Nakon što je 2010. godine u izdanju izdavačke kuće Buybook objavljen prvi dio obimne monografije o Bugojnu i njegovoj okolini koji se odnosi na period austrougarske uprave (1878-1918), nedavno je, u izdanju same autorice Sarić, objavljen i drugi dio koji se odnosi na period između dva svjetska rata, od 1918. do 1941. godine. Ovo je period naše novije historije kad je Bosna i Hercegovina, nakon raspada Austro-Ugarske monarhije, uključena u sastav nove države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918-1929), odnosno Kraljevine Jugoslavije od 1929. do njenog raspada i proglašenja Nezavisne države Hrvatske (NDH) 10. aprila 1941. godine. Ovaj period bugojanske historije je do sada bio relativno slabo istražen pa je samim tim veći značaj ovakve jedne Monografije čija će se prva promocija obaviti u Bugojnu u okviru obilježavanja dana općine.
Monografija je napisana na temelju neobjavljene arhivske građe pohranjene u arhivskim fondovima u Arhivu Bosne i Hercegovine i Arhivu Jugoslavije, te podataka dostupnih u historiografskoj literature. Svakako, najviše je podataka pronađeno u arhivskim fondovima nastalim radom organa vlasti i uprave kako onih u Sarajevu tako i onih na lokalnom, sreskom i općinskom nivou. Samija Sarić, arhivska savjetnica u penziji, radeći u Arhivu Bosne i Hercegovine na sređivanju i obradi arhivskih fondova iskoristila je priliku da istraži sve podatke do kojih se moglo doći, a koji se odnose na historiju Bugojna, Donjeg i Gornjeg Vakufa, Prusca i Kupresa. U Monografiji su obuhvaćeni svi segmenti življenja na ovim prostorima od 1918. do 1941. godine., a količina izloženih činjenica o pojedinim temama zavisila je isključivo od dostupnih podataka u literaturi, odnosno raspoloživih činjenica u arhivskim dokumentima. Jer, proces uspostave nove vlasti nakon završetka Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je trajao nekoliko godina, vlade su se smjenjivale i sve do 1924. godine, odnosno do podjele zemlje na oblasti- velike župane, Bosna i Hercegovina je bila administrativno jedinstveno područje. U Sarajevu je djelovala vlada nadležna za cjelokupni njen teritorij, a u zemlji se još zadržala podjela na okružne oblasti, kotare, gradske i seoske općine kao najniže instance lokalne uprave. Sve značajnije odluke lokalne uprave trebale su potvrditi više instance upravne vlasti kojima su dostavljani prijepisi zapisnika sa sjednica. Zahvaljujući činjenici da su u arhivskim fondovima nastalim djelovanjem najviših organa vlasti u Bosni i Hercegovini, koja je u ovom periodu bila centralizirana, djelimično sačuvani, možemo donekle sagledati i historiju manjih lokalnih sredina, među koje spadaju Bugojno i oklona mjesta. Istraživanje perioda nakon podjele zemlje na oblasti 1924. odnosno na banovine (kraljevske banske uprave) 1929. godine kad je Bugojno administrativno pripalo jednoj banovini, a Travnik drugoj, za autoricu je, zbog nedostatka arhivskih izvora, bio veliki problem. Samo zbog ove činjenice, ovaj je period slabije obrađen od predhodnog, jer se autorica nije bavila tumačenjem historijskih procesa nego je samo pratila podatke pohranjene u arhivskoj građi. Ipak, uspjela je da Bugojnu i Bugojancima daruje monografiju koja je dopadljiva ne samo za listanje i razgledanje nego je veoma zanimljiva i za čitanje.
Prikupljena građa je raspoređena u 15 poglavlja: Skopaljska kotlina do 1918. godine, Uspostava vlasti i unutrašnja organizacija vlasti, Organizacija upravne vlasti u Bosni i Hercegovini, Sreski sud u Bugojnu, Opštinski ured Bugojno, Zdravstvene prilike u Bugojanskom srezu, Vjerske zajednice i sakralni objekti, Kulturno-prosvjetni život, Privredni život u Bugojanskom srezu, Politički život u Bugojanskom srezu, Sreske ispostave u Bugojanskom srezu, Državna rezervna lovišta u Bugojanskom srezu, Saobraćaj u Bugojanskom srezu, Bosansko-hercegovačka arhitektura, Zaboravljeno staro Bugojno u slici.
Monografija, štampana u skromnom tiražu (200), veoma je lijepo opremljena, materija je pregledno izložena i dopunjena je brojnim faksimilima dokumenata, razglednicama Bugojna i slikama Bugojanaca, rođenih u Bugojnu ili njihove djece. Autorica navodi da joj je žao što nije dobila više slika starijih Bugojanaca. Kaže da je tražila, ali da su se njihova djeca nerado odazivala.
Na kraju, još navodimo da ova knjiga sadrži skoro sve elemente monografskog djela: popis korištenih izvora i literature, popis kratica, indeks osobnih imena, indeks geografskih pojmova i bilješku o autorici.
Napominjemo da se štamparija „Dobra knjiga“ potrudila da knjigu tehnički dobro uradi, a sam sadržaj je dopunjen sa 33 veoma značajna priloga koji se odnose na popise zaposlenih službenika i radnika, te na spiskove učenika i polaznike različitih kurseva.