Prije par dana kada mi je nakon klanjanja jacije-namaza u Harman džamiji u Tešnju vjeroučitelj Amir Kobilica predložio da napravi posjetu sa prvim razredom OŠ „Rešad Kadić“ Harman džamiji i mektebu nisam mogao da sakrijem svoje oduševljenje. Rekoh:

„Ja već duže vrijeme nastojim da ostvarim saradnju sa vjeroučiteljima, da učenicima predstavim mekteb u najboljem svijetlu i da se učenici afirmišu na mektebsku natavu. Čestitam na prijedlogu, biće mi čast i zadovoljstvo.“ I tako je i bilo. U utorak 08.11.2016. učenici prvog razreda OŠ "Rešad Kadić" sa svojim vjeroučiteljem Amirom Kobilicom su posjetili Harman džamiju u Tešanju. Zadovoljstvo mi je bilo kao imamu ovim našim malim lijepim zumbulima pokazati i objasniti ulogu džamije i mekteba u našim životima. 

Čestitke školi i njihovom vjeroučitelju na krasnoj saradnji škole i džamije kroz predmet vjeronauke i mekteba.

Sretan sam kao imam što je ostvarena saradnja. A mali prvačići su još sretniji, naučili su zašto idemo u mekteb, čemu služe džamije a nadam se da su ih i zavolili. Iskoristio sam priliku pa skromnu hediju dao svakom djetetu u smislu bojanke džamije i slatkih bombona kako bi još više zavolili mekteb i džemiju. A u srce koje je mlado ako uđe ljubav prema mektebu i džamiji inšallahu teala tu će i ostati do Sudnjega dana.  

Nadam se da će ovakvih saradnji biti još više jer mekteb i vjeronauka u školi moraju sarađivati ukoliko želimo da napravimo iskorak u našem vremenu, u smislu morala i ahlaka, ljubavi prema Allahu s.w.t.a., i našem poslaniku Muhammedu s.a.w.s.

Nisu džabe prvih deset godina objave dolazili Resulullahu s.a.w.s., ajeti o moralu, o odgoju vjernika. Deset godina je trebalo Poslaniku s.a.w.s. da odgoji ashabe i da ih pripremi za misiju islam a mi nekada želimo preko noći odgojiti vjernike, džematlije i djecu.

Odgajanje je dug proces, pun uspjeha i padova a samo zajedno i sa jasnim ciljem uspjeh nam je inšallahu teala zagarantovan.

Škola je davno izgubila odgoj iz svoga obrazovanja. Zato danas imamo intelektualce ali ne i moralne i poštene ljude. Tu mekteb i vjeronauka moraju odigrati ključnu ulogu, da odgoje vjernika, kako bi bio moralan. Pa kada dođe na vlast da se ne može desiti da šta pronevjeri ili ukrade, da čije pravo oduzme.

Iako je prvi naziv i zadatak za školu odgojni pa tek onda obrazovni, svjedoci smo da u današnjem planu i programu obrazovanja odgoj gubi na uštrb obrazovanja.

Zapostavlja se odgoj ili bolje reći njemu se ne posveću nikakva ili jako mala pažnja.

Zato je uloga mekteba i vjeronauke velika. Mi ako uspijemo samo odgojiti naše generacije da budu moralne, da imaju lijepo ponašanje, da se okite moralnim načelima, da se okite ahlakom mi smo na dobitku i zasigurno možemo reći da smo uspjeli u svojoj misiji.

Edukacija koja se realizira kroz mektebsku nastavu i nastavu islamske vjeronauke teži odgajanju i podučavanju mladih pozitivnim vrijednostima vjere kao takve.

Temeljni izvori islama, Kur’an i Sunnet  Allahovog, dž.š. Poslanika, s.a.w.s., nedvojbeno ukazuju da je islamski odgoj naša prioritetna obaveza. U Kur’anu se to na više mjesta spominje, kao npr.: – O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti. (Et-Tahrim, 6.)

– Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! (Ta Ha,132.)

U kur’anskoj suri Lukman navodi se primjer izrazito dobrog odgoja umijećem verbalne metode: Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.”

“O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući.”

“O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.

U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!”
(Lukman, 13, 16-19)

Naša obaveza staranja o vjerskoj svijesti, o odgoju i moralnim načelima treba da bude naš primarni zadatak. Odgoj traje tokom cijelog života bez obzira na starosnu dob. To se sasvim jasno vidi iz sljedećeg kur’anskog primjera:

I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: “Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!” (El-Bekare, 132.)

U brojnim hadisima od našeg Resulullaha s.a.w.s., se također navodi značaj odgoja. Abdullah b. Amr b. el-As, r.a, rekao je: „Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije bio bestidan niti raskalašen. I sam je govorio: 'Najbolji od vas su oni s najljepšim ahlakom.'“

Ibn Mubarek opisao je lijep ahlak riječima: „To je vedrina i osmjehnutost lica, činjenje dobra i suzdržavanje od uznemiravanja i činjenja zla i neugodnosti drugima.“ Ahlak ima svoje uzvišeno mjesto u islamu. Jedna od osnovnih poruka i zadaća ove uzvišene vjere je izgradnja moralnosti kod ljudi. Na to ukazuju i riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji je rekao: „Zaista sam poslan da upotpunim plemenite osobine.“ Upravo zato je Allah, dž.š, dao da ahlak bude mjerilo vrednovanja ljudi: „Zaista su najbolji od vas oni sa najljepšim ahlakom', kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.“ Imam Kurtubi rekao je, kako to navodi Ibn Hadžer u svome 'Fethu': „Ahlak je skup osobina čovjeka pomoću kojih ostvaruje kontakte sa drugim ljudima, a one mogu biti pohvalne i pokuđene. Na primjer, u pohvalne osobine se ubrajaju: praštanje, blagost, plemenitost, darežljivost, strpljivost, izdržljivost prilikom nedaća, samilost, ljubaznost, ukazivanje pomoći i dr., a u pokuđene osobine se ubrajaju njihove suprotnosti.“

Mektebi su najbrojnije odgojno-obrazovne ustanove u Bosni i Hercegovini i ako se tome pridoda islamska vjeronauka u školi onda je to ogromni potencijal koji je nužno iskoristiti u odgoju naših budućih naraštaja. Moramo više vremena posvetiti odgoju. Nekada radi opširnosti nastavnog plana i programa muallimi u mektebima i vjeroučitelji u školama ne mogu se u potpunosti posvetiti odgoju. Što treba da bude poražavajuće za nas. Primarna uloga mekteba i islamske vjeronauke u školi treba prije svega da bude odgojna pa tek onda obrazovana.