Kanita Dedić: Koraci koji se u medresi nauče nikad se ne iznevjere
Završila sam medresu u Cazinu prije tačno 20 godina. Reklo bi se završila srednju školu i krenula dalje, ali nije tako. Svi koji su prošli kroz medresu znaju da prijateljstva koja se tu rode nikada ne umiru, da oslonci koji se tu nađu uvijek postoje i da koraci koji se u medresi nauče nikad ne iznevjere. Danas sam doktor medicine, specijalista medicinske mikrobiologije, načelnica Službe za mikrobiologiju Kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić“ u Bihaću. Saradnik sam Agencije za certificiranje halal kvalitete kao eksterni auditor. Četiri godine sam bila predstavnik Bosne i Hercegovine u upravnim tijelima Evropskog udruženja mikrobiologa i infektologa (ESCMID). Znanje sam tražila u mnogim evropskim bolnicama, gdje sam se uvijek osjećala dobrodošlo. Ta znanja i iskustva danas koristim u svom radu, ali ih i prenosim mladima u medresi. U njihovim očima vidim dostojanstvo, hrabrost i snagu da mijenjaju svijet. Sretna sam što i moja djeca žele biti učenici Medrese “Džemaluddin Čaušević“. Vjerujem da će to olakšati moj roditeljski zadatak.
Ensar Mahmutović: Najvažniji period u mom životu
Plan i program medrese je sadržajem veoma blizak gimnazijskom, te uz izborne predmete svakom studentu omogućava da se adekvatno pripremi za svoj budući poziv, odnosno profesiju. Prije svega vjernost odgoju i obrazovanju kao temeljnoj ulozi škole koja je sve više ugrožena čini medresu i sve što ona nudi đacima neusporedivim sa bilo kojom školom. Životna škola u internatu uz znanje sa nastavnih časova čine nas, medreslije, prepoznatljivim, odgovornijim i čini mi se nekako zrelijim od naših vršnjaka iz drugih škola. Mahatma Gandi je kazao kako sedam velikih grijeha koji uništava društvo: bogatstvo bez rada, uživanje bez savjesti, nauka bez humanosti, znanje bez odgoja, trgovina bez morala, obožavanje bez žrtve, te politika bez principa. Svjesni ovoga upravo jedine i jesu medrese te kao prioritet nastoje usaditi u svakog učenika ono što će pojedinca i društvo učiniti moralnim, savjesnim i odgovornim. Svima, naravno, preporučujem medresu, ali uz par savjeta i “trikova“ kako lakše proživjeti četiri godine tog jedinstvenog i po mnogo čemu za mene najvažnijeg perioda u životu jedne mlade osobe.
Cijeli tekst u štampanom izdanju “Preporoda”