Printaj ovu stranu

Dr. Jusuf ef. Ramić: Primarni zadatak Islamske zajednice je edukativnog karaktera

Autor: Bajro Perva Maj 07, 2017 0

 

Kaže profesor Ramić koji ovaj put govori o pečecima rada Islamskog teološkog fakulteta (danas FIN); o Preporodu nekad i sad; o potrebi konstruktivnog polemičkog sučeljavanja; o prijevodima Kur’ana Časnog na bosanski jezik; o idejnom projektu Univerziteta Islamske zajednice...

Preporod: Profesore Ramiću, zajedno sa prof. dr. Ahmedom ef. Smajlovićem spadate među prve doktore nauka u Islamskoj zajednici. Kako je tada bilo u IZ biti doktor nauka?

Prof. dr. Jusuf ef.  Ramić: Nakon završene osmorazredne Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu pet njenih svršenika krenulo je 1962. godine u Egipat gdje su u Kairu 1963. godine, nakon godinu dana provedenih u izučavanju arapskog jezika, upisali teološki studij na Al-Azheru. To su: Jusuf Ramić, Ahmed Smajlović, Salko Čanić, Hamdija Jusufspahić i Merzuk Vejzagić. Prva trojica su upisali Fakultet arapskog jezika, a druga dvojica Teološki fakultet na Al-Azheru. Svi su se nakon diplomiranja vratili u domovinu osim A. Smajlovića i mene koji smo nastavili svoje obrazovanje na postdiplomskom studiju. Nakon magistarskog rada iz oblasti klasične i moderne arapske književnosti, mi smo prijavili i doktorske radnje. Ahmed Smajlović je prijavio temu pod naslovom Filozofija orijentalistike i njen utjecaj u savremenoj arapskoj književnosti, dok sam se ja opredijelio za modernu arapsku književnost, porodicu Muvvailihi i njen utjecaj u toj književnosti. Oba rada su napisana na arapskom jeziku, odbranjena na arapskom jeziku i štampana u Egiptu na arapskom jeziku 1980. god. 

Nakon uspješne odbrane oba autora su se vratila u domovinu i zasnovali radni odnos u Islamskoj zajednici. Prilikom odlaska u Kairo veličanstveno su na željezničkoj stanici u Sarajevu ispraćeni, a isto tako i prilikom dolaska u Sarajevo sa velikim oduševljenjem su dočekani.

Islamska zajednica u tom vremenu imala je malo visokoobrazovanih i stručnih ljudi iz oblasti teologije. Otuda se odmah počelo razmišljati o otvaranju Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu. Ta ideja je realizirana 1977. godine. Oba doktora su tada uključena u nastavni proces na ovom fakultetu. Ahmed Smajlović kao vanređni profesor na predmetima akaid i filozofija islama, a ja kao docent na predmetu arapski jezik i arapska književnost. Ahmed Smajlović je 1988. godine preselio na Drugi svijet, Ahiret, a ja sam nastavio raditi na Fakultetu i predmetu za koji sam izabran od strane Matičarske komisije s tim što mi je 1982. godine povjeren i tefsir, tumačenje i razumijevanje Kur’ana. Godine 1983. izabran sam u zvanje vanrednog profesora, a 1989. godine u redovnog profesora na Fakultetu, te 2006. godine na Univerzitetu u Sarajevu u zvanje profesora emeritusa u kom zvanju i danas radim na matičnom fakultetu.

Preporod: Nekoliko godina nakon Vašeg povratka sa dodiplomskog i postdiplomskog studija u Egiptu (Al-Azhar, Kairo) u domovinu otvoren je Islamski teološki fakultet, danas Fakultet islamskih nauka, u Sarajevu na kojem ste predavali arapski jezik i arapsku književnost. Na koji je način došlo osnivanja ove visokoškolske ustanove i šta je to značilo za Islamsku zajednicu i naš narod u cjelini?

Prof. dr. Jusuf ef.  Ramić: Islamski teološki fakultet, odnosno Fakultet islamskih nauka u Sarajevu ima veliki značaj za našu zemlju. On je od vremena osnivanja pa do naših dana proizveo veliki broj imama, hatiba, muftija, profesora na fakultetima, na medresama i drugim srednjim školama od vremena kada je vjeronauka ušla u ove škole. Nadalje, veliki broj svršenika ovog fakulteta danas radi u Evropi, Sjevenoj Americi i Australiji. Iseljavanje našeg stanovništva za vrijeme i poslije agresije na BiH povuklo je za sobom i veliki broj diplomiranih teologa ovoga fakulteta koji su vrlo uspješno organizirali vjerski život u novim sredinama.

Potreba za osnivanjem ovoga fakulteta bila je velika. Islamska zajednica je zdušno radila na poboljšanju vjerskog kadra. Da bi smanjila ili dovela na minimum vjerske službenike sa imamskim ispitom Islamska zajednica je odlučila da pokrene pitanje osnivanja ovog fakulteta. Novoizabrani reisu-l-ulema Sulejmam ef. Kemura je u svome nastupnom govoru sa minbera Begove džamije istakao da će raditi na stvaranju uslova za otvaranje Islamskog teološkog fakulteta, jer se za njim osjeća velika potreba.

Međutim, da bi se ideja o otvaranju teološkog fakulteta realizirala potreban je odgovarajući profesorski kadar, zatim odgovarajući prostor gdje bi se fakultet smjestio i na kraju potrebni su stalni izvori finansiranja ove institucije.

Islamska zajednica je odmah krenula u realizaciju ovih preduvjeta za otvaranje Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu.

Pitanje kadra riješeno je slanjem određenog broja svršenika medrese na teološki studij u Kairo. Pitanje prostora nađeno je u Đulaginom dvoru, a kada je prostor postao kočnica, u razvoju fakulteta, fakultet je premješten u Mektebi nuvvab gdje je nekada radila Viša islamska šeriatsko-teološka škola, dok je materijalno finansijski problem riješen osnivanjem fonda za potrebe Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu.

 

Polemika je izuzetno važna i od velike je koristi

 

Preporod: Šta biste posebno izdvojili iz vremena osnivanja Islamskog teološkog fakulteta?

Prof. dr. Jusuf ef.  Ramić: Posebno bih izdvojio veliki entuzijazam profesora i studenata fakulteta iz vremena njegovog osnivanja. Fakultet je tada iznjedrio nekoliko generacija koje danas čine okosnicu vjerskog života na ovim prostorima. Oni su danas istaknuti javni i kulturni radnici, afirmirani profesori na polju islamske edukacije i razrade islamske misli. Smještajem fakulteta u zgradu Više islamske šeriatsko - teološke škole i zalaganjem i radom prvih generacija ovog fakulteta danas on dominira gradom i kao zdanje i kao naučna institucija.

I kao što je Daru-l-Erqam u Mekki bila žarište Poslanikove aktivnosti na prosvjetnom polju danas je to Fakultet islamskih nauka u Sarajevu.  U predislamskom dobu Arapi nisu imali ni jednu naučnu instituciju sličnu političkoj instituciji Daru-n-nedve (Gradska skupština) u kojoj se vijećalo o javnim stvarima, zaključivali sporazumi, savezi i drugi politički dogovori.

Pojavom islama počinje i proces stvaranja naučnih institucija. Prelaskom Poslanika u Medinu njegova džamija postaje novo žarište islamske edukacije. Jednom prilikom Poslanik je ušao u džamiju i vidio dvije grupe ljudi: jedne, koji se mole, i druge, koji razrađuju islamsku misao. On sam je pristupio onima koji se bave razradom islamske misli.

Fakultet je postavljen na tim osnovama. Njegov zadatak na samom startu bio je razrada nove predstave o islamu koja ne smije biti, ističu mnogi, pokušaj prilagođavanja islamskog učenja savremenim sistemima i teorijama. Islam je samosvojno i originalno učenje sa vlastitim pogledom na svijet. Prilikom razrade islamskog učenja nužno je razlikovati ono što je nebesko, nepromjenljivo od onoga što je ovozemaljsko, promjenljivo. Principi su nepromjenljivi, a njihova razrada i primjena je dakako podložna promjenama.

Preporod: Vodili ste polemike u javnosti po određenim pitanjima. Da li nam fali polemičkih rasprava i koliko su one korisne?

Prof. dr. Jusuf ef.  Ramić: U Rječniku književnih termina stoji da je polemika oštar spor ili dugotrajna prepirka predstavnika bar dva različita ili suprotna gledanja povodom nekog važnog problema (književnog, umjetničkog, filozofskog, naučnog, društvenog ili političkog) u novinama, na televiziji ili na bilo kojem drugom javnom mjestu.

Polemika je, također, i naziv za tekst (književni, filozofski, naučni, politički itd.) u kome autor kritički osporava tuđe teze i mišljenja i pomoću dokaza i argumenata brani svoje stavove i gledište.

Polemika seže daleko u prošlost. Poznata je još u antici kao posebna vrsta intelektualne djelatnosti. Čuvena je polemika o problemima poetike. Na jugoslovenskoj književnoj sceni između dva svjetska rata posebno se izdvaja sukob u književnosti utemeljen knjigom Dijalektički antibarbarus Miroslava Krleže.

Polemika je bila sudbina i svršenika Al-Azhera. I ja sam vodio polemiku godinu dana na stranicama Glasnika Vrhovnog islamskog starješinstva i Preporoda  oko prevođenja Kur’ana na bosanski jezik, ali i sa određenim gledištima na prevodilačka rješenja. Moja polemika, ističu mnogi, nikada nije išla ad hominem,već na ad argumentum što se ne bi moglo reći za moje oponente.

Ta polemika je zabilježena i u djelu Moje putovanje kroz vrijeme i prostor - autobiografski zapis, zatim u djelu Ekskomunikacija i rehabilitacija Ahmeda Smajlovića - prvog Bošnjaka koji je doktorirao na Al- Azheru objavljeno u povodu trideset godina od smrti Ahmeda Smajlovića i četrdeset godina od osnivanja Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.

Polemika je izuzetno važna i od velike je koristi. Nažalost ona je kod nas prisutna u manjoj mjeri.

Nedavno kada mi je jedan svršenik našeg fakulteta, a sada imam, ponudio da mu pregledam i recenziram prijevod kapitalnog djela Ebu Zehre Kur’an - veličanstvena mudžiza. Bio sam iznenađen prijevodima ajeta u ovom djelu. Naime, on je koristio prijevod Kur’ana Besima Korkuta koji je posthumno objavljen u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu 1977. god. U tom izdanju su uposlenici ovog instituta vršili određene intervencije i na taj način oskrnavili originalni prijevod Besima Korkuta koji se nalazi u mojoj arhivi.

Ahmedu Smajloviću je umjesto zahvale suđeno zbog ovog čišćenja. Naime, on je formirao komisiju u čijem sastavu sam i ja bio koja je radila na čišćenju prijevoda od intervencija pojedinaca u Orijentalnom institutu. Njegov doprinos u tome jeste uklanjanje Grozdanićevog pogovora, u kome je negiran Kur’an kao Allahova Objava.

Cijeli tekst u štampanom izdanju „Preporoda“

 

Povezani članci (po oznakama)