Ima jedna kurʼānska obznana u šestoj suri (al-Anʻām/Stoka, 6:162) koja je, sama po sebi, jedna uputa čovjeku kako da na Ovom svijetu svede račune, kako da svojim jezikom i ustima izrekne jedan rezime života te kako da se, potom, smiri pred onim što ne može promijeniti.

Ta kurʼānska obznana glasi:

Ti (o Muḥammede, ili ti, o svaki čovječe!) reci:

“I namāz (molitva) moja, i obredi moji,

 i život moj, i smrt moja,

Bogu, svih svjetova Gospodaru, pripadaju!“

Ovo su ona znamenita “Reci! (o čovječe)“ mjesta u Kurʼānu. Čovjeku se, naprosto, zapovijeda da nešto ponovi svojim jezikom, ustima, dahom. Ima takvih zapovijedi na mnogim stranicama Knjige. Božiji glas Kurʼāna zapovijeda da čovjek, žensko ili muško, ponove Božanske riječi. I da o tim riječima razmisle, naravno. I da nad njima i zašute!

Na ovom mjestu u Kurʼānu iznesena je jedna gradacija, s posebnom namjerom. Čovjekov A) namāz (molitva), B) obredi, C) život i D) smrt – sve to pripada Bogu “koji Sebi nema ravna, i zato je naređeno meni (Muhammedu ili čovjeku!) da bude(m) prvi od onih koji su Bogu predani!“ (kako se i kaže u narednom retku Kurʼāna, 6:163).

To da čovjekov namaz (molitva) i čovjekovi obredi pripadaju Bogu, to se, na neki način, samo po sebi razumije. Jer, svoje molitve i obrede čovjek i čini radi Boga, pokušavajući se odrediti u svome štovanju i pobožnosti te približiti Božanskoj Milosti, stupiti u nju, ali i utješiti se pred Nesagledivom Božanskom Tajnom, nespoznajnom, dokraja nedosežnom, nekada vedrom, a nekada zastrašujućom.

Međutim, u kurʼānskom retku 6:162, posve se jasno zapovijeda da se ponizno prizna da “i život moj, i smrt moja“ pripadaju Bogu, svih svjetova Gospodaru.

Naravno, redak 6:162. po svojoj poruci jeste tipično kurʼānski, rekli bismo. Od čovjeka se traži predanost pred Bogom ili predanost prema Bogu. Čovjek, kamen, travka, pčela, Zemlja i Nebesa, sve to pripada Bogu i sve to treba biti predano Bogu.

Stoga ova zapovijed da čovjek uzvikne: “i život moj, i smrt moja pripadaju Bogu, svih svjetova Gospodaru!“ – sadrži poziv za jednim veličanstvenim priznanjem da je u ovaj naš prah Bog udahnuo život.

I prah i život su nam darovani i do roka određenog dati. A potom slijedi čovjekova smrt, i ona pripada Bogu, zato što Mu pripada sve ono što je smrti prethodilo – prah i život!

Dobro je da se čovjek podsjeća na kurʼānski redak 6:162. Dobro je da makar jednom svakoga dana kaže:

“I namāz (molitva) moja, i obredi moji, i život moj,

i smrt moja, Bogu, svih svjetova Gospodaru, pripadaju!“

To je taj znameniti rezime čovjekova života na stranicama Kurʼāna.

To je čovjekovo svođenje računa koje se ne može izbjeći.

(...)

Osvrt akademika Enesa Karića u Preporodu povodom peticije za reviziju i brisanje kur'anskih ajeta u Francuskoj

U prvoj polovini januara tekuće godine Gazi Husrev-begova medresa i Gazi Husrev-begova biblioteka obilježile su znamenite jubileje: 480 godina kontinuiranog djelovanja na polju obrazovanja i prosvjećivanja, duhovnog i kulturnog uzdizanja i progresa. Također, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu ove godine nizom programskih sadržaja obilježit će 40 godina od osnivanja. Tim povodom Preporod će kroz razgovore sa jednim brojem profesora Fakulteta, kao svjedocima i akterima početka rada i njegovog akademskog razvoja i trajanja, evocirati uspomene na period početka rada, te pružiti mogućnost da se progovori o visokom obrazovanju Islamske zajednice i kvalitetu naučnog doprinosa. U ovom broju razgovaramo s akademikom Enesom Karićem.

Gazi Husrev-begova biblioteka, zajedno sa Gazi Husrev-begovom medresom, nizom manifestacija i programskih sadržaja obilježit će izuzetan jubilej, 480 godina od njezina nastanka. Tim povodom Preporod objavljuje autorski tekst akademika Enesa Karića

Izlaganje akademika Enesa Karića na savjetovanju o temi „Jedinstveni islamski autoritet u Evropi: izazovi, mogućnosti i perspektive“. Savjetovanje je održano u Gazi Husrev-begovoj biblioteci 28. januara 2014. godine pod pokroviteljstvom reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine