Printaj ovu stranu

Muslimanke širom Evrope poručile: Mi se pokrivamo!

Autor: Ajša Hafizović-HadžimešićBruxelles - Predstavnice nevladinih organizacija muslimanki širom Evrope objavile su zajedničko pismo u kome se obraćaju evropskoj javnosti ističući svoje pravo na izbor odijevanja. Pismo je objavljeno na Međunarodni dan žena Mart 18, 2017 0
Jedna od inicijatora objavljivanja pisma muslimanki u EU Fatima Doubakil, predstavnica Muslimanskog komiteta za ljudska prava u Švedskoj Jedna od inicijatora objavljivanja pisma muslimanki u EU Fatima Doubakil, predstavnica Muslimanskog komiteta za ljudska prava u Švedskoj

Bruxelles - Predstavnice nevladinih organizacija muslimanki širom Evrope objavile su zajedničko pismo u kome se obraćaju evropskoj javnosti ističući svoje pravo na izbor odijevanja.

Pismo je objavljeno na Međunarodni dan žena, a u povodu izricanja presude o nošenju hidžaba u privatnom sektoru u zemljama EU.
„Danas dok obilježavamo Dan žena, mi, muslimanke u Evropi, još uvijek svakodnevno se moramo boriti za naša osnovna ljudskih prava i pravo na jednakost“, stoji na početku ovog pisma. Upozoravajući da se problematika o ženskim pravima često zloupotrebljava i biva viđena kao prijetnja teško izborenim pravima, predstavnice ženskih muslimanskih organizacija potcrtavaju da se oduzimanje prava nošenja mahrame muslimanski zlonamjerno stavlja u kontekst borbe za njena prava.
„Još od šezdesetih žene u Evropi su se borile za pravo da kontrolišu svoje vlastito tijelo. Mahrama se, međutim, doživljava kao neki korak unazad.
Određene političke stranke, kao i neki građani, smatraju islam problemom koji treba riješiti i koji ugrožava žene. Ali, koje je značenje slobode za ženu? Sloboda da budemo ono što želimo. Sloboda da budemo sigurne i zaštićene od seksualnog uznemiravanja. Sloboda pristupa istim mogućnostima i plati koje imaju naše muške kolege. Sloboda izbora odjeće koju želimo nositi. Sloboda pristupa zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i radnom mjestu, bez obzira na naše mišljenje i uvjerenja.
Nažalost, ove slobode danas još uvijek nisu zagarantovane svim ženama. Bez obzira na njihovu etničku, vjersku i ekonomsku pozadinu, žene su još uvijek seksualno zlostavljane, i dalje zarađuju manje nego muškarci, a briga o djeci i kućanski poslovi se i dalje, uglavnom, smatraju ženskom obavezom. Još uvijek se borimo za naše pravo na rad i donošenje vlastitih odluka u životu.
Žene muslimanske se često prikazuju kao ugnjetavane, one koje treba spašavati. Nama to ne treba. Mi pravimo vlastite izbore u životu. Ono za šta se mi nažalost moramo boriti je naša sloboda da radimo gdje želimo i da nas ocjenjuju na osnovu naših vještina i sposobnosti. A ta sama po sebi jasna i osnovna sloboda je ozbiljno dovedena u pitanje.
Četrnaestog marta, Evropski sud pravde će donijeti presudu o tome da li se zabrana nošenja mahrame u privatnom sektoru može smatrati diskriminacijom. Ishod slučaja još nije poznat, ali se nadamo da će Evropski sud pravde izabrati put uključenosti, ravnopravnosti i nediskriminacije, principe za koje se Evropa zalaže.
Zato, nakon više od jednog stoljeća od prvog Međunarodnog dana žena, pitanje slobode i jednakosti za sve ostaje presudno. Kako možemo i dalje dovoditi u pitanje žensko pravo da odluči što ona želi ili ne želi nositi? Rasprava o mahrami je dimna zavjesa koja ima za cilj da nas spriječi da postavljamo pitanje o nedostatku jednakopravnosti spolova u našem društvu danas. Ako želimo svijet učiniti boljim mjestom, moramo govoriti o stvarnim preprekama ženske emancipacije. A što se tiče toga kako ćemo se mi oblačiti, ne brinite, mi to pokrivamo“, stoji u pismu koje su potpisale predstavnice muslimanskih organizacija iz Holandije, Belgije, Luksemburga, Švedske, Francuske i drugih zemalja EU uoči izricanja presude o nošenju hidžaba u privatnom sektoru najavljene za 14. marta kojom će Europski sud pravde sa sjedištem u Luxemburgu odgovoriti na pitanje je li moguće zabraniti muslimankama nošenje hidžaba nakon dva različita slučaja u Francuskoj i Belgiji.
Advokati za oba predmeta stigli su do dva zaključka koja se čine  kontradiktornim. Jedan jasno navodi nezakonitu diskriminaciju dok drugi ostavlja vrata otvorenima opravdanju restrikcije povezane s „politikom neutralnosti“ koju je uvela kompanija.
Sudu su se obratile odvojeno najviše francuske i belgijske pravosudne vlasti tražeći tumačenje zakona o diskriminaciji na poslu.
U belgijskom slučaju Samira Achbita nije nosila hidžab u trenutku kad se zaposlila kao recepcionerka 2003. u kompaniji G4S koja nudi usluge nadzora i sigurnosti. Tri godine kasnije Achbita je izgubiila posao kada se pokrila.
Drugi predmet se odnosi na otpuštanje muslimanke Asme Bougnaoui zaposlene kao inženjerke grafičke tehnologije u francuskoj kompaniji Micropole koja je nosila hidžab u trenutku zaposlenja 2008. Međutim nakon što je jedan klijent zahtijevao da sljedeći put „ne bude pokrivena“ 2009. je dobila otkaz.

Povezani članci (po oznakama)