Javnosti je uveliko poznata informacija o kretanju imigranata koji se trenutno nalaze u Bosni i Hercegovini, tako da je i Livno vrlo često adresa na koju dolaze sa željom da se domognu državne granice, odnosno Evrope.

U proteklim mjesecima u Livnu se mogao sresti tek poneki imigrant. Kretali su se pojedinačno, ili u grupama po dvoje ili troje, ne privlačeći posebnu pažnju javnosti, jer su odmah nakon intervencije policije bili primorani vratiti se prema Sarajevu, Bihaću ili Mostaru. Takav je bio i slučajni susret sa jednim od imigranata kojeg je imao Mahir ef. Kevrić, imam u Ćurčinici džamiji, o čemu kaže: „Prilikom dolaska u džamiju na  akšam namaz zatekao sam nepoznatog mladića od dvadesetak godina sa ruksakom. Na prvi pogled pretpostavio sam da se radi o nekom od imigranata. Nakon namaza prišao sam mu te smo razgovarali u susjednoj aščinici. Mladić porijeklom iz Maroka silno je želio otići u Njemačku, a mladalački avanturistički duh bio mu je poletna snaga. Nakon kraćeg susreta, ispratio sam ga na autobusnu stanicu i objasnio mu kako da ode do najbližeg prihvatnog centra, mada mi se činilo da mu je ta putanja prilično poznata.“

Grupe s djecom

Situacija nije bila alarmantna sve do dana kada su u Livno pristigle grupe žena sa djecom. Neko ih je dovezao do autobusne stanice i tu ostavio, odakle su pješke otišli prema granici koja je od Livna udaljena 20 km.

U grupi su bile 4 mlađe žene, jedna nana, 10 djece i 5 mladića. Bila je čak i šestomjesečna beba. Policija ih je vratila odmah nakon što je prijavljeno njihovo kretanje prema granici. Možemo samo pretpostaviti s koliko poteškoća su se suočavali tokom pješačenja sa tolikim brojem maloljetne djece. Grupa je zatim smještena na autobusnu stanicu u Livnu.

Ured za strance u saradnji sa MUP-om u Livnu organizirali su njihov povratak u prihvatni centar Salakovac. Čekajući organizirani prijevoz ostavljeni su na stanici okruženi policijom. Sam taj prizor izazivao je jezu, podsjećao na ne tako davnu prošlost naših naroda u BiH, pa ne iznenađuju ni reakcije građana koji su ih tu zaticali tokom dana. Rijetki su im ipak prilazili. Tek poneki građanin se zanimao za njihovo stanje.

Medžlis Livno dobija dojavu o njihovom prisustvu od strane službenika policije. Dvoje djece je imalo povišenu temperaturu, pa su zbrinuti u kantonalnoj bolnici u Livnu na intervenciju hitne pomoći.

Glavni imam Dževad ef. Hadžić o tome je rekao: „Kada smo obaviješteni od strane policijske službe o njihovom prisustvu na stanici, odlučio sam napustiti itikaf, smatrajući da je važnije nekome pomoći, te u prijepodnevnim satima sa predsjednikom Medžlisa odlazim da im ponudim pomoć i podršku. Ništa im nije trebalo, a trebalo im je sve...Vratili smo se u Ćurčinicu zbog džuma namaza s namjerom da im poslije pružimo svaki vid pomoći koji im bude potreban, pa čak i da ih smjestimo u džamiju u kojoj bi mogli ugodnije da se odmore.“

Nakon džuma namaza, do grupe odlaze muallime Medžlisa Šejla Mujić-Kevrić i Alma Poljić-Alić sa osvježenjem i slatkišima za djecu, te higijenskim potrepštinama za najmlađe. Muallime su ostale sa grupom sve dok autobus nije stigao i odvezao ih, jer najviše što im je tada trebalo je ljudskost, osmijeh, topla riječ. Bili su uplašeni, izmoreni, ucviljeni. Muallima Šejla razgovarala je sa prisutnima, te joj jedan mladić s bolom priznaje da mu je otac ubijen, metkom u srce, da nema čemu da se nada, prepušten je Bogu i Njegovom određenju. Trogodišnja Sara veselo je trčkarala oko grupe. Djeca su se malo okrijepila na stanici nakon teške noći i pješačenja od 20 km. U kasnim poslijepodnevnim satima napustili su Livno i organiziranim prijevozom vraćeni su u prihvatni centar.

Potreba za osnivanjem fonda

Nakon ove ranjive skupine koju niko nije mogao ravnodušno da posmatra, a da ne zahvali dragom Bogu na svome stanju i da ne poželi nikada nikome da napusti svoj dom, te da tako, s ruksakom luta hiljadama kilometara daleko od svoga ognjišta, u Livno nastavljaju pristizati nove grupe. Policija nastavlja da poziva Medžlis Livno na intervencije, a članovi kolektiva se odazivaju i pomažu svakoj grupi sa kojom se susreću prilikom dojava. Međutim, poteškoća je nastala kada je za svaku grupu trebalo izdvojiti najmanje 200 km, kako bi im se obezbijedila hrana i platile autobusne karte, a neljudski bi bilo okrenuti im leđa i reći da se samostalno snalaze. Autobusne karte su skupe, a do odredišta uglavnom moraju presjedati. Grupe su brojale u prosjeku između 9 i 12 osoba, što je iziskivalo veće sume novca. Brojne džematlije su željele dati svoj doprinos, međutim, bilo je vrlo teško ih uključiti s obzirom da su intervencije bile nepredvidljive i u kasnim noćnim satima.

Zbog toga, dolazi do zajedničke ideje o osnivanju fonda za imigrante pri Medžlisu Livno, putem kojeg svi građani mogu da pomognu u ovoj maloj misiji. Fond osnivaju Mahir ef. Kevrić i muallima Šejla M.K. na čelu sa glavnim imamom koji im daje punu podršku. Putem javnog poziva građani su obaviješteni, a ususret izlazi i lokalni radio Studio N kojeg uređuje cijenjena novinarka Željka Mihaljević. Naravno da odaziv građana nije bio na zavidnom nivou, te su se mahom odazvale najaktivnije džematlije i nekoliko Livnjaka iz dijaspore, ali u svakom slučaju, fond je olakšao brigu o novopristiglim imigrantima.

U ovih nekoliko sedmica imami i muallime Medžlisa Livno pomogli su imigrante iz Sirije, Iraka, Alžira, Maroka, Afganistana, a to će nastaviti i ubuduće.

U nedjelju, 21. januara 2018. godine, održana je Skupština Medžlisa Islamske zajednice Livno. Skupština je jednoglasno usvojila Izvještaj za 2017. godinu i Plan rada za 2018. godinu. Skupštinom je predsjedavao Husein -ef. Topalović.

Glavni imam Dževad-ef. Hadžić je izložio izvještaj o vjersko-prosvjetnom radu u protekloj godini. Istaknuti su rezultati koji su postignuti na vjerskom polju djelovanja od kojih se posebno izdvajaju rezultati u mektebskom poučavanju, aktivnosti Udruženja žena medžlisa Livno, aktivnosti u radu s mladima, kao i rad na unapređenju vakufske imovine.

Zastupnicima skupštine se obratio i predsjednik medžlisa hadži Hajrudin Maksić koji je naglasio zadovoljstvo zbog brojnih uspješno realizovanih projekata i aktivnosti.

Na kraju se obratio Muftija mostarski mr. Salem–ef. Dedović koji je odao priznanje za izuzetnu organizaciju rada medžlisa u cjelini i za rezultate koji su postignuti u 2017. godini pod rukovođenjem predsjednika i glavnog imama.

Muftija je posebno pohvalio rad imama i muallima i čestitao im na uspješnoj realizaciji vjersko-prosvjetnog i odgojnog plana aktivnosti u svim džematima.

„Ako mladić poštuje starije zbog njegovih godina, Allah će poslati nekoga da poštuje njega kada dođe u stare dane.“ (Tirmizi)

Ibrahim Milak (98) trenutno je najstariji Bošnjak u Livnu, a živi u selu Komorani nedaleko od grada Livna. Omer-ef. Omeragić, vjeroučitelj i imam koji živi i djeluje u džematu Grborezi, kojem pripada i džemat Komorani, najavio je našu posjetu rekavši dedi Ibrahimu da ga želimo upoznati i s njim promuhabetiti iz poštovanja prema njegovim godinama. U posjeti su bile muallime Alma Poljić-Alić, Šejla M.K., imami Mahir Kevrić, Edin Alić i Omer Omeragić i džematlija Emir Alčelebić. Kada smo dedu Ibrahima pitali koji je recept za dugovječni život, kazao nam je: “Nikad nisam grišio, vazda za Allaha znao.“ Dedo Ibrahim je zaista zdrav čovjek, ne pije nikakve tablete, osim ponekad za bolove u kostima. Jedino je našu komunikaciju otežavao dedin slabiji sluh, ali ionako smo više slušali nego govorili. Dedo Ibrahim još uvijek ima dobar apetit, preferira meso i to masnije. Kako kaže, ljudi su prije naučili jesti masno kako bi mogli duže izdržati u poslu. Govorio nam je dedo i o svojim „partizanskim“ danima, težini rata, gladovanju i borbi za život, a dobio je razna odlikovanja. Čak je bio sudionik i poznate Bitke na Neretvi. Ibrahim je samouk, ali je išao u mekteb kod efendije Vejzagića. Ne sjeća se imena, ali se sjeća da su ga ubili četnici, što prekide njegovu priču o toj temi. Kako se približavalo vrijeme ikindija-namaza, tako se približavao trenutak da se rastanemo od dede. Molimo Allaha da mu njegovu starost olakša, te da ostane veseo, zdrav i inspirativan svima koji žele postići ove godine. Recept je, kako tvrdi dedo Ibrahim, jednostavan: “što manje grišenja“.

Meho i Muamera Husić sa svoja tri sina osnovca(Abdulah, Mirsad i Amel) i dvije kćeri, od kojih starija Nejla ide u vrtić, dok je najmlađoj Henni tek četvrta godina,  samo su jedna od brojnih livanjskih familija koje nekako sastavljaju kraj s krajem, od onoga što glava porodice, Meho, zaradi nadničarenjem kod privatnika.

U nedjelju, 23.aprila 2017.godine u Livnu je bilo svečano. Naime, na programu su bile finalne manifestacije višednevnog obilježavanje „Dana odbrane Livna“, vezanih za ključne bitke koje su se dogodile 13. i 23. aprila 1992.godine, a u kojima su i livanjski Bošnjaci odigrali izuzetno bitne uloge, jer su pokrivali oko polovine 85-kilometarske linije odbrane na potezu od Borove Glave na istoku, do Rujana na jugozapadu