Odricanje od pojmova Šerijat, Sunnet, hikaja…

Bježe li od svog identiteta, kakvo mišljenje imaju o Islamskoj zajednici, vraćaju li joj se nakon medrese, koga smatraju moralnim autoritetom, vide li svoj angažman na praksama samo kroz vizuru koverata i hatmi, jesu li nakon medrese u potrazi za bogatijom duhovnosti izloženi selefizmu i sufizmu koji su u brojnim slučajevima prije rigidni puritanizam i 'dervišizam' nego izraz duhovnosti itd.

Problem je u muslimanskoj sunijskoj percepciji filma kao umjetnosti. Brojnim muslimanima film je suvremeni oblik ili recidiv džahilijjeta, kao manifestacija paganstva i mnogoboštva. Ovaj naširoko prihvaćeni vjerski stav je zapravo samo posljedica nepravilnog poopćavanja jednog segmenta islamske tradicije, prema kojoj je zabranjeno koristiti slike i ikone koje bi rezultirale iracionalnim predodžbama u svijesti vjernika i postale vizuelna manifestacija natprirodnih sila koje bi percipirali kao božanstvo

Posebnost angažmana džematlijki, što će svaki imam priznati, jeste njihov kontinuitet podrške džematskim aktivnostima uz odsustvo destruktivnih kritika koje bi išle u smjeru odustajanja od ovih aktivnosti.