Printaj ovu stranu

Antivehabizam postaje antiterorizam ili predrasude kao oružje

Autor: Maj 07, 2015 0

Prozivanje svih „vehabija“ teroristima u BiH podsjeća nas na prozivanje svih muslimana u svijetu teroristima

U medijskim naslovima teroristički čin u Zvorniku pokušavao se označiti prvenstveno vehabijskim. Imenujući terorizam „vehabijskim“ (ovdje pod apostrofiranim vehabizmom podrazumijevamo uobičajeno prepoznavanje određenih grupacija u BiH kod javnog mnijenja), svodimo terorizam pod pojam „vehabizma“ i dovodimo do zaključka da nestanak „vehabizma“ i „vehabija“ znači nestanak terorizma i terorista. Antivehabizam postaje i antiterorizam. Bar se tako da zaključiti iz medijske borbe protiv terorizma. Ako nazovemo svakog teroristu „vehabijom“, rezultat će biti otvaranje bosanskog Gvantanama, ili Bosnatanama, gdje će zatvorski dom naći mnogi muslimani koji nisu teroristi, ali jesu „vehabije“ zbog neprivrženosti našem vjerskom tradicionalizmu i simbolizmu. Nećemo biti ništa manje ekstremisti nego oni koje nazivamo ekstremistima. Prozivanje svih „vehabija“ teroristima u BiH, podsjeća nas na prozivanje svih muslimana u svijetu teroristima. Ne treba zaboraviti da ni naša lična definicija „vehabizma“ nije ni u granicama bliska deskriptivnoj, leksičkoj, rječničkoj definiciji vehabizma. Niko se od ozbiljnijih islamskih intelektualaca ne bavi analizom učenja vjerskih grupa u BiH koje su prozvane „vehabijama“; da li ove grupe u cjelosti, od duhovnih do političkih pitanja, odražavaju učenje vehabijskog pokreta iz 18. stoljeća koji je bio i jedan vid reformističkog pokreta (interesantno da se u slučaju „bosanskih vehabija“ reformizam isključuje), odnosno da li nastoje biti produžena ruka vehabizma (neovehabije sa novim staništem u Evropi), ili je posrijedi jedan poseban, domaći, evropski, oblik učenja koji se samo djelomično preklapa sa učenjem vehabijskog pokreta? Da li ovi etiketirani pojedinci imaju minimum vehabijske ideologije? Da li čovjeka koji sebe ne naziva vehabijom, ne poistovjećuje se sa njihovim ideolozima ili za njih nije nikada ni čuo a kamoli pročitao njihovo djelo ili pamflet, možemo jednostavno nazvati vehabijom? Da li korištenjem jednog ili dva principa vehabijskog učenja čovjek automatski postaje vehabija? Ako je tako, onda su mnogi muslimani sa plemenitom idejom bratstva i jedinstva zapravo komunisti. Samo definiranje nejasnog pojma vehabizam, njegovog sadržaja, u bh javnosti se, naročito medijima, razlikuje od slučaja do slučaja, i shodno datoj situaciji poseže se za nekompetentnim, izmišljenim i nejasnim terminima i objašnjenjima koja dovode da se nejasno definira još nejasnijim, obscurum per obscurius.

Bh. javnost, naročito u medijskom diskursu, prihvatila je određenje pojma vehabizam kao fenomen koji usko korespondira sa jednim vidom selefizma, fundamentalizmom, ekstremizmom, terorizmom, iracionalizmom, destrukcijom, antibosanstvom, antievropeizmom, sklonošću za uništavanjem, nasiljem, okrutnošću, pretjerivanjem, poligamijom, željom za teokratskom vlašću, panarabizmom i apsolutnom kontrolom cjelokupnog čovjekovog društvenog života. U mogućnosti smo ispitati „vehabijske“ intencije i tendencije kroz svakodnevne dijaloge prilikom susreta s njima u trgovini, džamiji, sagledati međusobne razlike ili, pak, biti porota medijskog improvizovanog suda, podržati presude čiji su jedini argumenti predrasude. Čak i ovaj tekst sa zamjenicama mi i oni oblikuje sliku našeg svjetonazora i pogleda na svijet gdje se odvija borba između dobra i zla. Stoga ako smo mi dobri, kome preostaje i pristaje etiketa zla? Medijski naslovi poput „Vehabije napadaju“, „Islamski teroristi“, ili andrićevski slogani „Oni dolaze po našu djecu“..., evociraju nam sjećanja na blisku prošlost devedesetih kada su bh. muslimani bili oni „koji dolaze“, „teroriziraju“ i praktikuju danak u krvi. Vremenom će se život muslimana ispolitizirati do mjere da će, pored imama, biti prozvan „vehabijom“ svaki musliman koji bude izvršavao pet osnovnih islamskih dužnosti ili bude javno izražavao svoj vjerski stav. Nepromišljeno imenovanje ljudi drukčije vjerske prakse „vehabijama“ može imati trajne posljedice, naročito nazivanjem svih ekstremista, terorista vehabijama. Ne treba zaboraviti kako postoje pojedinci koje nazivamo vehabijama samo zato što se njihovo tumačenje islama u određenoj mjeri razlikuje od našeg. Islam se ne nalazi na komadu papira pa da se jednostavno može povući linija između bosanskih muslimana, kako ih često imenujemo, i „vehabija“. Potrebno je mnogo više ozbiljnosti i veći napor u sagledavanju mnogih razlika, ali i podjela, među muslimanima u BiH.

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjen četvrtak, 31 Oktobar 2019 13:45
Elvedin Subašić

Posljednje od Elvedin Subašić