Izgubljena je svijest o tome da formiranja mentaliteta umnogome ovise o pričama (kazivanjima) koje pričamo jedni drugima, kroz koje odgajamo vlastitu djecu i u kojima formiramo svoj životni stav. Ta kazivanja se usađuju u samu srž naše lične i kolektivne psihologije i u skladu s tim se formira i (lični ili kolektivni) mentalitet. Kur’anska kazivanja su čudesna po tom pitanju. Navedimo nekoliko primjera: Musa, a.s., se suočava s faraonom, njegovom svitom i zaluđenom masom; Jusuf, a.s., prolazi teška iskušenja i, između ostalog, svjedoči da mu je zatvor draži i miliji od grijeha; Ejjub, a.s., prolazi nevjerojatna iskušenja provjere ustrajnosti; Junus, a.s., se suočava s vlastitim slabostima, priznaje svoju grešku i pokazuje nevjerojatnu razinu junačke samokritičnosti; Ibrahim, a.s., staje nasuprot vladara, kipova, pa i familijarne tradicije te mu prijeti strašna vatra koja, na kraju, ipak postade hladna i spasonosna...
Ovo je samo mali djelić kazivanja o kojima govorim u svojoj knjizi koja uskoro izlazi iz štampe, a možemo samo zamisliti kakve se moralne ljudske gromade formiraju kroz ovakva kazivanja. Ti ljudi su istinski junaci, oni su hrabri, uporni, ambiciozni, nepotkupljivi, ali i samokritični, duboko emocionalni ljudi koji su uvijek spremni razvijati svoja znanja.
Na tim kazivanjima su formirane uspješne generacije muslimana, a što se nama događa?
Promoviramo mrava koji nosi vodu da ugasi požar, ženu koja ubaci šaku pijeska za gradnju džamije i formiramo mentalitet koji nam govori: „Uradi sitno što je do tebe, sitan si i slabašan, odradi začas to što možeš, dovoljno od tebe!“ Spomenuta kazivanja o mravu i ženi imaju svoju vrijednost u smislu naglašavanja da se ne potcjenjuje ničiji maksimalni trud, ali je naglasak upravo u ovome: radi se o maksimalnom trudu, a nikako o nečemu sitnome. Čak i sergiju organiziramo na način da kažemo: „Eto, neka svako dadne koliko može“, i time normaliziramo da svako dadne koju markicu ili euro, umjesto da to istinski bude stav: „Uloži koliko god možeš od sebe!“
Dolazimo do ključne stvari: mentalitet Kur’ana se formira kroz pomjeranje granica, davanje maksimuma, ciljanje na najviše ciljeve, na maksimalnoj razini: obrazovanje do maksimuma, moralna načela do maksimuma; uvijek i stalno najviši mogući ciljevi na najboljoj razini, a nikako samo sitni šićar uz izbjegavanje izlaganja i truda.
Pogledajte kur’anska kazivanja, upravo nas tome uče.