Masakri
Ključ:
Biljani, Prhovo, Velagići, Pudin Han, Krasulje, Sanica

Prijedor:
Zecovi, Čarakovo, Hambarine, Rakovčani, Rizvanovići, Bišćani, Skela i Kamičani
Kozarac, Jaskići, fudbalski stadion Ljubija, rudnik željezne rude Ljubija, Tomašica, Hrastova glavica, Korićanske stijene

Sanski Most:
Vrhpolje, Hrustovo, Škrljevita, Budim, Partizansko groblje

Bosanski Novi:
Alići, Blagaj Japra

dolina sane info

Masovne grobnice

Ključ:
13 masovnih grobnica
(Lanište I , Lanište II, Crvena zemlja I i II, Botonjići).

Sanski Most
30 masovnih grobnica 16 zajedničkih i više od 200 pojedinačnih. Najveće masovne grobnice na području općine Sanski Most su Sasina, Greda I, Vrhpolje-polje, Jama Bunarevi, Tomina-Markovići.

Prijedor
485 grobnica. Najveće masovne grobnice su Tomašica, Stari Kevljani, Jakarina Kosa, Korićanske stijene, jama Hrastova glavica, Redak I, Redak II.

Bosanski Novi
4 masovne grobnice, 7 zajedničke i više desetina pojedinačnih.

 

Logori
Prijedor: Omarska; Keraterm; Trnopolje; Miska Glava; Fudbalski stadion u Ljubiji; Zgrada SUP-a; Kasarna u Prijedoru
Bosanski Novi: Stadion Mlakve; Vatrogasni dom
Sanski Most: SUP; Betonirka; Osnovna škola Hasan Kikić; Vojni objekt u Magaricama
Ključ: SUP; Osnovna škola Nikola Mačkić

 

Svake godine 10. jula brojni Bošnjaci iz Ključa i drugih mjesta se okupljaju na šehidskom mezarju u džamijskom haremu džamije u Biljanima kako bi posebnim programom odali počast svim Bošnjacima koje su na ognjištima svirepo ubili srpsko-četničke vojne i paravojne formacije

U Ključu i njegovoj okolini pronađeno je pet masovnih grobnica, od kojih posebnu jezu budi jama Bezdan u koju su bacani živi ili mrtvi Bošnjaci, među kojima je bio znatan broj žena i djece. Jama Bezdan se nalazi nedaleko od magistralnog puta koji vodi ka Bihaću, a riječ je o prirodnoj jami koju su zločinci iskoristili kao mjesto doslovnog “bacanja“ živih i mrtvih Bošnjaka. Mrtvi su dovezeni s drugih lokacija, a živi su bacani u jamu. Ako bi preživjeli pad od preko 20 metara niz oštre stijene za njima su bacane bombe. Ako bi preživjeli i bombe, slojevi zemlje, kojima je zatrpavana jama, nisu ostavljale nikakvu šansu za preživljavanje.biljani2

Jama Bezdan u koju su bacani Bošnjaci

 

 

Danas je, zahvaljujući prvenstveno Medžlisu Ključ, ovo mjesto označeno i posjećuje se u okviru obilježavanja genocida u BIljanima koje organizira Medžlis. Trenutno se priprema prijedlog projekta koji bi ovu lokaciju učinio jednom od najznačajnijih adresa za izučavanje genocida nad Bošnjacima ovog kraja. Između ostaloga, za studente koji se bave ovom temom i fizičkim istraživanjem bit će omogućeno spuštanje u jamu. 

Bošnjaci Ključa, okupljeni oko Medžlisa, svjesni su važnosti institucionalnog pristupa obilježavanju svih mjesta gdje su Bošnjaci stradali, kao i kreiranja kulture sjećanja kod svih, a naročito mlađih generacija. U tom kontekstu, mogu biti primjer drugima kako se može mnogo toga uraditi ako postoji vizija onoga što bi jedna generacija trebala ostaviti iza sebe kao trajno dobro i kao trajni podsjetnik na prošlost, zapravo ono što Bošnjaci nisu imali u toku komunističke vladavine pa su bili osuđeni da im se krvava povijest ponovi.

Uskoro Muzej genocida

“Važno nam je institucionalno obilježavanje genocida i mjesta gdje su zločini počinjeni. Institucionalizacija sjećanja je bitan segment u cjelokupnom radu Islamske zajednice na ovom području, ali napominjem da to nije njen primarni zadatak. Upravo iz konstantne brige Islamske zajednice o memorizaciji i institucionalnom podizanju svijesti o ratnoj prošlosti, javnost stječe utisak da se samo Islamska zajednica ovime bavi, iako imamo niz vladinih i nevladinih adresa čija je ovo primarna uloga. Stoga, brojni Bošnjaci se obraćaju Islamskoj zajednici kako bi se određeni projekti realizirali i u tome, zaista, imaju iskrene namjere. Mi od kraja agresije na BiH do danas nastojimo na različite načine očuvati sjećanje na tragedije kojima su Bošnjaci bili izloženi. Zahvaljujući menadžmentu Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu svake godine omogućimo studentima da se upoznaju sa prošlošću ovoga kraja i nadamo se da ćemo to raditi i sa studentima drugih fakulteta. Upravo radimo na novom projektu, odnosno Muzeju genocida koji će biti u sklopu kompleksa džamije u Biljanima, gdje se nalazi i šehidsko mezarje kao i spomen-soba“, kazao je Ermin-ef. Vučkić, koji je kao vjersko, ali i vojno lice svjedočio svim strahotama ovog kraja. U ratu je kao vojnik bio učesnik oslobađanja ovih krajeva, a danas kao glavni imam nastoji očuvati sjećanje na borbu koja je zaustavila potpuno uništenje bošnjačkog i islamskog identiteta na ovim prostorima. Prema njegovim riječima, veliku podršku Medžlis ima od Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica u realizaciji određenih projekata. Pored Biljana obilježava se stradanje Bošnjaka i u drugim mjestima: Velagići, Pudin Han, Sanica, Krasulje, Prhovo, Humići, Crnolići, Velečevo, Botonjići i Šljivari.

Korak po korak, projekat po projekat

Medžlis je nakon agresije na BiH, ponukan upravo institucionalnim pristupom sjećanju na genocid i ratnu prošlost u Biljanima i Ključu, zamijenio vakufsku lokaciju za staru školu koja je bila mjesto likvidacije Bošnjaka jula 1992. godine kako bi na tom mjestu napravio džamiju i šehidsko mezarje u kojem su ukopane žrtve.
Efendija Dursum-ef. Dervišević, koji je s amidžom uvakufio zamjensku lokaciju, objasnio nam je da je prvi projekat u cilju sjećanja na žrtve bila izgradnja mezarja i džamije, zapravo kompleksa sa šehidskim mezarjem i spomen-sobom.
“Drugi projekat u cilju sjećanja na genocid jeste okupljanje Bošnjaka i organizacija manifestacije na dan kada su počinjeni zločini nad Bošnjacima. Tako se svake godine
10. jula ovdje okupljamo, a dan prije obiđemo masovne grobnice gdje smo pronašli naše najmilije. Organiziramo i povremene događaje, poput naučnih simpozija i tribina s temom genocida u Biljanima. Također, organiziramo posjete djece iz naših škola i iz dijaspore, koja obiđu ovaj kompleks i mjesta masovnih grobnica. Tu su i samostalne ideje, poput želje jednog književnika, porijeklom iz Biljana, da napiše roman o jednom borcu kroz koji će pokazati ratna dešavanja i stradanja Bošnjaka na ovom području, te želje jedne profesorice koja će napisati dokumentarni roman na osnovu sjećanja jednog ratnog svjedoka iz Biljana. Pisana riječ će ostati duže iza nas kao podsjetnik drugima. Dokle god ima živih svjedoka želimo to staviti na papir. Trenutni projekat na kojem radimo jeste Muzej genocida, u kojem će se pored dokumentarne građe naći i lični predmeti žrtava. Muzej će biti u skladu s normama i standardima struke u ovoj oblasti. Prema procentu stradalih Biljani su jedna “mala Srebrenica“ i nerijetko smo u sjeni 11. jula, te upravo ovim muzejom želimo ukazati na stradanje ljudi u ovom području te omogućiti istraživačima i drugi zainteresiranima da izučavaju krvavu historiju našeg kraja, ali i domovine“, kazao je Dursum efendija.
Kada je riječ o ulozi dijaspore u aktivnostima džemata Dursum-efendija ističe da se bez njihove pomoći mnogi projekti nikada ne bi završili.
“Naša dijaspora je bila jaka i prije agresije na BiH. Uslijed komunističke vlasti, jer naši ljudi nisu htjeli nosati partijsku knjižicu, te srpske društvene i ekonomsko-političke hegemonije naši ljudi su već šezdesetih godina počeli odlaziti u evropske zemlje. Tokom agresije i nakon nje brojnim Bošnjacima su nakon iskustva logora ponuđene druge zemlje, tako da su se neki mogli vratiti, a drugi su svoj život nastavili u drugim evropskim zemljama. Danas imamo veliki broj logoraša u inozemstvu. Naravno, određen broj Bošnjaka, koji su prije agresije bili u inozemstvu, samo su spojili svoje članove porodica. Naša zlatna dijaspora učestvuje u svim našim projektima i veliki su oslonac našem džematu, koji bi teško opstao bez njihove pomoći. Oni velikim dijelom i izdržavaju ovaj kompleks u Biljanima. “

Treći egzodus Bošnjaka iz Biljana

Nažalost, Biljani kao i drugi krajevi BiH danas su izloženi aktuelnom izazovu odlaska mladih ljudi u inozemstvo zbog ekonomske situacije.
“Ljudi zbog egzistencijalnih razloga napuštaju Biljane. Raseljavanje je krenulo negdje od 2010. godine, a kulminiralo je ove 2018. godine. Starija populacija umire, a mladi odlaze u Njemačku i druge zemlje. Najbolji parametar ovog stanja jeste broj djece u mektebu, ali i u školi s obzirom na to da kod nas sva školska djeca idu u mekteb. U jeku najvećeg povratka, sredinom 2000-tih, u mektebu sam imao 120 djece, a ove godine imao sam na završnim ispitima samo 23 djece! Kuće postaju prazne, ostavljaju se u emanet drugima da se čuvaju. Nisam pesimista, niti ću ikada biti, ali polahko ovaj džemat se, u smislu broja ljudi, gasi. Danas imamo, otprilike, oko 450 domaćinstava, od kojih preko pola ili više živi van našeg džemata. Gruba procjena i nije precizna, ali je realna. Preko 50% živi vani“, istakao je efendija Dursum.
Odlazak mladih, ali i drugih kategorija stanovništva, zapravo je treći egzodus Bošnjaka iz Biljana, koji nakon Drugog svjetskog rata i agresije na BiH, ostavlja vidljive posljedice po džemat i opću situaciju u Ključu.
00Sličica Želim Print

- U šumi, na ploči masovne grobnice Lanište I, udaljenoj 12 kilometara od mjesta zločina ispisano je da je u njenoj jami dubokoj pedesetak metara 1996. godine pronađeno 188 tijela ubijenih u Biljanima

Vratili se na ruševine i zgarišta, a danas naseljena mjesta ključke općine čine mozaik novih i lijepih kuća, a mnoge od njih, zbog nedostatka naroda, stoje kao ikebane. Obnovljena je opća i vjerska infra-struktura...

U Gornjem Kamičku kod Ključa obavljena dženaza Ali ef. Beharu, kojeg su prije 24 godine ubili četnički monstrumi


U Gornjem Kamičku, koji pripada općini  Ključ, kišnog jesenjeg dana,15. oktobra 2016. godine, na šehidskom mezarju obavljena je dženaza namaz imamu Ali ef. Beharu. Ovom činu vjerskog obreda Ali efendiji, koji je značio i  rastanak sa njegovim zemnim ostacima, prisustvovala je uža i šira rodbina, prijatelji, poznanici, komšije, džematlije, brojne kolege imami, glavni imami Medžlisa Islamske zajednice u Ključu i Sanskom Mostu Ermin ef. Vučkić i mr. Husein ef. Kovačević, banjalučki muftija dr. Osman ef. Kozlić, bihaćki muftija Hasan ef. Makić u svojstvu izaslanika reisu-l-uleme mr. Huseina ef. Kavazovića, i Edhem ef. Čamdžić banjalučki muftija u prethodnom mandatu.

Mladog imama Alu ef. Behara, su četnički policajci odveli 05. jula 1992. godine sa kućnog praga očeve kuće u Gornjem Kamičku, a zatim svirepo mučili, maltretirali, zlostavljali i onda bezrazložno ubili. Istog dana u njegovom rodnom mjestu ubili su još 28 Bošnjaka. Tek u maju tekuće 2016. godine, po uputama jednog Srbina, na lokalitetu Devića šume, u mjestu Tramošnja, nedaleko od Sanskog Mosta, pronađeni su njegovi posmrtni ostaci. Taj trenutak i pored dugogodišnjeg traganja nisu živi dočekali Alini roditelji.

Dostojanstvena dženaza, puna emocija i tuge, bila je prilika za podsjećanje na agresiju koja je zadesisla Bosna i Hercegovina od 1992. do 1995. godine, odnosno na teški i neizvjesni vremenski period kroz koji je prolazio bošnjački narod, a s njim i imami, kao što je Ale efendija i njemu slični. Imami su u odsutnim trenucima svojom pozicijom, ulogom i odlučnošću, uveliko doprinijeli razvijanju i jačanju svijesti kod ljudi u pogledu domoljublja, odbrane domovine i ukupnih islamskih vrijednosti, što je bilo od velike, a počesto i od presudne važnosti opstanka Bošnjaka, a samim tim i Bosne i Hervegovine. Upravo na to su u svojim obraćanjima, kao i na danas posebno izraženu potrebu oslanjanja jednih na druge i na tek započeti životni put mladog Ale efendije, podsjetili glavni imam MIZ-e u Ključu Ermin ef. Vučkić i izaslanik reisu-l-uleme bihaćki muftija Hasan ef. Makić.

Dženazu namaz merhumu je predvodio banjalučki muftija dr. Osman-ef. Kozlić, inače školski kolega Ale efendije. Inspirativan i dirljiv momenat poslije obavljene dženaze bio je tekbir kojeg su gromoglasno izgovorile musallije i tako ispratili Alu efendiju na vječni svijet. Za spomenuti je činjenica da su imami MIZ-e u Sanskom Mostu i Ključu prije klanjanja dženaze namaz proučili hatmu svom kolegi, na koju je dovu proučio Edhem ef. Čamdžić banjalučki muftija u prijašnjem mandatu.

Ale ef. Behar je rođen 15.07.1965. godine. Nakon osnovne škole upisao je Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu. Po završetku Medrese 1985. godine zaposlio se u džema'atu Hrustovo, Medžlis IZ-e Sanski Most, gdje je radio sve do smrti. Iza Ale ef. ostala je supruga Azemira, kćerke Amina i Sajra.

Neka Uzvišeni Allah Ali ef. podari deredže šehida, njegovoj hanumi i kćerlkama sabri-džemil i u konačnici džennet firdevs svima od njegove bližnje rodbine za koje će se on, nadati se je, imati pravo zauzimati na Sudnjem danu.

Stranica 1 od 2
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro