Bosna i Hercegovina je na prvom mjestu u Evropi, ali i u regionu, po broju kladionica, proporcionalno broju stanovnika. Već nekoliko godina iznos uplata prelazi milijardu km, a u 2017 godini je uplaćemo 1,6 milijardi km, što je za jednu od najsiromašnijih zemalja Evrope pravi apsurd. Nemam ambiciju, niti želim da računam koliko se za jednu milijardu km može napraviti džamija, otvoriti fabrika ili izgraditi km autoputa, nego bih želio upozoriti na štetne posljedice kockanja za pojedinca i društvo.

„Znajte da je spas i mir na Mahšeru za one koji ovdje, sada, razmišljaju o tom Danu i koji se boje Allaha, za one koji se klonu nevjerstva i griješenja i koji daju prednost vječnom nad svijetom prolaznim. To su oni koji ne robuju prohtjevima i strastima svojim.

“I dao vam je da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (El – Džasije, 13.)

Neizmjerna hvala i zahvala pripadaju Allahu, dž.š., koji je Lijep i voli ljepotu, i sve što je Allah, dž.š. stvorio znak je ljepote Njegovog stvaranja. Donosimo salavat i selam na našeg Poslanika koji je kazao: “Islam je čista vjera, pa budite i vi čisti. U Džennet neće ući osim ko je čist.”

Draga braćo!

Priroda je Allahov dar čovjeku, da mu koristi i olakša njegov život. Čovjek nikako nije gospodar prirode da na njoj radi šta želi, nego treba slušati Stvoritelja te prirode. Jedan od razloga zašto se savremeni čovjek uzoholio i pomislio da upravlja prirodom jeste savremena tehnologija. Međutim, bilo koji prirodni poremećaj ili prirodna katastrofa razuvjere čovjeka da je upravitelj prirode. Jedan čestiti poljoprivrednik je jedne prilike rekao: “Ovo je Allahova zemlja meni data u emanet da je obrađujem.”

U kur’anskim ajetima vidimo da Uzvišeni Stvoritelj uzima kao svjedočanstvo i neljudske članove Svoga stvaranja kao što su biljke i životinje, Sunce i zvijezde itd. Kur’an ukazuje na fenomene prirode kao na ajete.

Allah dž.š. sebe u Kur’anu naziva El- Muhit što znači Sveobuhvatni. Isti termin se koristi i za životnu sredinu. Istinski biti Allaha svjestan znači vidjeti njegove znakove oko nas i spoznati Njega kao Sveobuhvatnog. Priroda je konačna sredina iz koje mi potičemo i kojoj ćemo se vratiti: “Od nje (zemlje) vas stvaramo, i u nju vas vraćamo, i iz nje ćemo vas izvesti po drugi put (proživjeti).” (Ta Ha, 55.)

Muslimanski velikani su voljeli prirodu toliko da su bili u stanju čuti molitvu svih stvorenja prirodnog svijeta upućenu Allahu, dž.š., a prema Kur’anu “ne postoji ništa što Allaha ne hvali”. “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je dosita blag i mnogo prašta.” (El – Isra, 44.)

Čovjek je Božiji namjesnik na Zemlji (halifa), a Kur›an kaže: “Ja ću na Zemlji postaviti namjesnika.” Ovo namjesništvo je popraćeno i dopunjeno predanošću (ubudijjet) Allahu. Kao ‘abdullah čovjek mora biti pasivan pred Allahom, dž.š., međutim kao halifetullah on mora biti aktivan u svijetu, ne smije zanemariti brigu o prirodnom svijetu kako ne bi iznevjerio ‘povjerenje’ – emanet koji je primio kada su sve duše posvjedočile Gospodara svih svjetova.

Draga braćo, ovaj govor o prirodi nas mora podsjetiti da biti musliman znači, pored brige za siromašnog, i voditi računa o zagađivanju tekuće vode. Porazno je naše ponašanje kada ostavljamo vreće otpada uz naše lijepe rijeke, jezera ili bilo koju prirodnu površinu. Vjera nas uči da se takvog ponašanja musliman stidi. Stidi se i u toku vožnje, bez obzira bilo kroz ljepotu prirode ili urbano mjesto, da izbaci kroz svoj prozor papirić, a kamoli nešto više. Priroda i životinje će biti svjedoci na Sudnjem danu, pa imajmo to na umu cijelog svog života.

Poslanik, s.a.v.s., nas podsjeća: Držite čista vaša dvorišta (Taberani). Naše je dvorište i ona priroda gdje nam je Uzvišeni dao blagodat hodanja i gledanja u nju.

Veliki učenjak Muhammed Asad, prije nego je primio Islam, je jednom prilikom u susretu s nekim muslimanima u Pakistanu rekao: “Zbog vas (nazovi) muslimana nikad ne bih primio islam. Vama Allah, dž.š., naređuje da učite – a vi ste nepismeni, naređuje vam da radite – a vi ste neradnici, i da ste čisti – a vi ste neuredni.” Ne dopustimo sebi, draga braćo, da neko gledajući u nas ne poželi biti musliman, ili da se zbog našeg ponašanja i neurednosti zgrozi muslimana. Sjetimo se naše slavne prošlosti i nađimo u njoj motivaciju, kada su muslimani bili primjer čistote. Zapadni svijet je danas bolji od nas u ovom segmentu samo zbog zakona i kazni koji ih tjeraju da paze na red i čistoću.

Draga braćo!

Učimo svoju djecu čistoći i urednosti. Pokažimo im svojim primjerom da nam je stalo do toga. Neka gledaju na javne površine kao na svoju avliju, kako se ne bi na njoj ponašali neprimjereno i ostavljali prljavštinu iza sebe.

Kao što je zabranjeno bacati bilo šta po putu i time ometati i uznemiravati prolaznike, tako je veliki sevap skloniti s puta sve što smeta prolaznicima i što je ružno. To je ustvari dio vjerovanja koji je Poslanik, s.a.v.s., spomenuo u hadisu u kojem je govorio o broju dijelova imana.

Jedan dobri prethodnik je zaslužio Džennet time što nije dozvolio da se bilo šta iz njegove kuće ili njegovog dvorišta prosipa na put, pa čak ni kišnica da teče iz njegovog dvorišta na put. Neki čovjek ga je vidio da uživa u džennetskim ljepotama u snu, pa ga je upitao čime je to zaslužio, a on je odgovorio: “Zato što nisam ničim uznemiravao ljude.”

Draga braćo, budimo od onih koji popravljaju stanje u svom društvu. Niko drugi nam neće napraviti ambijent ljepote i urednosti ako mi to sami nismo u stanju.

Molimo Uzvišenog da budemo od onih koji se mnogo kaju i mnogo čiste, koje On voli.

Uprava za vjerske poslove Rijaseta islamske zajednice u okviru svojih redovnih aktivnosti afirmiranja porodice i porodičnih vrijednosti pripremila je hutbu. Hutba je pročitana danas na džuma-namazu u džamijama u domovini i dijaspori.

Poštovana i cijenjena braćo,

U 55. ajetu sure Ez-Zarijat Svevišnji, obraćajući se svome Poslaniku a.s., kaže: “I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.“
Evo na kraju mjeseca mevluda ispratili smo mnogo programa o okviru manifestacija koje su nosile naziv “Dani o Allahovom Poslaniku a.s.,” “Selam, ja Resulellah,” “Tebi, o Allahov Poslaniče” i sl. U proteklih mjesec dana slušali smo mevlude i ilahije, razne predavače, učili Kur’an, salavate i tekbire, i sada je vrijeme da rezimiramo šta smo to usvojili od svega navedenog. Najbolji način da to provjerimo jeste da sebe zapitamo: “Šta bi bilo da me posjeti ili u goste da mi dođe Allahov Poslanik Muhammed, a.s.?”
Treba naglasiti da svi isto ne bismo reagirali i da se u svome odnosu prema Poslaniku, a.s., mi, koji sebe smatramo muslimanima, možemo podijeliti u tri skupine, a to su:
Prva skupina su oni koji bi jedva dočekali da ih Poslanik, a.s., posjeti i da ga ugoste. To su oni na koje se odnosi hadis koji prenosi El-Bera’ ibn Azib, r.a., da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Volio bih da sam sreo svoju braću!” Rekoše: “O Allahov Poslaniče, zar mi nismo tvoja braća?” Reče: “Vi ste moji ashabi, a moja su braća ljudi koji će poslije mene doći i u mene vjerovati a nisu me vidjeli.” ... (Bilježi ga imam Ibn Hadžer El-Askalani u “Lisanul-Mizan”, 7/331)
To su oni poput Ensarija koji su svaki dan izlazili u predgrađa Medine očekujući dolazak Poslanika, a.s., i Ebu Bekra, r.a., kada su činili hidžru iz Mekke. Svi su se potajno nadali da će oni biti domaćini Poslaniku, a.s. Međutim, Allahovim dž.š. emerom deva je stala ispred kuće Ebu Ejjuba el-Ensarija, koji je tada postao najradosniji čovjek na Zemlji, jer je njemu pripala ta velika čast. A kakav je njegov odnos bio prema Poslaniku, a.s., dovoljno govori i činjenica da je pred njega iznio sve što je imao, a nije imao mnogo. Po svaku cijenu je želio da Alejhisselam stanuje na spratu kako ne bi na njega padala prašina dok se Ebu Ejjub i njegova supruga kreću po kući ili dok se u postelji prevrću. Bilo im je teško i zamisliti da se nalaze iznad Allahovog Poslanika, a.s.
Pogledajmo sebe gdje smo po ovom pitanju, radujemo li se gostu, kako se odnosimo prema Poslaniku, a.s., i njegovom Sunnetu, pazimo li na njegov hatar... Neki sebe toliko uzdižu da i kad bi im Poslanik, a.s., došao, ne bi mogao u njhovo društvo, za njihovu sofru, za njihov stol, ili bi mu ponudili da ga dočekaju u kafani, aščinci, restoranu i sl.
Druga skupina su oni koji bi kićenim riječima kazivali kako bi rado Poslanika, a.s., ugostili, ali bi to i ostalo samo na riječima. A da se, kojim slučajem, on pojavi takvi bi svoje kuće najradije napustili ili ih zaključali, jer u njima teško šta od islama da bi Poslanik, a.s., našao i prepoznao, jer su pune raskoša, kojekakvih slika, boca, cuka i drugih stvari koje mu služe za prestiž na Dunjaluku, a sa islamom veze nemaju. Oni bi prvo morali popraviti svoj rječnik, lijepo obuči ženski dio svoje čeljadi, ako za to imaju petlju, jer nije u trendu savremene mode golotinje i sl. To su oni za koje se u Kur’anu kaže: “Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajući, samo sebe varaju.” (El-Bekare 9)
Treća skupina su oni koje ne interesuje Poslanik, a.s., došao ili ne došao, jer u svom životu nemaju šta pokazati što bi ih predstavilo kao muslimane. Oni se mogu zvati imenima Mujo, Haso, Abdulah, Islam, pa i Muhamed, ali je to sve što imaju od naše tradicije. I na kraju ako hoćeš da znaš koliko bi se obradovao dolasku Poslanika, a.s. poslušaj koji se glasovi čuju u tvome domu. Je li to Allahov, dž.š., govor - Kur’an, a naš Poslanik, a.s., prema riječima Aiše, r.a., je bio Kur’an koji hoda. Je li to hadiski tekst, zikr, mevlud, ilahija ili možda glas Keme, Sinana, Stoje, Cece i drugih koji u svojim pjesmama i na širk i na nemoral pozivaju. Jesu li to riječi, koje u našim kućama odzvanjaju, riječi savjetovanja, upućivanja na dobro, sprečavanja zla ili priče rekla – kazala, priče ogovaranja, potcjenjivanja i prenošenja tuđih riječi. Neka ovo bude test koji će svako sa sobom analizirati i odgovor dobiti.
Gospodaru naš, učini da budemo od onih za koje si Ti rekao: “Za njih nema straha i oni ne treba da se žaloste”.
Učini nas od onih koji Sunnet žive, Tvoju riječ uče, osnaži nas da baklju islama koju smo preuzeli od naših prethodnika očuvamo na ovim prostorima, prenesemo je na generacije koje dolaze i učini nas društvom Poslanika, vjerovjesnika, šehida, iskrenih i dobrih Tvojih robova u džennetul-firdevsu. Amin.