srednju tehničku školu u Mostaru. Za taj period života ne vežu je, kako kaže, lijepe uspomene, no ustrajavala je u ostvarenju životnog sna da završi Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Na početku agresije na BiH sa članovima porodice protjerana je iz rodnog mjesta. Tada se nastanjuje u Konjicu, a potom dolazi u ratno Sarajevo u augustu ‘94. godine na poziv najbolje prijateljice da joj bude svjedokinja na vjenčanju. Upravo taj poziv bio je presudan i korak od ostvarenja sna. Diplomirala je na FIN-u 1998. godine i otada su njena svakodnevica školske klupe i djeca koje odmilja naziva svojom i među kojima se osjeća ispunjenom. Potreba mladih za religioznošću tema je njenog magistarskog rada.
“Svako dijete je neispisana ploča, tabula rasa, čista duša, ali je veoma važno ko i kako ispisuje tu ploču. Vjeronauka to velikim dijelom čini, ona se djeci ne nameće i kroz ispravan način predavanja te čiste duše je i zavole. U tom procesu potrebno je pobuditi duhovnu stranu djeteta koja ga upotpunjuje,” pojašnjava Amra.
U dijelu naše javnosti gotovo desetljeće se osporava vjeronauka u odgojno-obrazovnom procesu djece i mladih i tretira se kao suvišan školski predmet koji vodi podvajanju, što Amra opovrgava: “Uloga vjeronauke danas je veoma važna i nije predmet za koji je potrebno samo usvojiti informacije, ona nema samo obrazovnu funkciju. Njena je uloga da odgaja dušu djece, da ih oplemenjuje. Vjeronauka ne sadrži ništa loše u sebi, njome se promoviraju univerzalne ljudske vrijednosti. Djeca žele živjeti u vjeri, ali u nedostatku autoriteta i ispravnog usmjerenja ona lutaju.”
Za neupućne i oponente vjeronauke, brojke su neumoljive i govore u prilog opravdanosti religijskog obrazovanja. U bosanskohercegovačkim osnovnim školama vjeronauku pohađa preko 90 posto učenika i niko ih od vjeroučitelja i roditelja nasilu ne uvlači u školske učionice. Pobude protivljenju vjeronauci različite su i često neiskreno predstavljene u javnim istupima glasne šačice dušebrižnika bh društva. Prepoznatljiv motiv svakako je opterećenost rudimentima mentalnih sklopova koji još uvijek gaje komunističko-ateistički svjetonazor transformiran u modernistički neoliberalizam lišen svega što ima veze s iskrenim vjerovanjem u Boga. “Vjeronauka ne može živjeti samo u kući, mektebu ili učionici, ona živi svugdje. Dokle god ona bude živjela između četiri zida i tamo se bude smještala nećemo osjetiti napredak,” ističe Amra napominjući da zagovaranje predmeta kao što je kultura religija, kao alternativa vjeronauci, koja s potpuno drugačijeg aspekta sagledava islam, nije rješenje.
Odavno su škole zanemarile odgojnu zadaću dajući prednost obrazovanju reduciranom na školovanje. Danas mnogi pedagozi, ali i roditelji, nažalost, odašilju upitne i kontradiktorne poruke mladima dovodeći ih u rascjep između mišljenja, stavova i djela. “Škola se danas sa svih strana sputava i vežu joj se ruke, djeci i mladima ruše se autoriteti. U prijašnjim vremenima postojale su osobe, uzori, sa svim moralnim i etičkim kvalitetima s kojima se mladi čovjek mogao identificirati. Danas takve osobe nisu u trendu. Mladi se identificiraju s osobama koje njeguju upitne moralne i etičke kvalitete i koje im, nažalost, imponiraju. Na taj način se gradi nova platforma vrijednosti kojoj je polazište materijalno”, tvrdi vjeroučiteljica.
Presudan značaj u odgoju djece ima porodica koja je danas gotovo do temelja narušena. “Porodica ima najveći utjecaj na dijete, jer ga ona oblikuje i odgaja. U školi se taj odgoj nadograđuje dodatnim sadržajima kao što je vjeronauka. Problemi današnjeg stanja društva mogu se locirati i u odnosima roditelja i djece kao i u odnosima roditelja spram nastavnika. Roditelji često nastavnike doživljavaju kao neprijatelje svoje djece, obezvrijeđuju njihov autoritet a to nije dobro,” kaže Amra.
“Puni smo riječi o brizi za djecu i mlade i floskule kako su oni naša budućnost, a ustvari se ništa konkretno ne radi za njihovo dobro. Pod utjecajem savremenih tehnologija i globalizacije mladi su postali moderni nomadi koji olako kidaju veze s našom tradicijom. Postali su konzumenti potrošačkog mentaliteta koji u sebi ne sadrži posebne vrijednosti. Pa i kada zalutaju, vrata religije i vjere mladima trebaju uvijek biti otvorena. Ne smijemo ih kritiziranjem gurati u ambis nego im moramo stalno pružati ruku pomoći”, zaključuje Amra.
Značaj islama neupitan je u životu mlade odgajateljice koja na kraju našeg razovora naglašava: “La ilahe illallah temelj je moga života od kojeg ne odstupam. Životna iskušenja na koja nailazim od Allah dž.š. su, a na meni je da ih strpljivo i pravilno prevazilazim i da se nadam Allahovom zadovoljstvu sa mnom.”

A. DIZDAR

Komentari (0)

RSS feed Comments