Koliko i kako imam u gradskim džamijama može održavati kontakt s džematlijama?
Održavanje kontakta sa džematlijama u gradu je teže nego na selu. Na selu se većina ljudi međusobno poznaje, dok u gradu poznajemo većinom ljude iz džamije kao i one sa kojima dolazimo u kontakt prilikom različitih aktivnosti. Džematlije u gradu su prilično otuđene, ali bez obzira na to imam mora pronaći način da bude u izravnom kontaktu sa njima. U našem džematu posjećujemo bolesne bez obzira da li se liječe kući ili u bolnici. Takođe, pomažemo i svima koji se nalaze u teškoj situaciji, bilo materijalnoj ili nekoj drugoj, u skladu sa trenutnim mogućnostima. Smatram da džemat i služi upravo tome da se međusobno pomažemo i budemo jedni drugima pri ruci onda kada je to potrebno. To doprinosi međusobnom zbližavanju i empatiji.
Da li je imamima u gradu teže ili lakše ostvariti i njegovati kontakt s mlađim generacijama džematlija?
Moj kontakt s mladima je svakodnevan. Izdvajam predavanja za mlade koja organizujemo jedanput sedmično, kao i Kurs islama za srednjoškolce koji je jedna od najljepših aktivnosti Islamske zajednice, ali o kome se malo zna. Velika je stvar u današnjem vremenu imati vikendom pedestak najizraslijih srednjoškolaca na jednom mjestu, sa njima se družiti i nastojati od njih načiniti one koji će sutra voditi ovo društvo ka svakom dobru i prosperitetu.
U svim ovim aktivnostima presudan je angažman imam. Drugi vrebaju svaki naš pogrešan korak i popunjavaju slobodan prostor koji im svojom inertnošću prepuštamo. Imam mora biti vođa džemata u pravom smislu te riječi, jer sve ove aktivnosti najviše zavise od njega i njegove sposobnosti da se nosi sa svim problemima koje pred nas postavlja burno vrijeme u kojem živimo. Prošlo je doba kada smo bili zatvoreni u džamije. Iskoristimo mogućnosti koje nam se nude i krenimo sa svojim džematlijama u ljepšu, bolju i prosperitetniju budućnost.