Civilno društvo

Manjak interesovanja za građansko učešće u kreiranju javnih politika je evidentan. Na to često ukazuju i organizacije civilnog društva, a upravo se one nameću kao most ili kanal konkretnog građanskog učešća. Brojna udruženja, asocijacije i organizacije različitih profila, koje djeluju lokalno ili regionalno, u samom startu su upoznati s mogućnostima doprinosa kreiranju javnih politika. Iako u našoj zemlji saradnja vladinog i nevladinog sektora nije na zavidnom nivou, takve organizacije, zapravo, često i jesu najreprezentativniji primjer aktivizma i potrebe za učešćem u kreiranju javnih politika. Upravo one na sebe preuzimaju značajan dio zadatka da informišu i educiraju javnost o potrebi i prednostima građanske participacije. Članstvom i aktivnostima u takvim organizacijama, koje rade u cilju javnog interesa, imaju priliku konkretnije artikulisati izazove na lokalnom i širem nivou.

Političke stranke

U demokratskom uređenju država i društva, na edukaciji i informisanosti građana o participaciji u kreiranju javnih politika, moraju raditi i političari. To uključuje i transparentnost u radu, koja bi, sama po sebi, morala biti poticajna za građane. Ipak, u našoj zemlji ne vidimo takvu vrstu izraženog političkog entuzijazma koji bi se ogledao u spremnosti političkih aktera da se stave na raspolaganje za građanska pitanja, komentare, prijedloge i sugestije. Takva vrsta komunikacije s javnošću jeste ostvariva posebno na nivou lokalnih politika. Međutim, često svjedočimo odrođenosti vlasti od naroda na više nivoa. Razlog toga se može pronaći i u motivima za bavljenje politikom, pa i među mlađim ljudima. Često mnogi motivi ne korespondiraju s inspirativnim misijama rada za opće dobro. Politički aktivizam mnogih članova stranaka, među njima i mladih, sveden je na lične interese koji se ogledaju, naprimjer, i u potencijalnom zapošljavanju putem stranačkog utjecaja. Izborne liste na lokalnom nivou to najbolje pokazuju. To je posljedica i koruptivnih matrica, manjih ili većih, u kojima naše društvo grca. U takvom ambijentu u prvom planu nisu politički programi i agende stranaka, već se stranački aktivizam poima kao prečica do zaposlenja ili stjecanja parčeta moći i utjecaja. To se preslikava u javnom prostoru, a energija političkih aktera je rasplinuta u atmosferi niskih političkih prepucavanja. Pri tome se građanima, bez obzira o kojim slojevima društva govorimo, ne nudi ništa izazovno ni poticajuće za razmišljanje i djelovanje.

Pored ostalog, značajan dio visokoobrazovanog sloja društva, stručnjaka iz različitih područja i intelektualne elite se povlači ili se ne prepoznaju mogućnosti njihovog doprinosa, a upravo oni mogu pomoći i političkim akterima i građanima u jasnijem viđenju, definisanju i kreiranju javnih politika kroz vrijedne i konstruktivne uvide. Međutim, nemali je broj takvih, koji su spremni žrtvovati i svoj naučni autoritet i podrediti svoj angažman manjakavostima koje narušavaju funkcionisanje demokratskog sistema. To otvara prostor preambicioznim, a ispodprosječnim akterima, koji, naprosto, nisu dorasli ili ne razumiju suštinsku vrijednost i ulogu vlasti te odgovornost u kreiranju javnih politika. Od njih je teško očekivati da će poticati rast demokratskog društva, osim u slučajevima kada demokratske aktivnosti predstavljaju način ispunjenja njihovih ličnih ciljeva.

Ima načina (i putem interneta)

Još uvijek se izlazak na izbore percipira kao konačna mogućnost promjene, iako je i tu izlaznost često nezadovoljavajuća. Građanske incijative, replike, sugestije i prijedlozi, kako od pravnih tako i od fizičkih lica, nameću se kao nada intenzivnije građanske participacije. Koliko građani, zaista, koriste postojeće mehanizme na lokalnom nivou? Koliko i sami razumiju koncept općeg dobra? Posjećuju li javne rasprave na lokalnom nivou? Pišu li nadležnima? Uključuju li se u organizacije civilnog društva? Posebno, poznaju li sve prednosti interneta? Pa, zadržimo se na posljednjem.

Internet je, ipak, posljednjih godina i u našoj zemlji prepoznat kao alat putem kojeg se mogu razviti određeni poticajni mehanizmi građanske participacije, posebno na lokalnom nivou. Međutim, nisu dovoljno popularizovane niti korištene.

Portal javnarasprava.ba, putem kojeg građani mogu imati uvid u prijedloge i nacrte zakona te postavljati direktna pitanja parlamentarcima na državnom i entitetskom nivou, pokrenut je 2015. godine. Građani se mogu izjasniti o zakonima koji su u proceduri, postaviti direktna pitanja parlamentaricma, odnosno uključiti se u raspravu. Na ovaj način je građanima olakšano praćenje i samog rada i aktivnosti parlamenta i parlamentaraca, a postoji mogućnost i uvida u zapisinike sa sjednica. Registracija i prijava korisnika na portal je veoma jednostavna. Portal je pokrenut u okviru Udruženja „Zašto ne“.

Od 2016. godine u okviru Ministarstva pravde BiH aktivna je i platforma eKonsultacije, pokrenuta s ciljem da se unaprijedi „sistem transparentnosti, saradnje i otvorenosti prema građanima i organizacijama civilnog društva“. Platforma je realizovana u okviru projekta „Izgradnja kapaciteta institucija vlasti za učestvovanje u dijalogu s civilnim društvom“, koji je finansirala Evropska unija. Upravo u svome izvještaju o Bosni i Hercegovini za 2024. godinu Evropska komisija je istakla da se ova web-platforma, ipak, nije dovoljno iskoristila.

„Platforma omogućava potpuno i pravovremeno informisanje građana i predstavnika organizacija civilnog društva, putem interneta, o procesu donošenja određenih pravnih akata, te osigurava pouzdan komunikacijski kanal za njihovo učešće u kreiranju javnih politika. Ideje, sugestije i dodatne informacije prikupljene na ovaj način bit će korištene za unapređenju javnih politika koje su u nadležnosti institucija BiH“, navedeno je na početnoj stranici.

Također, dostupni su planovi konsultacija, kontakti voditelja, a učestvovati mogu sva pravna i fizička lica. Registracija i prijava za učešće je, također, veoma jednostavna.

Uvidom u izvještaje o konsultacijama, riječ je o veoma malom broju korisnika koji su uzeli učešće u raspravama. Godina s najviše učesnika u raspravama je 2018, s 386 učesnika.

Peticije su jedan od popularnijih načina građanskih inicijativa. Posljednjih godina su najaktuelnije online peticije, koje i same često postanu žrtva pasivnog online aktivizma. Udruženje „Zašto ne“je pokrenulo i portal epeticija.ba, a ponuđene su opcije kreiranja i potpisivanja peticije elektronskim putem.

Pored spomenutog, u okviru projekata ovog Udrženja pokrenute su još dvije aktivnosti ove vrste. Riječ je Lokalnom indeksu otvorenosti i Istinomjeru.

Lokalni indeks otvorenosti, dostupan putem istoimene web-stranice, tretira otvorenost lokalnih samoprava prema građanima i društvu, a što se mjeri prema četiri principa: transparentnost, pristupačnost, integritet i učinkovitost. Pri analizi se provjerava da li institucije na svojim web-stranicama objavljuju potrebne informacije (organizacijske, budžetske, o javnim nabavkama i javnim raspravama). Upravo putem ovog indeksa ukazano je da, prema istraživanju, u 2023. godini je pokazano da većina lokalnih zajednica ne ispunjava osnovne standarde otvorenosti.

Istinomjer.ba je web-stranica istoimene inicijative koja se posvetila praćenju predizbornih obećanja, odnosno analize njihovog ispunjenja ili neispunjenja te vrednovanju izjava nosilaca javnih funkcija i sl.

Spomenimo i eCitizen, portal koji je dostupan i putem aplikacije. Pokrenut je u okviru Projekta općinskog okolišnog upravljanja (MEG2), koji finansiraju vlade Švicarske, Švedske, Češke i Evropska unija, a realizuje se u okviru Razvojnog projekta UNDP-a u BiH. Putem ove aplikacije se omogućava komunikacija građana s vlastima lokalnih samouprava, a trenutno obuhvata 40 općina širom zemlje. Nudi uvid u sjednice, javne rasprave, mogućnost građanima za davanje komentara, pritužbi, pitanja načelnicima i vijećnicima i slično. Registracija i prijava su, i u ovom slučaju, pojednostavljene.

Ipak, ni ove internet-platforme, iako aktivne, prema izvještajima i uvidima, nisu dovoljno ni popularizovane ni iskorištene. Istina, internet aktivnosti mnogih građana svode se na minimum, pa im ovakve platforme možda i nisu jednostavne kao korištenje društvenih mreža, ali kako onda, uoće, zamišljati građanski aktivizam?!