Printaj ovu stranu

Izraelsko flertovanje sa evropskim desničarima

Autor: Harun Karčić Oktobar 19, 2018 0

Da li Izrael i zbog čega formira savezništvo sa desničarskim i populističkim političarima Evropske Unije

 

Mađarski premijer Viktor Orban je u julu ove godine posjetio Izrael i sastao se sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom. Taj sastanak čelnika dviju država prošao bi doslovno nezapaženo da nije riječ o premijeru zemlje članice Evropske unije i NATO saveza koji je poznat ne samo po svojim autokratskim, već i ksenofobičnim, a pojedini će reći – i antisemitskim stavovima.
Toliko ozbiljan je taj problem u Mađarskoj da je Evropski parlament kaznio Mađarsku sredinom septembra ove godine na temelju člana 7. Ugovora o Evropskoj uniji.

Formiraju se nova savezništva

Tu ne staje priča. Izraelski premijer Netanjahu je prije toga, sredinom 2017. godine, posjetio Budimpeštu i sastao se sa Orbanom. Razgovarali su o izbjeglicama, odnosima EU i Izraela, Rusiji i situaciji na Bliskom istoku. Netanjahu je Orbana opisao kao ‘istinskog prijatelja Izraela’ i pozvao ostale zemlje članice EU da iskažu veću podršku Izraelu. Netanjahu se tokom posjete Mađarskoj sastao sa liderima takozvane Višegrad-4 sastavljene od Mađarske, Poljske, Češke i Slovačke. Netanjahu je oštro izgrdio Evropsku uniju, jer se usudila kritikovati Izrael zbog njegovih kršenja prava Palestinaca, kao i zbog nastavka izgradnje nelegalnih jevrejskih naselja. Odnosi sa desnicom u Italiji datiraju još od ranih 2000-ih godina kada je tadašnja vlada uspostavila kontakte sa nekadašnjim desničarem Gianfranco Fini, liderom Italijanskog socijalnog pokreta (Movimento Sociale Italiano). Pokret je preimenovan u ‘Nacionalnu Alijansu’, a Fini je 2003. godine posjetio Izrael, zajedno sa tadašnjim liderom Italijanske jevrejske zajednice Amosom Luzzattom, i tim činom se rehabilitovao. Sličnim putem cionističkog baptizma, kako to naziva novinar Ramzy Baroud, prošao je desničar Matteo Salvini, trenutni ministar unutrašnjih poslova Italije, posjetom Tel Avivu u martu 2016. godine.
Ti, u međunarodnim odnosima, relativno učestali sastanci, nagnale su brojne da se pitaju – formira li Izrael savezništvo sa desničarskim i populističkim političarima Evropske unije?
Odgovor je - da. Naime, ne samo u slučaju Mađarske, već cijele Evropske unije, izraelski zvaničnici njeguju odnose sa predstavnicima Slobodarske stranke Austrije, Alternative za Njemačku i Belgijske stranke Vlaans Belang – svaka od kojih je populističko-desničarski orijentisana.
Razlog je jednostavan. Izraelski zvaničnici su shvatili da desničarske stranke rastu u moći i utjecaju širom Evrope i da bi Izrael mogao kapitalizirati takav monumentalan preokret u unutrašnjoj i vanjskoj politici Unije. Čak i kada je riječ o ksenofobičnim, ili otvoreno anti-semitskim strankama.
Zbog čega? Zato što se slažu oko nekih bitnih pitanja.
Izrael, naročito pod trenutnom desničarskom vladom stranke Likud, nije bio oduševljen pojedinim stavovima Evropske unije o zaštiti prava Palestinaca, jer ih je protumačio kao pretjerano ‘pro-Palestinskim.’ Zapravo, riječ je blagoj kritici EU prema neselektivnom izraelskom ubijanju palestinskih civila, uništavanju njihovih domova, kolektivnom kažnjavanju u Gazzi i izgradnji nelegalnih jevrejskih naselja. Takav čvrst, zajednički stav koji je zaštitu ljudskih prava (u ovom slučaju palestinskih) stavio iznad politike nije postojao prije osnivanja Evropske Unije.
Zatim, tu je odluka Brisela da se ambasade zemalja članica EU ne preseljavaju iz Tel Aviva u Jerusalem, čiji je istočni dio pod izraelskom vojnom okupacijom od 1967. godine, kao i odluka Brisela da se posebno obilježe izraelski proizvodi koji potječu sa nelegalnih jevrejskih naselja izgrađenim na otetoj palestinskoj teritoriji – razbjesnila je Izrael.
Stav Evropske unije da se palestinsko-izraelski sukob jedino može riješiti osnivanjem Palestinske države, odnosno ‘’rješenjem dvije-države’’ sa Jerusalemom kao glavnim gradom obje države, ne nailazi na odobravanje Izraela.
Na kraju, pokret BDS (Boycott, Divestment, Sanctions), odnosno kampanja za umjetnički, kulturni i akademski bojkot Izraela, postigao je neviđen momentum širom Evropske unije, naročito među univerzitetskim studentima. Kao rezultat pokreta BDS, iz godine u godinu se mijenja opća svijest o palestinskom stradanju, dok su kritike na račun izraelske politike sve učestalije i dolaze sve češće od političkih struktura Europske unije.
Kako bi legalizirao svoju okupaciju vojno osvojene palestinske teritorije i aparthejd prema Palestincima, Izrael želi potkopati postojeći poredak međunarodnog prava i odnosa, zasnovanim nakon Drugog svjetskog rata. Upravo zbog toga, Izrael je shvatio da može – odnosno mora – razbiti postojeći konsenzus među zemljama članicama Evropske unije po pitanju zaštite ljudskih i građanskih prava Palestinaca. To može učiniti ako potkopa same temelje Unije – zasnovane na vrijednostima demokratije, poštivanja ljudskih prava, građanskih i vjerskih sloboda.
Koincidencija je da taj isti cilj imaju i desničarsko-populističke stranke unutar EU.

Izraelski aktivizam već urodio plodom

Vlada Izraela je shvatila da je rast desničarskih stranaka u Evropskoj uniji popraćen rastom anti-islamske retorike – koja utiče i na sagledavanje blisko-istočnih dešavanja iz evropske vizure. A desničarske evropske stranke i Izrael imaju mnogo toga zajedničkog u svom svjetonazoru – i jedna i druga strana su antiimigrantski orijentisane; Izrael se protivi dolasku Etiopljana i Eritrejaca, dok se evropske desničarske stranke protive dolasku Sirijaca, Afganistanaca i Iračana. Zatim, Izrael ima otvoren anti-palestinski stav koji se često pretvara u anti-muslimanski stav. To se poklapa sa anti-muslimanskom, odnosno anti-islamskom orijentacijom evropskih desničara koja se izrodila od ekscesivnog anti-imigrantskog raspoloženja. Evropske desničarske stranke nemaju mnogo poštovanja prema konvencijama o zaštiti ljudskih prava niti evropskim vrijednostima, upravo kao ni Izrael. Na kraju, Izrael je postao rigidna jevrejsko-nacionalistička država, država – sada i po zakonskoj definicija – samo za Jevreje. Istim putem idu i brojne Evropske zemlje, a evropski desničari upravo zagovaraju jačanje nacionalnih država nauštrb zajedničke Unije. Evropski desničari, zbog svog antagonizma prema islamu i muslimanima, ne protive se izgradnji jevrejskih naselja na okupiranoj palestinskoj teritoriji niti ubijanju Palestinaca. Interesatno je spomenuti da su mnoge Evropske desničarske stranke prošle godine vodile žestoku kampanju pozivajući na priznavanje Jerusalema kao glavnog grada Izraela, i da su otvoreno podržale preseljenje Američke ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem.
S druge strane, evropske desničarske stranke – koje su u suštini antisemitske, ali to javno negiraju – koriste svoje taktičko savezništvo sa Izraelom kako bi odbacile optužbe o antisemitizmu. Bivši urednik Jerusalem Posta Bret Stephens je to pojasnio slijedećim riječima “Baš kao što postoje anti-cionistički Jevreji, tako postoje i anti-semitski cionisti.” Time je želio kazati da je Izraelu prihvatljiv anti-semitizam (u ograničenoj mjeri) pod uslovom da ne ide na štetu države Izrael.
Postoji još jedan razlog zbog kojeg Izrael podržava desničarske stranke u Evropi, i on je strateške naravi. Naime, očito je da se evropski desničari protive zajedničkom evropskom projektu i zagovaraju razbijanje Evropske unije tvrdeći da im je zvanični Brisel oduzeo suverenitet. Ti desničari bili su instrumentalni u promoviranju BREXITa prošle godine i rezultat će se vidjeti u martu 2019. godine kada Velika Britanija formalno napusti Uniju. Izraelu odgovara rasparčana Evropa, ne nužno u političkom ili ekonomskom smislu, već u diplomatskom. Jer, slabost Evropske unije ide u korist Izraelu.
Da je izraelski aktivizam već urodio plodom govori i činjenica da su EU članice Mađarska, Poljska, Rumunija, Hrvatska i Češka u decembru prošle godine bile suzdržane u glasanju za rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija koja je osudila odluku američkog predsjednika Donalda Trumpa da preseli ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalem. Ta suzdržanost u glasanju, iako je rezolucija usvojena većinom glasova, ukazala je na pukotine u stavovima Evropske unije prema Izraelu.
Čini se da kako ruski predsjednik Vladimir Putin pokušava stvoriti jaz između Evropske unije i Amerike kako bi oslabio zapadni vojno-političko-ekonomski savez, isto tako i izraelski premijer Benjamin Netanjahu nastoji kreirati pukotine unutar same Evropske unije.