Još jedno polugodište je prošlo, a učenici osnovne škole u Kotorskom kod Doboja, kao i većina učenika u manjem entitetu, ostali su bez knjižica o svom uspjehu. Iako su roditelji vidno razočarani pasivnim posmatranjem oduzimanja prava na maternji jezik, i dalje ne žele da njihova djeca preuzmu knjižice sa pogrešnim nazivom jezika. Radi uvida u apsurdnost situacije moramo navesti činjenicu da su bošnjačka djeca u toku svog devetogodišnjeg školovanja učila nekoliko jezika. Od prvog do petog razreda učili su srpski jezik. U šestom razredu počeli su da uče bosanski jezik, ali on je misteriozno nestao i već godinu dana kasnije učnici dobivaju bošnjački jezik. Da apsurd bude veći u jednom periodu u prvom polugodištu su učili bosanski jezik, a već u drugom polugodištu bošnjački jezik. Na kraju ovog polugodišta 2016/2017 imamo jezik bošnjačkog naroda. Da li iko vidi kakva diskriminacija i igranje sa bošnjačkom djecom se provodi kada je maternji jezik u pitanju. Šta mi činimo po ovom pitanju?

Preporod od 15. januara