Jedan od dodatnih problema s kojima se današnji roditelji susreću tokom školovanja djece, i to već u osnovnoj školi, jeste nastojanje djece da imaju kvalitetne mobitele, brendiranu odjeću i obuću, odnosno stvari koje uslijed konzumerizma ukazuju na socijalni status. Taj trend nalaže atmosfera u kojoj se djeca počinju međusobno odvajati na one koji posjeduju brendirane ili markirane stvari i ostale  

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: “Troje upropaštava: škrtost kojoj se pokorno, hir (strast) koja se slijedi i zadivljenost čovjeka sa svojim mišljenjem.” (Taberani u Evsatu)

Roditelji i djeca današnjice se suočavaju sa potpuno drugačijim svijetom od onog u kojem su odrastale i živjele prethodne generacije.

Da li je zastarjelo znanje o vjeri i društvu koje su naši profesori u medresama i na fakultetima dobili prije 30 ili 40 godina? Šta profesor sa „zastarjelim i prevaziđenim znanjem“ može uopće predavati novoj generaciji čiji mu je mentalni sklop potpuno nepoznat ili je znatno drugačiji od njegovog vremena? Radi li se o sudaru dvaju različitih vrijednosnih sistema i pogleda na život? Ako je znanje profesora zastarjelo, kao što tvrdi ovaj francuski filozof, pa profesor ne prenosi znanje već sebe, ono što on jeste, svoje moralne vrijednosti i iskustvo, šta će profesor prenositi i predavati studentima ako je unutar sebe moralno i duhovno prazan?

Igranje je djetetu prirođena osobina koju mu je u duši omilio Allah kako bi se njegovo tijelo prirodno razvijalo i postalo snažno.