Da li je žena "fitna" i da li ima manje umne sposobnosti od muškarca? Postoji veliki broj predaja u hadiskim zbrikama u kojima se žena negativno tretira. Navest ćemo ovdje samo nekoliko primjera, koji dokazuju da je taj negativan odnos muškarca prema ženi i danas prisutan, te izvršiti njihovu stručnu i etičku analizu.
Žena je "fitna"!
Tekst predaje: "Poslije sebe nisam ostavio veću fitnu (smutnju) koja je štetnija za muškarca nego žena." (Buhari, 18/4808 i Ahmed bin Hanbel, Musned, V, 200, 210).
Stručna analiza predaje: U lancu prenosilaca gore citiranog hadisa (i sličnih njemu) je ključna osoba Sulejman bin Tarhan et-Tejmi. U njegovoj biografiji stoji da je bio veliki pobožnjak, ali i da je u predajama hadisa činio "tedlis" (Pogledaj: Mizzi, Tehzibu-l-kamil, XII, 5; Zehebi, Mizan, II, 212; Ibn Hadžer, Tehzibu-l-tehzib, II, 410.–411. Ali Osman Ateš, Hadis Temelli Kalip Yargilarda Kadin, Beyan, Istanbul 2002, str. 47–48). "Tedlis" znači pripisivanje hadisa nekom, od koga hadis nije direktno čuo. Hadisi u kojima postoji "tedlis" ne mogu biti vjerodostojni, bez obzira na to ko taj hadis bilježi. Imam Šu'be je rekao: ''Tedlis je brat laži.'' U lancu prenosilaca ovog hadisa, u predaji Ahmed bin Hanbela, stoji Hušejm b. Bešr. On je od učenjaka hadisa, također optužen da je pravio "tedlis". Sufjan es-Sevri je odbio da se zapiše, potom prenese hadis od njega. (Pogledaj: Zehebi, Mizan, IV, 307; Ibn Hadžer, Tehzib, VI, 41.–.43.) Osim toga, ovaj hadis se prenosi sa "an" što znači "od", a to znači da prenosilac prenosi hadis od drugog prenosioca. Tada koristi riječ an. Jedna određena skupina uleme kaže da ova vrsta hadisa ulazi u skupinu da'if, tj. slabih hadisa.
Etička analiza: Islam je donio i izgradio progresivan, human i istinski kulturan stav prema ženi. Islamsko učenje izgradilo je zdrav odnos između muškarca i žene: oni su se potpomagali, sastajali, dogovarali, komunicirali su u atmosferi povjerenja i poštovanja. Islam nije smatrao ženu kao opasnost od koje se treba bojati i koju treba izolirati. "Ovaj kulturni pristup prema ženi u islamu je razbijen kroz izmišljanje društvenog 'virusa' zvanog 'fitna'. Taj 'virus' je bitno unazadio muslimansko društvo. Ovaj regres muslimanskog društva usljed fitne, najbolje je opisao Matar bin Tahman, koji je bio iz generacije tabi'ina i pisar Mushafa, Kur'an-i Kerima, kada je rekao: 'Lekad kane-n-nisau mearridžali fil medžalisi, emme-l-ane feinnel isbaa min esabii-l-mer'eti fitnetun – Nekada su muškarci i žene zajedno sjedili i sijelili po sijelima, međutim, sada se čak i jedan ženin prst smatra kao povod za fitnu/smutnju“. (Pogledaj: Ahmed bin Hanbel, Ahkamun-Nisa, dar el-kutub el-ilmijje, Beirut 1986, str. 145. Pogledaj: Mehmed S. Hatiboglu, Kadina Dinin Verdigini Fazla Bulanlar, Islamiyat III (2000) br. 22, str. 9).
Pripisivati ženi štetnost, smutnju, nesreću i slično, produkt je prijašnjih kultura, čiji se utjecaj, kasnije, vidio i u islamskoj kulturi. Taj proces nastajanja fitne se pokušao ostvariti kroz navodno prenošenje hadisa. Etiketiranje žene kao donosioca štete i smutnje, ne poklapa se sa načelima islama. Takav negativan stav prema ženi suprotstavlja se metodi i misiji Allahovog poslanika a.s. Biti dobrog ili lošeg, korisnog ili štetnog karaktera, biti izvor smutnje i nereda – nije svojstvo samo žena. Ako ljudi nisu dobro odgojeni, mogu posjedovati loš karakter, bez obzira na to da li su oni muškarci ili žene.
