Rat u Siriji pokrenuo je masu stanovništva. Izbjeglice i interno raseljene osobe broje se na milione. Ono što privlači pažnju u vijestima iz ove zemlje jeste i kretanje grupa koje su tokom 19. vijeka našle utočište u ovoj zemlji, tada dijelu Osmanske Države. Dvije takve grupe privukle su pažnju medija: Kritski muslimani i sirijski Čerkezi.
O Kritskim muslimanima ovaj autor je već pisao (Oslobođenje, 25. august 2018). Na ovom mjestu samo da ponovimo da su muslimani sa ostrva Krit (Girit) napustili svoju domovinu u dva velika talasa: nakon grčko-turskog rata 1897. godine i Lozanskog ugovora 1923, koji je predvidio obaveznu razmjenu stanovništva (mubadele) između Grčke i Turske. Dio Kritskih muslimana naselio se na obali današnje Sirije oko mjesta Al-Hamidijja. Pored toga naselili su se u Libanu, Libiji, Egiptu i drugim sredozemnim zemljama. Kada je počeo rat u Siriji, neki su se vratili na Krit, iznenadivši tamošnje Grke da još dobro govore kritski dijalekt grčkog jezika.
Druga ovakva grupa bili su Čerkezi. Oni su se u Siriji naselili nakon što su stotinu godina pružali otpor ruskom prodoru prema Crnom moru (1763-1863). U završnici tog posljenjeg rata prema Čerkezima su učinjeni brojni zločini, koje neki autori nazivaju i genocidom. Godine 1863. između 600 000 i 750 000 Čerkeza uspjelo se ukracati na bordove i prijeći na osmansku starnu Crnog mora.
Osmanske vlasti su naselile Čerkeze u širokom luku od Balkana (Kosovo) do Sirije. Kada je bila izgrađena Hidžaska željeznica, Čerkezi su bili angažovani, kao borbeni narod, da je čuvaju. U Jordanu služe kao kraljevska garda. Najvažniji centar Čerkeza u Siriji postao je grad Al-Qunaitra na Golanskoj visoravni. U ratu 1967. Izraelci su zauzeli Golansku visoravan tako da se veliki dio sirijskih Čerkeza zaputio u druge krajeve Sirije. A onda je došla 2011. i narodni bunt protiv sirijskog režima koji se pretvorio u nekoliko ratova unutar jednog rata. Sirijski Čerkezi su se opet pokrenuli.