Uzbihuzurio se narod, uspaničio, zabrinuo pred valom poskupljenja, naglih i nerazumnih, posebice pred onim najavljenim, bezobzirnim poskupljenjima i onoga što ima, i onoga što nema veze sa žitaricama.
Bila suša, žestoka, u nas i u okolnim zemljama. Bjesnjeli požari. U isto vrijeme dunjalukom harale poplave i oluje. Opomene Božije jasno stizale vjernicima. Prepoznavali ih i predviđali. Haramima se prepuštali i od harama se čuvali - i prije i poslije opomena - i oni koji imanske šarte - od amentubillahi do ve bi-l-kaderi hajrihi ve šerrihi minallahi te‘ala - srcem i djelima potvrđuju.
Do ramazana dane odbrojavaju mumini. Pobožnošću se čiste i spremaju za dane posta, najblagoslovenije dane rahmeta, selameta i magfireta Božijega. Zalihe, i oni, uspaničeno kupuju, prte i u kuće unose. Paketima, vrećama! I njih spopada strah od nestašica. Zašto i njih? Zar previđaju da ih zalihe ulja, brašna, šećera, riže neće spasiti od poskupljenja onih namirnica koje se ne mogu u zalihama čuvati?!
U ovim nesigurnim i bremenitim vremenima zaborave i mumini da im nafaku osigurava Svemilostivi. Slabiju i skromniju ili jaču i obilniju. Čini to On po volji i milosti Svojoj. Svakoga Svoga roba On opskrbljuje pravedno, mudro i svakome pojedinačno primjereno. Poslanikovi hadisi jasno upozoravaju da se vjernici ne smiju bojati za nafaku, da ne smiju stvarati velike zalihe u strahu od gladi i neimaštine. Radi profiterstva pogotovo. Prijeti On kaznom trgovcima i lihvarima koji zarad haram-profita zalihe stvaraju. Vjernike Gospodar i Poslanik Njegov upozoravaju i upućuju na skromnost, suzdržanost, smjernost u svemu, posebice u jelu i kupovini.
Muslim prenosi da je hazreti Aiša, r.a., rekla:
“U vrijeme kada je Allahov Poslanik umro, ja u ostavi nisam imala ništa čime bi se nahranio živ insan, osim nešto ječma u polici koja je meni pripadala. Time sam se hranila dok i to nisam potrošila.”
Promatram, pratim one paketima i vrećama zaprćene. Da mogu podrume i ostave bi širili da im što više stane. I zalihe struje, vode, gasa bi napravili da se ikako može. A ne može! Ono što će najviše ugroziti standard ljudi ne može se osigurati zalihama!
Privid sigurnosti su zalihe. I najava vremena nestašica, tjeskobe i bijede. Kako smo samo brzo zaboravili glad i muke onih iza kojih su ostali pune kuće, ostave, hambari, štale?! Nosili su sa sobom samo svoj iman, ako su ga u srcu imali, i svoja djela. Iman i dobra djela bila su im izvorom sigurnosti, sabura i utjehe. I svakome vjerniku bi trebala biti tim izvorom, jer u kabur vjernik nosi samo iman i svoja djela za koja će mu Svepravedni i Svemilostivi nagrade i kazne odrediti na Danu sudnjem. A koliko se brinemo za zalihe svojih dobrih djela? Jesmo li kadri osjetiti zadovoljstvo i sigurnost kad ih gomilamo?
Granabdžije zadovoljno trljaju ruke. Navlače zalihe koje će prodavati po novim, znatno višim cijenama. Allah ih smeo i prosvijetlio! Iskreno prizivam intervenciju Božiju nad tim pohlepnicima i gulikožama.
Vlast licemjerno i samozaštitnički šuti ili daje izjave na kašičice. I rješenja nudi kratkotrajna, nesuvisla najugroženijim kategorijama stanovništva. Ostali će se snaći?! Pošteni će se saburom i radom štititi, preživljavati i milošću Božijom opstati. Kriminalci će svoj džennet na dunjaluku uživati, a Džehennem će ih, inšallah, pravednošću Božijom na ahiretu dočekati.
Oživljava mi jasno i bolno sjećanje na nevrijeme devedesetih - prije i poslije agresije. Jedni su kuća prepunih svega prve granate i prve progone dočekali. Drugi u besparici, kraj s krajem sastavljali. U najbližem mi komšiluku bilo i jednih i drugih. Jedni čuvali ono što su imali, tek rijetki su svoje zalihe s onima koji nemaju dijelili. Kada je Sarajevo deblokirano, bacale moje komšije ulje užeglo i brašno ucrvano - svojim sam očima gledala da bacaju - u civarama su na smetljište vukli brašno ucrvano i ulje užeglo u zimu devedeset pete po mraku, svjetla obraza?! Znali su ti titizi i samoživci da u mahali ima kuća u kojima se na vodi posna jela kuhaju pa ih žene i majke iznose borcima gladnim i promrzlim i maksumima neuhranjenim. Ali nisu ti hudnici s njima dijelili svoje zalihe. Sjećam se da su dobročinstvo pojedini pokazivali uz ramazan - u sadaku ili u zekat pretvarali su, bezbeli, darovanu kilu tada skupocjenoga brašna, šaku još skupocjenijega šećera ili šolju ulja. Ibretila sam se i prijezir osjećala pred tim postupcima. Ibretim se ponovo i prijezir još žešći osjećam sada prema tim istim koji opet vuku vreće i pakete i srdžbu Božiju prizivaju.
Prazne se police u doskora krcatim super i hipermarketima. Kupuju Bošnje sve i svašta. Zalihe prave. Ojađena sam i ljuta. Nemoćna da ih ometem, da ih podsjetim da se zalihama neće od gladi sačuvati, da ne mogu svoju nafaku unaprijed osiguravati, jer ne zna niko kad će mu vakti-sahat stići i hoće li i okusiti to što je u ogromnim količinama u kuću nanio, gladnih očiju i slaboga imana.
Aida Krzić
 |
RSS feed Comments
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>
