digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Kad  mitovi  spašavaju naciju 2: Nacionalni i državotvorni mitovi: albanski primitivizam i bosanska zelena transferzala

Ove godine po prvi put dočekujemo dan sjećanja na srebrenički genocid s činjenicom da je Ratko Mladićosuđen na doživotnu robiju. Na ovu presudu čekalo se (pre)dugačke dvadest i tri godine. Kao neko ko dolazi iz Srbije često se pitam da li su Srbi prošli kroz neophodnu katarzu? Da li su spoznali nesagledive razmjere moralno-etičkog dna koje je njihova nacionalna politika dodirnula? 

U povodu godišnjice Kosovske bitke i poznatog Miloševićevog govora na Gazimestanu 28. juna 1989.  kojim je, po mnogima, „Balkanski kasapin“ najavio tragične događaje koji su uslijedili i gurnuli Balkan u jedan od najmračnijih dijelova njegove povijesti. Osvrt na mitomaniju  „Politike“ iz 1989. godine

Početkom aprila ove godine objavljen je godišnji izveštaj Islamofobija u Evropi u izdanju Siyaset, Ekonomi ve Toplum Araştırmaları Vakfı (SETA), čiji su urednici Farid Hafez i Enes Bajrakli.

U navedenom izveštaju pokušao sam da identifikujem vid islamofobije koji je prisutan u Srbiji. Ono što odmah upada u oči kada se pažljivo analizira situacija u Srbiji, jeste da islamofobija kakva se u svojim pojavnim oblicima manifestuje na Zapadu nije ista ona koju pronalazimo u Srbiji. Na osnovu navedene tvrdnje sasvim opravdano bi mogli da postavimo pitanje da li islamofobija, kako se ona razume na Zapadu, uopšte i postoji u Srbiji. Jer, kako to konstatuje Marko Atila Hoare “o islamofobiji na Balkanu nemoguće je govoriti bez razumijevanja da su, istorijski gledano, etnička pripadnost i religija izuzetno blisko povezani, i da je netrpeljivost prema religijskoj zajednici vremenom evoluirala u mržnju prema etničkoj grupi.” Upravo na tim osnovama, svi zabilježeni incidenti tokom 2017. godine (izuzev rušenja džamije u Zemun polju) su u svojoj suštini plod nacionalno-etničke netrpeljivosti, prije nego mržnja spram samih religijskih ubjeđenja i praksi muslimana.

00Cijeli tekst

Niš je grad koji se nalazi na jugoistoku Srbije. Kulturni je i ekonomski centar tog dijela zemlje. Pored živog centralnog prostora grada prepunog ugostiteljskih objekata, hotela i luksuznih prodavnica, periferija nudi posetiocima svoje naročite prirodne ljepote i znamenitosti. Blizu samog centra grada, sa suprotne strane rijeke Nišave, nalazi se stara Niška tvrđava koja ima veoma dugu historiju, ali današnje utvrđenje datira iz perioda 1719-1723. godine i podignuto je od strane Osmanlija. Tvrđava ima četiri velika ulaza, odnosno kapije, i to: Stambol kapiju, Beogradsku kapiju, Vodenu ili Jagodinmalsku kapiju i Vidinsku kapiju. Sa tih kapija se izlazilo na puteve ili drumove, koji su vodili u gradove pomenute u njihovim nazivima. U samoj tvrđavi, unutar visokih i masivnih zidina, nalazi se nekoliko sakralnih objekata iz osmanskog perioda, sa prepoznatljivim detaljima islamske arhitekture i tradicije. Osim hamama (sagrađenog u XV vijeku), koji se naslanja uz Stambol kapiju i važi za najstariji sačuvani spomenik iz osmanskog perioda vladavine, te baruthane (XVIII vijek) koja se nalazi u gornjem dijelu tvrđave, najveću pažnju posjetilaca izaziva Malkočoglu Gazi Bali-begova džamija (Malkoçoğlu Gazi Bali Bey Camii). Pohranjen značajnim podacima i zatečen neverovatnim prizorom, odlučio sam da, na povratku u Novi Pazar, istražim historiju ove veleljepne građevine i njenog neimara, te predočim je cijenjenoj javnosti na uvid.

00Cijeli tekst

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine