Printaj ovu stranu

Da li su samo žrtve zainteresirane za krivični progon zločinaca

Autor: Ajša Hadžimešić-Hafizović Januar 25, 2015 0

Žrtve bez adekvatne i dovoljne pomoći države, odnosno Bošnjaka koji obnašaju odgovorne funkcije, teško da mogu same iznijeti na leđima ogromni teret krivičnog progona zločinaca, djelovati na prevenciji, svjedočiti pred sudovima i istovremeno biti izložene u RS i šire onoj istoj politici koja je bila na sceni od 1992.-1995.godine.

Bošnjaci su u vrijeme dok je nad njima vršena najžešća agresija i genocid 1992.-1995. godine marljivo prikupljali dokaze o tome. Danas im za to svjetski eksperati za holokaust odaju sva moguća priznanja ističući vrijednost  nevjerovatne istrajnosti koju bošnjačke žrtve pokazuju u svojim svjedočenjima pred međunarodnim i domaćim sudovima. Istrajnost i snagu, bez obzira na sve prepreke na koje nailaze na lokalnim, državnim i međunarodnim nivoima dok vode bitku zvanu traganje za istinom i pravdom, bitku za smiraj duša njihovih najdražih: djece, supružnika, roditelja, braće, sestara, kompletnih porodica - ubijenih u genocidu koji se dešavao na očigled cjelokupne svjetske javnosti, pa i ovih eksperata.

Stručnjaci za holokaust vrednuju rad Bošnjaka na ovom polju iz ugla nekog ko se time bavi decenijama, ko s vremenske distance ocjenjuje učinjeno i posljedice neučenjenog. I prave usporedbe...

Za ranije genocide nad Bošnjacima niko nikada nije odgovarao

Podsjetićemo, agresijom na RBIH od 1992.-1995. nad Bošnjacima je izvršen jedanaesti genocid po redu u posljednjih 300 godina. Za prethodnih počinjenih deset genocida nad njima niko nikada nije odgovarao. Bez obzira da li se radilo o 'velikim' ili  'malim' ratovima, interesima velikih ili malih sila, međunarodnim mirovnim konferencijama, ili 'življenju' u okviru raznoraznih državnih zajednica, od 1662. godine Bošnjaci su u fazama sistemski ubijani, raseljavani, asimilizirani, pljačkani, devastirani... Imovina im je otimana, vjerski, nacionalni i  kulturni objekti uništavani. A sve to je bilo javno planirano, proklamirano, opisivano i afirmirano kroz niz državno-nacionalnih programa koji su se temeljili na genocidnoj ideologiji i mitovima, počev od mletačko-austrougarskih osvajača do srpsko-crnogorske genocidne politike što je bila matrica i uvod za jedanaesti genocid. Ovaj posljednji,  od 1992.-1995. godine, ima svoje višestruke specifičnosti i posljedice....

Tekst u cjelosti možete pročitati u Preporodu broj: 2/1036.