Maj je mjesec mentalnog zdravlja, pa je ovo odlična prilika da se prisjetimo jednog kur'anskog ajeta koji sadrži svu težinu važnosti posjedovanja mentalne i fizičke stabilnosti. Kako sam u jednom ranijem tekstu naveo, kur'anske maksime putovanja i upoznavanja u novinarskom stilu pisanja nude mogućnost posredstvom reportaže ili neposrednog razgovora jedan tefsirski pogled na kur'anske motive iz pozicije drugih, kojima su ti motivi svakodnevnica. Ukoliko neko svakodnevno i intenzivno radi rukom pa takav je pozvan da nešto kaže o motivu ruke, a ukoliko je riječ o mentalnom zdravlju, pa najpozvaniji da o tome nešto kažu su oni koji svakodnevno rade s ljudima i direktno se bave njihovim mentalnim zdravljem. Upravo će o mentalnom zdravlju u ovom tekstu zboriti oni kojima je to svakodnevnica, a prije toga prvobitno slijedi kratki uvod.
Kada je riječ o kur'anskom motivu u pogledu govora o mentalnom zdravlju glavni motiv nalazim u kur'anskom ajetu u suri Al-Anbiya što govori o Nuhovom potopu riječima: „Mi spasismo njega i njegove bližnje od bremenitog/golemog stresa“. U izvorniku je riječ o atributivnoj sintagmi al-karb al-azīm i u prevodima na engleski i bosanski jezik riječ al-karb ima nekoliko ekvivalenata: jad, agonija, očaj, nesreća itd. U arapskom jeziku i tefsirima ovog ajeta riječ al-karb se tumači na sljedeći način: u Tantavijevom tefsiru Al-Wasīt riječ al-karb opisana je riječima da je to stanje u kojem se čovjek nađe pritisnut tako da dostigne najviši nivo tuge i straha. U arapskom jeziku se za pretovarenu devu veli kuribat al-ibil a za velike i teške nesreće kaže se karāib. Zbog toga nije rijetkost da se upravo riječ al-karb u engleskom prevodi riječju overburned što predstavlja čestu sliku modernog čovjeka koji se vjerovatno često osjeća preopterećeno kao deva. To je stanje u kojem čovjek osjeća izrazit pritisak i stisak u prsima što mu otežava disanje i normalno svakodnevno funkcioniranje. Baš ova riječ je spomenuta u govoru o Nuhovom potopu, tom kazivanju koje je uvijek privlačilo ljude različitih životnih stremljenja, a poznati matematičar Benoit Mandelbrot je čak skovao poznatu kovanicu Noin/Nuhov efekt. Ta kovanica svoje značenje crpi iz govora o velikom potopu, no sama po sebi predstavlja i označava neke velike životne promjene, daleko veće nego što bi se moglo očekivati s obzirom na neke normalne svakodnevno očekujuće tokove života. Prema Mandelbrotu Nuhov efekt predstavlja dramatične promjene koje je gotovo pa nemoguće predvidjeti te kao takav, kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou, dovodi do ozbiljnih mentalnih i fizičkih promjena.
Poplava je prolazna i savladiva
Mentalno zdravlje i Mandelbrotova kovanica imaju jednu povezujuću nit. Naime, ma koliko poplava bila strašna i teška, ona je prolazna i savladiva. To je veoma bitno imati na umu kada govorimo o mentalnom zdravlju. Budući da sam sedam godina radio kao prevodilac u migracijama baš s ljudima koji su imali mnogostruke probleme koji su utjecali na njihovo mentalno stanje uvijek mi je bilo značajno samo saznanje da se ti ljudi mogu oporaviti i poboljšati svoje mentalno zdravlje uz odgovarajući stručni tretman. U priči o Nuhu dvije su stvari posrijedi. Jedna je da on i njegovi bližnji bivaju spašeni od stanja golemog stresa i mogućnosti poniranja u stanje intenzivnog osjećaja beznađa, a druga je da poplava ma koliko bila katastrofična je ipak prolaznog i savladivog karaktera. Mi smo generacija koja je ispratila nekoliko ozbiljnih velikih događaja u nekoliko posljednjih godina, od kovid krize, izbijanja nekoliko ratova do inflacije koja stvara tržišne distorzije, a time i vrlo direktno pritisak i stres u svakodnevnom čovjekovom životu. Neko bi mogao kazati kako se danas krize smjenjuju poput godišnjih doba, pa je upravo ovaj kur'anski ajet što ga koristim u ovom tekstu kao motiv pisanja ujedno i jedan vid priručnika. Uzmemo li priču o Nuhu i potopu, te je promotrimo kroz prizmu moderne psihologije, otkrit ćemo nekoliko bitnih detalja u vezi s očuvanjem mentalnog zdravlja. Blagodat darovana Nuhu je što on zajedno s kolektivom koji je prihvatio njegovu poruku biva spašen od pošasti zvane al-karb (preopterećeno intenzivno suočavanje sa životnim izazovima što nas vode u stanje duboke mentalne agonije) i tu su tri važna čimbenika ljudske psihe: prevencija, kriza i otpornost.
Tražiti pomoć je normalno
O tome smo detaljnije razgovarali s Aminom Duraković-Karčić, magistricom psihologije i kognitivno-bihevioralnom psihoterapeutkinjom u superviziji, te Esmom Čelenka, psihologinjom i psihoterapeutkinjom u edukaciji s višegodišnjim iskustvom rada s ljudima u pokretu i tražiteljima azila. Upravo o tim velikim i teškim životnim krizama, na šta se odnosi sama fraza Nuhov efekt, te kako one mogu ujecati na čovjekov život i opažanje okoline Duraković-Karčić veli: „Dosadašnja istraživanja jasno pokazuju da stopa depresivnih poremećaja raste u uvjetima društvene nesigurnosti, ekonomske krize i kolektivne traume. Rat, siromaštvo, vijesti o katastrofama i nepravdi djeluju kao hronični stresori koji iscrpljuju zalihe kognitivne energije čitavih populacija. Seligman je skovao termin „naučena bespomoćnost‟ i definirao ga kao stanje u koje zapada čovjek koji, nakon dugotrajne izloženosti okolnostima na koje ne može utjecati, prestaje i pokušavati. Kada ljudi posmatraju kako im plate ne prate cijene ili kada su zaglavljeni na prostorima gdje rat traje godinama bez rješenja, oni počinju interpretirati stvarnost kao temeljno nepredvidivu i nesigurnu. Gubitak prividnog osjećaja kontrole nad sopstvenim životom jedan je od najmoćnijih okidača depresije. Intenzivna anksioznost i depresija često su dvije strane istog novčića. Tjeskoba živi u budućnosti, odnosno u strahu od onoga što dolazi. Depresija živi u prošlosti, odnosno u osjećaju da ono dobro što je bilo više nikada neće biti. Zajedno, one stvaraju mentalni prostor u kojemu čovjek nema mira ni u sjećanju, ni u sadašnjosti, ni u iščekivanju.“
U govoru šta je to al-karb al-azīm od kojeg je Nuh sačuvan Muqatil ibn Sulejman koristi ekvivalent al-hawl al-šadīd a što bi u prevodu na bosanski značilo ekstremni šok ili ako bismo bili još doslovniji mogla bi se koristiti i riječ horor. No, da bi se Nuh toga sačuvao bilo je neophodno da zatraži pomoć što je on i učinio. To je bitan detalj u ovoj priči. Veli se {pa smo mu se odazvali} – to jeste: odazvali smo se njegovoj dovi. Autor djela Bahr al-'Ulūm kaže: „Al-istijābah (odazivanje) ima isto značenje kao i al-ijābah (uslišenje). Međutim, glagol istijābe prelazi direktno na samu dovu (kao direktni objekat), dok na onoga ko upućuje dovu (molitelja) prelazi uz pomoć prijedloga li (njemu/za njega). Kada ovaj glagol prelazi na molitelja, sama riječ 'dova' se uglavnom izostavlja, pa se kaže 'Istadžāba leh' (Odazvao mu se) što potvrđuje da spomenuti 'vapaj' (an-nidā') u ajetu ima značenje dove (molitve), jer čin odazivanja zahtijeva postojanje dove.“
Navodim ovaj detalj priče kako bismo imali na umu koliko je bitno tražiti pomoć, te da su je tražili i poslanici. Neko će kazati da su to činili direktno u komunikaciji s Bogom, no poslanici su često bili prepušteni sami sebi bez podrške šire zajednice, što ne treba nekoga nagnati da upadne u stanje dugotrajne agonije i tuge, pa da ne traži pomoć unutar zajednice i njenih institucija. To nije mudro shvatanje riječi otpornost pa upravo na to upozorava i Čelenka riječima: „Način kako razumijemo pojam otpornosti (rezilijentnost) uveliko ovisi o kulturi u kojoj obitavamo. U našoj je dosta prisutno ubjeđenje da to podrazumijeva da se ne ide na terapiju. U muslimanskom svijetu posredstvom rada s desetinama korisnika različitog etničkog porijekla otpornošću se smatra izbjegavanje traženja pomoći. Međutim, kroz islamski primjer vjerovanja i raznolike kur'anske priče vidimo zastupljenost svih emocija i stanja ljudskog duha, te je otpornost upravo potražiti pomoć kada nam je ona neophodna.“
Duraković-Karčić dodaje: „Ključno je razumjeti da depresija nije sudbina niti moralna kategorija; ona je psihološki poremećaj koji zahtijeva pažnju, razumijevanje i tretman. Na individualnoj razini, to znači hrabrost da se potraži stručna pomoć, ali i da se o toj borbi progovori bez srama. Na kolektivnoj razini, odgovornost pada i na zajednicu: na porodicu koja prepoznaje znakove, na institucije koje osiguravaju besplatnu i široko dostupnu skrb o mentalnom zdravlju, na medije koji izvještavaju odgovorno te na političke lidere koji ne ignorišu patnju svojih sugrađana. Društvo koje brine o mentalnom zdravlju svojih članova nije samo humanije nego i otpornije, produktivnije i dugoročno stabilnije.“
Tuga, tugovanje i depresija
Al-Ragib al-Isfahani kaže:„Al-karb označava žestoku tugu i tjeskobu. Riječ je izvedena iz izraza karb al-ard (preoravanje/kopanje zemlje), jer tuga uznemiruje i prevrće dušu baš onako kako kopanje prevrće i podiže zemlju.“ Preoravanjem zemlje, autor slikovito opisuje šta teška tuga radi čovjeku: ona doslovno preorava, rovari i uznemiruje unutrašnjost ljudske duše, podižući sve s dna na površinu. U sufijskoj tradiciji i tefsirima pojmu karb data je značajna pažnja, te je on opisan vrlo slikovitim i figurativnim jezikom. Tjeskoba i narušavanje mentalnog stanja čovjekova duha u tim tefsirima dovodi se u vezu s ličnim neostvarivanjem unutrašnjeg životnog potencijala. Ismail Haqqi Božije odazivanje Nuhu tumači u pravcu davanja mu snage da djeluje, te spašavanje njegove umne postojanosti da ne potone u karb. Drugim riječima, on pravi mentalnu vezu između čovjekove svijesti o njegovom potencijalu i jačini unutrašnje tjeskobe koja ovisi o tome koliko je taj potencijal ostvaren ili ne. Čovjek želi da ispolji ka vani taj potencijal i da vidi njegov ishod kroz čin, pa kada to ostvarenje prema vani nedostaje, unutrašnjost čovjeka postaje uznemirena. No, u razgovoru o tjeskobi i depresiji psihologinja Čelenka skreće pažnju koliko je neophodno razlikovati depresiju u odnosu na stanje tuge: „Tuga, tugovanje i depresija različiti su pojmovi. Tuga je primarna emocija, te kao i sve druge emocije je prolazno stanje, a svrha joj je prilagođavanje na gubitak bio on veliki ili mali. To je svakodnevna, prolazna emocija. S druge strane imamo tugovanje. To je kompleksan proces usljed gubitka nečega što nam je važno. To može biti zdravlje, osjećaj pripadnosti, posao, dio tijela ili neostvarivanje našeg potencijala. Tugovanje je zdrav proces koji moramo proći kako bismo mogli nastaviti sa životom.“
