Ne pada mi na pamet da činim odgovornom Islamsku zajednicu za navedena ponašanja pojedinaca ali nema nikakve distinkcije organizacije prema članovima koji očigledno djeluju suprotno podrazumije-vanom etičkom kodu člana Islamske zajednice. Je li važnija članarina koju će neko platiti, od društvene etike koju demonstrira? Slušao sam kada je jedan predsjednik džematskog odbora kazao za jednog džematliju koji nije platio članarinu, a ne znam da li je ikada i došao u džamiju: neka, platiće kad umre?

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, Hrvatskoj Sloveniji i Srbiji, muslimana Bošnjaka izvan domovinskih zemalja i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju. Ustrojstvo organa i ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i njene djelatnosti temelje se na Kur’an-i-kerimu i sunnetu Muhammeda alejhi-s-selam, islamskoj tradiciji Bošnjaka i zahtjevima vremena. Prava i obaveze pripadnici i članovi Islamske zajednice ostvaruju u džematu, organima i ustanovama Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Službeni kalendari u Islamskoj zajednici su hidžretski kalendar i gregorijanski kalendar.

Gornje konstatacije sam preuzeo sa službenog sajta Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Ovaj tekst pišem potaknut činjenicom da je ponašanje velikog broja muslimana, džematlija, članova Islamske zajednice Bosne i Hercegovine prilikom proslave nekih važnih događaja (svadbe, bajrami, prvomajski praznici, doček nove godine) u suprotnosti sa islamskim propisima. Nemam namjeru interpretirati islamske propise jer za to nemam potrebnih znanja. Ono o čemu razmišljam jeste pitanje organizacijske odgovornosti za ponašanje njenih članova i pitanje izgradnje organizacijske kulture s prepoznatljivim etičkim kodom. Prvi odgovor na ovo pitanje s pozicije Islamske zajednice mogao bi biti lakonski: zna se šta znači biti musliman. Svako ko izabere slobodnom voljom da bude musliman zna i šta prihvata. To što su skloni činjenju grijeha odgovaraće pred Bogom. Ulema je tu da opominje. I ona to čini.

Drugi odgovor bi bio mnogo zahtjevniji. Ja bih ga rado vezao za posljednje riječi ustrojstva Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini:..islamskoj tradiciji Bošnjaka i zahtjevima vremena. Bolje kazati, drugi odgovor bi u ovoj situaciji mogao biti više pitanje. Da li došlo vrijeme da Islamska zajednica Bosne i Hercegovine pred sebe otvori ovo pitanje na drugačiji način? Da li musliman, član Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, džematlija treba da ima kodificiranu etiku čije nepoštivanje vodi ka sankcijama od strane organizacije čiji je član? Da li su vjeronauka i hutba, kao temeljni alati Islamske zajednice kao organizacije dovoljna podrška razvoju svijesti članova Islamske zajednice? Da li postoje neovisna istraživanja i provjere efekata tih temeljnih procesa Islamske zajednice? Da li sadržaj i način interakcije vjeronauke i hutbe odgovara aktuelnim okolnostima i potrebama članova Islamske zajednice? Kako to da postoji veoma visok procenat polaznika vjeronauke od strane djece članova Islamske zajednice, a da ta ista djeca ubrzo postaju članovi društva i nosioci mnogih negativnih trendova (a ostaju članovi Islamske zajednice)?