1. Okupati se, obuči čistu odjeću i namirisati se. Poslanik, s.a.v.s, je u tom smislu kazao: “Dužnost je svakog muslimana petkom se okupati, obući najljepšu odjecu, i ako ima mirisa, namirisati se”.

2. Poraniti u džamiju, jer se za rani odlazak u džamiju obećavaju velike nagrade. Resulullah, s.a.v.s, je rekao: “Ko se u petak okupa, onako kao što se kupa radi džunupluka, a zatim u prvom satu ode u džamiju, imat će nagradu kao da je u kurban žrtvovao devu, ko ode u drugom satu, imat će nagradu kao da je u kurban zaklao kravu, ko ode u trećem satu, imat će nagradu kao da je kurban zaklao rogatog ovna, ko ode u četvrtom satu, imat će nagradu kao da je žrtvovao kokoš, a ko ode u petom satu, imat će nagradu kao da je žrtvovao jaje. Kada se imam pojavi na mimberu, meleki se okupe da slušaju hutbu”.
3. Kada se uđe u džamiju vrijedno je da čovjek klanja dva rekata , (tehijjetul-mesdžid), pa čak i ako bi imam već bio na mimberu, pošto je Alejhisselam kazao: “Kada u petak neko od vas ude u džamiju i zatekne imama da drži hutbu, neka klanja dva rekata (tehijjetu-mesdžida) i neka ih što više skrati”.

4. Poželjno je da se raniji dolazak u džamiju iskoristi za klanjanje dobrovoljnog namaza (nafile) i da se strogo vodi računa o tome da se prisutni u džamiji niti jednim gestom ne uznemiravaju. Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: “Nema tog čovjeka koji se u petak okupa i što bolje očisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se zatekne u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedeće džume neće oprostiti, ukoliko ne počini neki od velikih grijeha”.

5. Uoči petka ili u petak, do pred džuma-namaz, pohvalno je proučiti prvih, odnosno zadnjih deset ajeta sure El-Kehf, jer se po riječima Poslanika, a.s, na taj način mu'min zaštićuje od (Mesihid-Dedždžala), a posebno je vrijedno u ovom terminu proučiti cijelu suru El-Kehf. Poslanik, a.s, je rekao: “Ko u petak prouči suru El-Kehf, od te do sljedeće džume će ga pratitit i obasjavati svjetlo”.

6. Učenje salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s, trebalo bi biti stalna praksa vjernika, pogotovo u petak ili uoči petka, pošto je on donošenje salavata na njega posebno pohvalio u petak rekavši: “Petkom i uoči petka što više donosite salavate na mene, jer ću onome ko to bude činio biti svjedok i zaizimaću se za njega na Sudnjem danu”.

7. Jedna od odlika koje krase ovaj blagoslovljeni dan je i odabrani trenutak koji se krije u njemu. Vrijeme tog trenutka je, po nekim islamskim učenjacima, od momenta kada se imam popne na mimber pa do predavanja selama u džumanskom farzu, a po drugima taj trenutak treba tražiti od momenta kada se imam popne na mimber pa do poslije ikindija-namaza. Drugom mišljenju daje se prednost pošto se temelji na sahih predajama koje bilježe Ahmed i Ibn Madždže. Stoga bi svaki vjernik to vrijeme trebalo da posveti dovi. Resulullah, s.a.v.s, je rekao: “U petak ima jedan čas, u kome, ako ga vjernik potrefi, Allaha neće ni za kakvo dobro zamoliti, a da mu to Alla neće dati i dovu mu uslišati”. (Muslim)