„Da ti kažem, ja kupujem Preporod mami“. Rekao mi je ovo Džemal Hamzić iz Koraja. Godinama je on redovan preplatnik na Preporod i svake godine se prvi prijavi, iako je svoj rodni kraj Koraj morao napustiti sa svojom porodicom u junu 1992.godine. Njih osam članova iz ove porodice, zajedno sa još oko 120 Korajaca, Srbi su pokupili u autobuse i odveli ih u Ugljevik. Bili su tu 24 sata i vele, nisu mučili niti matletirali. Neki od njih su prebačeni u logor Batkovići ( ni dan-danas nisu pronađeni), a Hamzići su prebačeni za Teočak, gdje ostaju oko 70 dana, potom Goduš, Tuzla i Vražići. Boraveći u Vražićima 1995.g. umire im Džemilina mati, a dolaskom u Čelić, umire Džemilin suprug Omer. Nena Džemila voli vjeru, praktičar je i sa radošću čita Preporod i bez naočara. Boravio sam u posjeti kod nene, pa mi ona pokazuje da je za sina Džemala ostavila nekoliko brojeva Preporoda, kad bude imao vremena da ispuni križaljke. Želeći neni lijepo zdravlje, čestitao sam joj na želji za čitanjem i tako finim vidom.