Muhamed Velić

Muhamed Velić

Muhamed Velić je autor, publicista i analitičar vjersko-kulturne i društveno-političke zbilje.  Završio  je Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, na kojem je magistrirao iz oblasti tefsira - tumačenja Kur'ana. Profesionalno je angažiran kao imam, hatib i muallim pri Medžlisu Islamske zajednice Sarajevo. Dugogodišnji je kolumnista Preporoda. Aktivno sudjeluje u medijskoj prezentaciji islamskog vjerovanja, pragme i baštine. Saradnik je nekoliko dnevnih listova i magazina, a autor je dvije knjige. 

Facebook

Twitter

 

Početkom oktobra, nakon dugotrajne borbe s teškom bolesti, u svojoj četrdesetoj godini umrla je ili, kako to u islamskoj nomenklaturi stoji, preselila na Bolji svijet bh. pjevačica Azra Kolaković, poznatija kao Donna Ares. Dugo se Donna Ares nosila s ovom teškom i opakom bolešću. Ljudi su suosjećali s njom, davali su joj podršku na različite načine, od konkretne materijalne do one duhovne, molitvene. I kada je prostrujala vijest da je umrla, kada su portali i mediji objavili tu tužnu vijest, ljudi su javno izražavali svoju sućut i tugu, a vjernici su to iskazivali na način dove za nju. To su uobičajene dove i molitvene riječi koje se iskazuju za umrlu osobu. No, kada je ubrzo došla druga vijest, koja je kazivala da Donna Ares neće biti ukopana po vjerskom propisu i da joj neće biti organiziran vjerski obred, nego samo ukop i ateistička sahrana, bez ikakvih vjerskih obilježja, onda su uslijedile nove reakcije, potpuno šokantne. Neki su bili baš ogorčeni pa su reagirali krajnje neprimjereno, te su na tu vijest ovakve komentare javno objavljivali: “Sad mi nje nije žao, a bilo mi je žao, jer mislila sam da je muslimanka.” “Ateista, glupača glupa.” “Ovakvih mi uopće nije žao koji ne vjeruju u Allaha, eto, ko životinju su je zakopali.” “E za koga vi dovite, fuj, Bože sačuvaj! E sad nek gori!”

Postavlja se sasvim objektivno pitanje da li je u redu da neko ko se zove i predstavlja kao vjernik-musliman može pisati ovakve komentare? Šta kazati i poručiti ljudima koji su pisali i govorili na ovakav način, a predstavljaju se kao vjernici?

Otvoreno i rezolutno kažimo da su krajnje nepristojni i odveć odiozni komentari koje smo naveli da su objavljivani kao reakcije na ukop i ateističku sahranu Donne Ares, bez obzira ko god ih kao takve pisao. A takav govor je itekako neprimjeren jednom vjerniku i njegovim rječniku. Jedna od definicija vjere je i učtivo ponašanje i lijep govor. Dakle, vjera nije samo vjerovanje, ona jeste primarno vjerovanje koje se u javnom diskursu manifestira i kao lijepo ponašanje, dobar odgoj i pristojno izražavanje.

U Kur’anu stoji da je Uzvišeni Bog htio da su svi ljudi vjernici ili, pak, jedne vjere - On bi to učinio tako, ali nije. Mi vjerujemo da je stvar vjere kod jednog čovjeka primarno pitanje Božije Upute i Njegovog određenja, pa tek onda dolazi i čovjekov slobodan izbor. A sve je unutar Allahovog znanja. Tako da kako god okrenemo, to su stvari koje su prvenstveno određene - predestinirane, naš ih slobodan izbor potvrđuje, i sve to uopće ne može i ne smije biti razlogom da neko ko se zove vjernikom neprimjereno reagira, da kazuje ružne riječi i ostavlje pogrdne komentare. U svakom slučaju, svako će odgovarati za svoja djela i svoje riječi. Bez obzira ko god bio. Po učenju islama, za ljude koji odluče da im se ispraćaj napravi bez obreda i ne na način vjerskog propisa, za njih se ne može ništa konkretno učiti niti klanjati, ali isto tako to ne smije biti razlogom da se govore ružne riječi niti iznose uvrjede. To je nedopustivo. Muhammed, a.s., je ustao iz poštovanja prema jednoj jevrejskoj povorci, koja je prošla pored njega, Jevreji koji su nosili jednog svog umrlog i sahranjivali ga, kazavši da je to uradio iz poštovanja prema čovjeku, ljudskom biću, Allahovom stvorenju. Doista, nedostaje nam ne samo poštovanja za drukčije, nego, čini mi se, nemamo nikako ni osjećaja za druge. Postajemo netolerantno društvo, nažalost. Mi nismo sāmi na ovoj Planeti i u ovom svijetu. Bog je Onaj koji stvara, kontroliše i popravlja, nismo mi. On je stvorio sve ovo, Svemir, Zemlju i ovakav svijet u kojem živimo. Naše je da to poštujemo i da budemo dobri i još bolji. I to je stalan proces. Nije dovoljno jednom biti dobar, to je proces koji mora biti u progresu.

Sličica Želim Print

U ovoj kolumni, želim da iznesem i jedno drugo iskustvo povodom slične smrti, no, ipak različite. 11. oktobra sam na sarajevskom mezarju Faletići klanjao dženazu namaz jednoj relativno mladoj ženi. Zvala se Amra H. Preselila je u svojoj 45. godini. Imala je karcinom i borila se s tom teškom bolešću, ali to nije bio njen jedini strašni usud i jedina bolna datost. U ratu, 1992. godine, u stanu na Alipašinom polju pogodio ju je metak iz sijača smrti u leđa, direktno u kičmu. Ostala je nepokretna. Zadnjih dvadeset pet godina svog života, dakle, jedan veći dio, provela je u kolicima. Nekoliko dana nakon njenog ranjavanja, iz istog oružja, sijač smrti sa srpskih položaja na jednom sarajevskom trgu ubio joj je babu. Tu strašnu vijest sopćili su joj dok je bila u bolnici, teško ranjena. Imala je još majku, brata i sestru.

Bila je vedra osoba. Hrabra. Heroj. Vjernica, svaki je namaz klanjala. Na internetu, preko društvenih mreža, upoznala je jednog lijepog momka čak iz dalekog Pakistana. Počeli su intenzivno komunicirati i upoznavati se. Rodila se ljubav, Allah dao, a istinsku ljubav konačno samo Allah može dati. On dođe u Sarajevo, isprosi je i oženi. To što je ona bila u invalidskim kolicima i što je bila nepokretna – to njemu ništa nije značilo. On to zapravo nije ni vidio. Ljubav ima svoju optiku. Imali su lijep život. 
Na dženazi, dok smo klanjali i vršili ukop, ne znam ko je više plakao za njom, da li njen suprug ili njen brat. Gledao sam ih obojicu pored njene svježe humke, suze su im kapale po njenom zemljanom pokrivaču. Tražio sam riječi da ih utješim, samo su Božije dolazile u obzir i bile kadre pružiti utjehu. Sve je već određeno. Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici.

Društvene mreže su na jedan autentičan način učinile da uvidimo svoju stvarnost kakva ona doista i jeste. Oni koji nisu na društvenim mrežama to baš i ne razumiju, ali u toj savremenoj percepciji svijeta i komunikacija u istome – oni kao da i ne postoje. Ali, zato na društvenim mrežama postojimo mi, baš onakvi kavi jesmo, i najbolji i najgori. Na društvenim mrežama možemo vidjeti kako ljudski duh gotovo u cjelokupnom rasponu izgleda, to je pijaca na kojem obitavaju upravo one – ljudske duše. Sve se tu može “kupiti” i sve se može “prodati”. I zdravlje, i sreća, i uputa, i znanje, i obrazovanje, i poštenje, i nafaka, gotovo sve. Moglo bi se ovako zadugo u jednoj općoj analizi govoriti o društvenim mrežama, što ću jednom baš i uraditi, ali ovaj put hoću da kažem nešto konkretno. 
Naravno, naslov me je već “odao”. O tome hoću da govorim, kako na društvenim mrežama “caruju” iscjeljitelji i svakakvi duhovni liječnici. A ljudi su “gotovo uvijek bolesni” ili im nešto fali i misle da su zdravi samo onda kada nisu bolesni. Onda se traži lijek, smiraj, sreća, sigurnost, odbjegli bračni drug, nestala nafaka, zdravlje, izgubljeni posao. Ljudi pitaju i traže sebi pomoć. A gdje će to uraditi, pa na internetu i društvenim mrežama. Tu im je najlakše i najbrže. A tu, kako smo kazali, ima svega i svačega. 
Svjedočim to i osobno. Jer, moja uloga na Facebooku, kao najdominantijoj društvenoj mreži, je značajna. I sām mi je Facebook dodijelio takav status, uvidjevši da me dosta ljudi redovno prati, pa su mi dodijelili verifikaciju profila i njegovu zaštitu. To kazuje i ona mala plava značkica pored mog imena. Moj profil je aktivan i dobro praćen. On ima registrovanih gotovo 65 hiljada ljudi, a statusi imaju između sto i dvjesto hiljada čitanja. To je zato što je profil otvoren za javnost. Ali, iza tog javnog paravana, ljudi se javljaju privatnim porukama s potrebama i pitanjima koja preusmjeravam i pretačem u naslov ove kolumne. Često me pitaju: “Učim li rukje i ako ne učim mogu li nekoga preporučiti?” Ili, pak, ovakva pitanja: “Imam problem, takav i takav, možete li mi pomoći?” Često pitaju roditelji za djecu, djeca za roditelje, bračni drugovi jedni za druge, rođaci za rođake itd. Uglavnom, gotovo sve kategorije unutar socijalnih obrazaca se javljaju. To su pitanja koja su vezana za sihr, džinne, ogramu, zapise, uroke, ružne snove, depresiju, anksioznost, salijevanje strave, a najčešće u vezi učenja rukje. A to je ono što i jedino preporučujem - učenje rukje. Isto tako, odmah im kažem da se ne bavim time, imām sam, a imamski posao i poziv može u tom smislu da podrazumijeva davanje savjeta ili uputstava za pravilno ponašanje, a onda im preporučim neke ljude koji to rade i koji se time bave. 
Ko su ljudi koji se bave učenjem rukji?! To su uglavnom “slobodni strijelci”, najčešće selefijske ili, pak, sufijske provenijencije. Ima i onih koji rade u Islamskoj zajednici, koji se time bave, ali su rijetki, gotovo na prste ih se može nabrojati. Ovdje govorim o onima koji se time bave na ispravan način, na dozvoljen i argumentiran način utemeljen na Sunnetu, očišćen od bilo koje primjese širka. Dakle, govorim o onima koji uče rukje izravno ljudima i koji uče Kur’an na određene suplemente, kao što je voda, maslinovo ulje itd. Riječ je o Kur’anu i njegovom učenju i tekstu kao jedinoj dozvoljenoj bazi. 
S druge strane, postoji i dosta onih koji to rade na nedozvoljen način, koji su šarlatani u tome, koji varaju svijet, koji se bave na način koji nije utemeljen, bez ikakvog dokaza, a samim time koji nije ni dozvoljen. Do njih se opet lahko dođe. A ljudi trebaju pomoć. Kada su u nuždi ili potrebi hvataju se za svaku slamku. Vjeruju u sve. I onda se često njihov mali problem pretvori u  pravi problem. Husein Đozo je govorio: “Kad prava vjera na vrata izađe, sujevjerje na prozor uskače.” 
Ljude, naravno, mudro i lijepim savjetom treba uputiti na ispravno vjerovanje i ponašanje. Često ljudi umisle da imaju problem, ali ga nerijetko i imaju. Traže pomoć. Treba im pomoći. Zato bi Islamska zajednica trebala imati svoj centar za učenje rukji ili za dozvoljeno iscjeljiteljstvo. Ona bi trebala okupiti ljude koji se time bave i staviti ih pod svoju superviziju. One koji se time bave na nedozvoljen način, njih treba upozoriti, a one koji se time bave na ispravan način - njima treba dati licencu. Oni mogu djelovati u većim gradovima, u određenim prostorijama ili, pak, se to može organizirati na način kao što su organizirani centri za odvikavanje od ovisnosti. A mogu to raditi i u svojim prostorima, no, prije toga moraju imati dozvolu kao dokaz da to rade na ispravan način. Islamska zajednica bi se trebala pozabaviti ovim pitanjem, jer već sada ono postaje goruće, a puno se njime, kao takvim, manipulira i zloupotrebljava. Na taj bi se način pomoglo ljudima u nevolji i potrebi, ali bi se olakšalo i imamima koji bi tada znali, bez ikakve bojazni i zadrške, kome uputiti one koji traže takav tretman i učenje rukje. 
Cilj ove kolumne je bio da ukaže na potrebu postojanja i osnivanja jednog takvog centra. Njega treba da formira i vodi Islamska zajednica i njeni ljudi ili, pak, ljudi kojima Islamska zajednica dadne dozvolu. Nije bio cilj da govorimo o ovoj tematici s aspekta vjere i njenoj nužnosti i opravdanosti. Mada je to odveć poznato i razložno.

Sličica Želim Print

U organizaciji nekoliko nevladinih udruženja i organizacija, u subotu 25.03., u velikoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke održano je predavanje akademika prof. dr. Ferida Muhića, na temu „Kraljevsko lice Bošnjaka“.

Ima tome već nekoliko godina, od kada čuvam ovu priču, a ispričala mi je mati mog dobrog Adija kada sam njegovoj tek rođenoj kćerkici bio na akiki i nadjevao ime, učivši joj ezan, ikamet i dovu za hajr i bereket.

Bošnjačko rukovodstvo, koje djeluje u sklopu institucija Bosne i Hercegovine, podnošenjem zahtjeva Međunarodnom sudu pravde u Hagu za reviziju tužbe protiv Srbije (tj. SR Jugoslavije) za agresiju na BiH i genocid nad bošnjačkim narodom, učinilo je historijski podvig i ispunilo emanet koji su pred njega postavili i Uzvišeni Bog i čestiti ljudi.

Proteklih smo dana bili okupirani strahobalnim slikama s „isušenog“ Jablaničkog jezera i, isto tako, strašnim najavama velike ekološke katastrofe, a govorilo se o pomoru dva miliona jedinki riba i uništenim drugim primjercima flore i faune.

Američka QARYA

Februar 09, 2017

U petak, 20. januara, imali smo priliku u izravnom prenosu da slušamo inauguralni govor 45. američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Tu smo da pomognemo

Januar 18, 2017

Dok pišem ovu kolumnu, u mektebskoj učionici, u srijedu navečer, dosta kasno iza jacije, na spratu iznad moje glave, tj. na mahfilu, boravi jedna starica.

Mnogi muslimani, bez obzira gdje god da žive i odakle god da dolaze, kada odu na Zapad, pa gotovo u bilo koju zapadnu zemlju i državu, i kada vide blagostanje koje uživaju tamošnji ljudi, onda se stubokom pitaju odakle sve to i šta se to događa.

Svijet u kojem živimo i koji svjedočimo svojom aktivnom sviješću, koji raste i kvasa pred našim očima, nije svijet koji daje nadu u sigurnu i mirnu budućnost.

Stranica 1 od 3
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro