Printaj ovu stranu

Zarobljeni Bošnjaci na Siciliji u Prvom svjetskom ratu

Autor: Guiseppe Longo Maj 23, 2020 0

Naš list donosi tekst o Bošnjacima u Prvom svjetskom ratu koji su kao zarobljenici okončali u mjestu Termini Imerezea, u provinciji Palermo, na sjevernoj obali Sicilije. Tekst sa fotografijama je 13. novembra, 2014. godine, objavio italijanski portal Cefalunews

I Termini Imereze je imao udio od značaja u okolnostima Prvog svjetskog rata. Naime, osim slanja kontingenta regruta na ratišta, naša zajednica je dala svoj doprinos i kao logistička podrška u ratnim operacijama. drugi aspekt ne manje značajan bilo je prisustvo ratnih zarobljenika u gradu. Ti vojnici dadoše svoj udio kao radna snaga u poljoprivrednom i rudarskome sektoru. U kolektivnoj imaginaciji se smatralo uvriježenim mišljenjem da su ovi zarobljeni vojnici bili turske nacionalnosti. danas, prvi puta možemo potvrditi da su zarobljeni vojnici bili austrougarski vojnici, tačnije Bošnjaci, pripadnici jednog od četiri pješadijska puka regrutovanih u Bosni i Hercegovini. Ovo su nam potvrdili (iako su slike u našem posjedu slabog kvaliteta) general mario Pirajno (mario Piraino) i historičar Roberto Todero1 koji je u pogledu svega navedenog i savjetovan od strane pisca ovih redova.

Pitali smo Generala Pirajna za kratku izjavu o svojim projektima i svome istraživanju historije: ‘’Uvijek sam tvrdio da je Termini Imereze imao značajnu ulogu u svim historijskim epohama. Iako zaljubljenik naše historije, o učešću Terminija i njegovih građana u Prvom svjetskom ratu, nisam temeljito istraživao. do prije nekoliko dana unazad, u nedostatku vremena i određenih informacija, fokusirao sam svoju pažnju na prvi hitac ispaljen u noći 23. maja 1915. godine, u 22.40 sati, od strane carinika Pijetra dakve (Pietro d’acqua), koji je zajedno s kolegom Kostantinom Kartom (costantino carta) čuvao stražu na graničnom mostu u Brazanu (Brazzano – cormons) s ciljem zaustavljanja jedne njemačke patrole u njenoj namjeri dizanja mosta u zrak. Sproveo sam također istraživanja o dvanaest bitaka kod Izonca (Isonzo), o ratnim strategijama, o masakru mladića patriota poslanih u nepotrebnu smrt u krševite predjele Karsa (carso) u mučnim i nečovječnim rovovskim uvjetima života. detaljno sam istražio motive poraza kod Kaporeta (caporetto), žrtvu mladića heroja među kojima braću manfredi Lanca (manfredi Lanza) iz Trabije (Trabia) i nesposobnost koja graniči s kaznenom odgovornošću izdajničkih generala koji ne čine čast našoj domovinskoj povijesti, zatim sam obratio pozornost na herojski otpor na borbenoj liniji kod Pjave (Piave) s našima, koji su otišli toliko daleko da su svojim tijelima napravili živi štit protiv neprijatelja, zatim sam pozorno istraživao priprema za kontranapad, akcije kajmanski odvažnih Pjavljana, te sam sam iscrpno osvijetlio motive pobjede koja se obilježava 4. novembra svake godine. U jednom takvom kontekstu, tokom više godina, sam se zaustavio da istražim imena onih koji su izgubili živote za domovinu; istraživao sam o tzv. ‘mladićima ‘99’ našeg okruga, te sam pronašao opipljive znakove njihovih herojskih podviga, odnosno njihova odličja za vanrednu hrabrost pokazanu na terenu. Uprkos činjenici da sam mnogo istraživao, nisam, naravno, bio zadovoljan, jer mi je nešto stalno govorilo da u našem historijskom mozaiku nedostaje mnoštvo djelića. Naprimjer, znao sam vrlo malo o austrougarskim zarobljenicima koji su kao radna snaga radili u seoskome termitanskom okrugu, koji su ukrcavali životne namirnice i sol u brodove u obližnjoj luci iz rudnika soli u mjestu Petralija Soprana (Petralia Soprana), te kao logistika trupama na frontu u pogledu snabdijevanja vunenom odjećom i opremom za vojnike u ratnim zonama, te sumpora namijenjenoj ratnoj industriji.

Capture

 

Praznina u mome istraživanju je počela da se popunjava kada sam došao do jedne iscrpne studije jednog mađarskog istraživača, izvijesne Rite Keglovich, objavljene od strane akadèmiai Kiadò u Budimpešti 2005., koja od stranica 293 – 301 tretira sljedeće: ‘’Mađarski ratni zarobljenici na Siciliji u Prvom svjetskom ratu’’. Na stranici 296. stoji: ‘’centralnome koncentracionom kampu Palerma administrativno su pripadala sljedeća omanja mjesta: Pjaca armerina, Termini Imereze, Ćefalu, marsala, milaco, Torelunga, Bageria, Skjaća, Vitorija (Piazza armerina, Termini Imerese, cefalú, marsala, milazzo, Torrelunga, Baghería, Sciacca, Vittoria. (arhiv Historijskog vojnog ureda - archivio dell’Ufficio Storico dell’esercito, Rep. F-11, Rac. 112).

Prisilni rad u poljoprivredi i rudnicima? “Znao sam vrlo malo o austrougarskim zarobljenicima koji su kao radna snaga radili u seoskome termitanskom okrugu, koji su ukrcavali životne namirnice i sol u brodove u obližnjoj luci iz rudnika soli u mjestu Petralija Soprana (Petralia Soprana), te kao logistika trupama na frontu u pogledu snabdijevanja vunenom odjećom i opremom za vojnike u ratnim zonama, te sumpora namijenjenoj ratnoj industriji”, kaže o bošnjačkim zarobljenicima na Siciliji istraživač general Mario Pirajno

‘’U okolini Palerma ratni zarobljenici su pretežno radili u poljoprivrednome sektoru i rudarskoj industriji.’’ Kada se posreći u istraživačkome radu rezultati ne izostaju. Tako sam nakon jednog inspirativnog istraživanja na internetu pronašao knjigu s 373 stranice s naslovom: ‘’1915-1919. – Neobjavljena hronika Prvog svjetskog rata s raznim dokumentima i dnevnikom vlasnika Sillavenga’’, izdana od strane Longanezija (Longanesi) 1965. godine. Čitajući pismo narednika Gambara na strani 21., kojemu je tek dodijeljen garnizon Termini Imerezea, saznao sam da je 3. jula 1915. godine, kasarnu La mazu čuvao: ‘’...cijeli jedan pješadijski teritorijalni bataljon sastavljen od starijih ljudi od 35 – 40 godina s padajućim brkovima’’..., te da su iz Termini Imerezea koordinirane aktivnosti druge oblasti Obalne odbrane’’. mislim da je dovoljno podstaknuti prave i pozvane termitanske historičare da započnu s istraživanjem. Ne bi trebalo previđati da je, između ostaloga, iz komercijalne luke Termini Imerezea, za vrijeme trajanja rata, bez nade u kontinuitet trajanja, iskrcavana na more ogromna logistička pomoć: u odjeći i opremi trupa na frontovima, vunenoj odjeći, fantomkama, čarapama i rukavicama, zatim životnim namirnicama u pšenici, mahunarkama, brašnu, soli, tjestenini, ulju, soljenoj i konzerviranoj ribi, pakiranom mesu, siru, likericijama, citrusu proizvedenom na Siciliji i gotovo sav sumpor iz rudnika neophodnom za ratnu industriju. Veliki dio utovara brodova za Napulj (Napoli) i Đenovu (Genova) obavljali su također ratni zarobljenici. dakle, vidi se da je Termini Imereze imao veoma značajnu ulogu u Prvom svjetskom ratu, ne samo zbog stotina djece regrutovanih i poslanih na frontove, nego i zbog onoga što vojni stručnjaci nazivaju logističkom podrškom u ratnim operacijama.

Capture2

Sam Napoleon koji je poražen u Rusiji od strane tzv. ‘generala zime’, je ustvrdio da su njegovim vojnicima najveći neprijatelji bili zima i glad. Iz razloga gore navedenih bih preporučio gradonačelniku Terminija i novome savjetniku za kulturu da oforme jednu grupu historičara koja bi u aktivnoj saradnji sa školama temeljitije istražila ovu temu.

Preveo s talijanskoga: Muhamed Fazlović


1 Roberto Todero, istraživač povijesti i ekspert za uniformologiju i habsburšku povijest. Sarađuje s nekoliko italijanskih i međunarodnih udruženja i jedan je od osnivača Asocijacije za kulturu F. Zenobi iz Trsta (Associazione Culturale F. Zenobi di Trieste). Organizirao je izložbe u Italiji i vani, a za svoje zasluge na polju pamćenja povijesti nagrađen je . godine, ordenom časti’ od strane Crnog križa Austrije. Bilješke o autoru mogu se pronaći na internetu: www.gasparieditore.it

Povezani članci (po oznakama)