Printaj ovu stranu

Roblje bosanskih muslimana

Autor: Oktobar 16, 2018 0

Dio teksta Muslimansko roblje iz Preporoda, 1. oktobar 2018

Muslimani u BiH bi mogli kazati da su to “oni anam“ muslimani, a muslimani u BiH su potpuno drukčiji. Taj koncept tzv. bosanskog islama: pitomi, kulturni, savremeni islam čiji su nosioci autohtoni evropski muslimani i koji se stavlja spram “islama“ drugih muslimana, upitan postaje upravo na pitanju odnosa prema radniku u BiH. Status radnika se poboljšavao, uglavnom, uslijed postepenog nestanka radne snage od kraja rata do danas, kada je masovan odliv radne snage, te povećanja konkurencije među firmama. U BiH plate i status radnika se ne povećavaju shodno povećanju imovine vlasnika, zapravo to brzo širenje kompanija i povećanje kapitala jedne firme je rezultat niskog standarda radnika. Stoga, kada vidimo trgovkinje u tržnim centrima kako se smrzavaju, jer vlasnik štedi na grijanju, stoje za kasom, jer vlasnik je uklonio stolice kako ne bi slučajno radnice sjele kada nema mušterija, već redale robu na stalažama a nakon toga i istovarale vreće s kamiona i unosile u hladnjače, u njihovim očima pokušavate raspoznati koliko je želje za životom u njima ostalo. Kada upoznate vozača s rakom debelog crijeva koji 20 godina doručkuje kiflu i paštetu i to držeći volan u ruci pitate se gdje prestaje radnik, a počinje rob, i kada prestaje rob a počinje roblje. Upravo naši sugrađani zbog uslova na poslu napuštaju neke tešanjske firme i prestaju biti radnici kako ne bi postali robovi pa vlasnici firma 'uvoze' radnike iz Kotor-Varoši i Teslića, koji prihvataju status robova uvjereni da su radnici. Ako i oni napuste, robovlasnici će kad-tad urgirati kod vlasti i posegnuti za robljem iz azijskih zemalja.

Upravo naši sugrađani zbog uslova na poslu napuštaju neke tešanjske firme i prestaju biti radnici kako ne bi postali robovi pa vlasnici firma 'uvoze' radnike iz Kotor-Varoši i Teslića, koji prihvataju status robova uvjereni da su radnici.

Uglavnom, neki Bošnjaci, pozivajući se na islam, sažalijevaju se nad stanjem radnika i općim uslovima života ljudi u Trećim zemljama i govore bosanskohercegovačkim radnicima, upošljavajući ih, kako im je dobro, a zapravo oni se sažalijevaju nad robljem, a upošljavaju robove, svoje sugrađane, dok su radnici na putu ka Evropi i drugim zemljama. Ne shvataju da se status roblja polahko približava BiH, da se već živi robovski u BiH, a da status radnika odlazi u zapadne zemlje. Zar nije Bošnjak od Bošnjaka napravio roba kada mu kupuje mišljenje, stav, glas na izborima za 20 ili 50KM, koje će se potrošiti na kupovinu čizama djetetu ili na lijekove? Ako bi neko smatrao da je rob suviše grub, težak i netačan opis stanja nekih radnika u BiH vjerovatno zaboravlja da imati hranu, krov nad glavom te liječenje je upravo status roba koji se kroz povijest samo mijenjao ovisno o konceptu tadašnjih prilika, a ne radnika. Radnik ima mogućnost živjeti izvan ovog robovskog okvira: platiti sebi operaciju očiju, otići na godišnji bez zaduživanja, kupiti djetetu čokoladu Milku a ne neku tursku crnu tablu od margarina i šećera koji neki nazivaju čokoladom, kupiti auto, stan, uplatiti vozački djeci… 

Pitanje je kako se muslimani radnikovlasnici/robovlasnici ne plaše da mogu sami postati robovi. Sve dok budu imali robove postoji vjerovatnoća da će sami, ili njihova djeca, jednoga dana postati nečiji robovi. I to ne samo u figurativnom smislu: u sferi politike, tehnologije, medicine, kulture, diplomatije, već i u doslovnom smislu. 

Zadnji put promjenjen Utorak, 16 Oktobar 2018 16:04
Elvedin Subašić

Posljednje od Elvedin Subašić