Đozići su ugledna srebrenička porodica. Iako potjeĉu iz mahale Crvena rijeka, naselili su se i na drugim prostorima. Zabojna je mjesto koje naseljavaju danas i koje zauzima oko 2000 duluma, pa se ĉešće ovaj prosto i naziva „Đoze“, a rjeđe je u upotrebi naziv Zabojna. S obzirom da su Đozići porodica koja je bila vezana za vjersko-administrativne poslove, pokazaćemo i neprekinutu imamsku tradiciju ove porodice u nizu od osam koljena, koja ide od imama Husejna Đozića.
Loza Đozića: imam Husejn – imam Muhamed – imam Jusuf – imam hafiz Salih – imam hafiz Sejid – imam Teufik, brat Teufikov Hamed je mujezin – imam hadži šejh Sejid – uĉenik medrese (op.a. danas student na drugom ciklusu studija) Ibrahim.
Dakle, činjenice pokazuju da je Ibrahim, sin šejh Sejidov, osmo koljeno (generacija) neprekinute imamske loze familije Đozića iz Srebrenice. Rijetko koja porodica se može pohvaliti ovakvom lozom, a još rijeđe da je u svojoj historiji imala osam hafiza Kur`ana, kao što je porodica Đozić. Dvojica Đozića ponijeli su najveće tesavufske titule i to šejh hadži Husejn ef. Đozić i šejh Sejd ef. Đozić.
Šejh hadži Husejn ef. Đozić
Kadija šejh hadži Husejn ef. Đozić rođen je u Srebrenici između 1825. i 1830. godine, a preselio na ahiret 1901. godine. Prvi je Đozić koji je ukopan u Gladnom mezarju u Zabojnoj. Bio je izuzetno obrazovan čovjek, zasigurno jedan od najobrazovanijih ljudi svoga vremena u Bosni. Završio je Mektebi hukuk (Pravni fakultet) u Istanbulu. Govorio je turski, arapski, perzijski, a služio se njemačkim i francuskim jezikom. Dva puta je išao na hadždž i dva puta se ženio. (Izvor: Grupa autora, Srebrenica kroz minula stoljeća, str. 48.) U usmenoj tradicij se prenosi da je bio i jedan od učesnika Berlinskog kongresa. Nije poznato kojem je tarikatu pripadao.
Šejh Sejd ef. Đozić
Šejh Sejd rođen je 04. 01. 1965. godine. Gazi Husrev-begovu medresu završio je 1984. godine, a Fakultet islamskih nauka 1996. godine. Od 1989. godine radi kao imam, prvo u džematu Donja Vraca (MIZ-e Zenica), zatim, od 1991. u džematu Duhri (MIZ-e Kiseljak) a od 1995. angažovan je za imama, hatiba i muallima u Šadrvanskoj džamiji u Visokom gdje i danas obavlja službu. Radio je kao honorarni profesor fikha i hadisa (1995.-1998.) u medresi Osman ef. Redžović u Graĉanici kod Visokog. Također, predavao je i vjeronauku u MSŠ Hazim Šabanović u Visokom od 1995.-2000. godine. Od 1993. do 1995. Bio je pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine. Dva mjececa je proveo u logoru. Učio je pred šejhovima: šejh Salih ef. Ibrišević, šejh Midhat ef. Čelebić, šejh Fejzullah ef. Hadžibajrić i šejh Abdullah ef. Fočak , šejh Ibrahim ef. Numanagić (unuk šejh hafiza Husni ef. Numanagića), šejh hafiz Mustafa ef. Mujić, te pred njegovim mevlanom šejh Mustafom ef. Ĉolićem. Šejhovski idžazet dobio je u martu 2009. godine u živčićkoj tekiji. Idžazet mu je uručio šejh Husejn ef. Hadžimejlić, a po vasijjetu njegovog šejha. Oženjen je i otac dvoje djece. Njegov sin Ibrahim svršenik je medrese u Visokom i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i trenutno je na master studiju u Turskoj na oblasti.