U Begovoj džamiji 21. jula upriličena je hafiska dova Lejli Ljevaković-Kuč iz Sarajeva koja živi u Australiji

Lejla Ljevaković-Kuč, rođena 1988. godine u Rijadu, Kraljevina Saudijska Arabija, završila je kao odličan učenik i student Gazi Husrev-begovu medresu i arapski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Živi u Australiji i koordinator je Mreže mladih Islamske zajednice u Australiji za grad Perth. Lejla je prva hafiza Islamske zajednice Bošnjaka u Australiji, u smislu da je ovo prvi put da je Bošnjakinja sa stalnom adresom u Australiji postala hafiza.

Hafiza s mužem Irfanom živi u Australiji

I najmlađa kćerka hafiza

Lejla je najmlađa kćerka Enesa i Ruvejde Ljevaković iz Sarajeva, čije su starije dvije kćerke također hafize: Esma Ljevaković-Hafizović i Sumeja Ljevaković-Subašić, koja je bila i muhaffiza Lejli. Na svečanosti u Begovoj džamiji prisutnima se obratio glavni imam Medžlisa Sarajevo hafiz Kenan-ef. Musić koji je bio i u svojstvu izaslanika muftije sarajevskog, odnosno dr. Enesa Ljevakovića koji je, ipak, ovaj dan želio biti “samo“ babo Lejli. Hafiz Musić je čestitajući Lejli i roditeljima, između ostaloga, kazao da najbolja opskrba, najbolje što čovjek može dobiti na Ovom svijetu jeste Kur’an. “Allah vas počastio kao što ste vi počastili nas i Islamsku zajednicu ovim mubarekom, hafiskom dovom“, kazao je hafiz Musić.

Hafiza Lejla s roditeljima, sestrama i bratom

 Bosanski ponos

Izaslanik reisu-l-uleme na hafiskoj dovi bio je hafiz Mensur-ef. Malkić, direktor Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, koji je s prisutnima podijelio sjećanje kada nije mogao zbog drugih obaveza prihvatiti obavezu muhaffiza tokom školovanja Lejle u Medresi. “Sjećam se njenih suza. Danas sam iznimno radostan što je završila hifz. Bio sam muhaffiz Esmi i Sumeji, a Sumeja je bila muhaffiza Lejli, tako da sam, na određen, način i sam bio Lejlin muhaffiz. Današnje suze radosnice će izbrisati one prve suze i, ako Bog da, sve teškoće u njenom životu“, kazao je hafiz Malkić.

Diplomu uručio hafiz Mensur-ef. Malkić

“Čestitam muftiji Enesu, ocu Lejle i majci Ruvejdi hanumi, koji su doživjeli da se i njihova treća kćerka upiše među plemiće Muhammeda, a.s. Čestitam im što su izveli na selamet tri kćerke koje su hafize. Rijetko ćete u svijetu pronaći ovakav slučaj. Ova hafiska je posebna i po tome što je jedna od sestara bila muhaffiza. Lejla je rođena u Saudijskoj Arabiji, živi u Australiji, ali ona se školovala i odrasla u našoj domovini, ovdje je i položila hifz. Stoga, ona je naša, kazali bismo naš “originalni proizvod“. Svi smo ponosni na nju!“, zaključio je hafiz Malkić, koji je i uručio hafizi Lejli diplomu.

Razgovor: Glavna motivacija mi je bilo druženje s Gospodarem

 Otkud želja za hifzom?

Hafiza Lejla: Želja za učenjem i memorisanjem časnog Kur’ana bila je prisutna još od medresanskih dana. Međutim, stjecajem oklolnosti, tek došavši u Australiju, početkom 2017. godine se odlučujem na ‘učenje‘ hifza. Uz znanje o brojnim džennetskim nagradama koje čekaju hafize, moram biti iskrena pa reći da to nije bila glavna motivacija za hifzom. Glavna motivacija bila je ‘druženje’ sa Gospodarem kroz učenje i razumijevanje Njegovih ajeta. Ističem razumijevanje ajeta, jer lično nisam mogla učiti napamet ukoliko ne razumijem značenje svake kur’anske riječi, tako da se tokom učenja hifza uz mene uvijek nalazio i jedan od poznatih tefsira. Poznavanje arapskog jezika je ključni faktor u procesu učenja hifza. Arapski jezik je neodvojiv od Kur’ana. Stoga, smatram da svako ko pristupi učenju hifza treba da dobro vlada arapskim jezikom. Naravno, nije neophodno da se poznaje arapski jezik da bi se naučio Kur’an. Međutim, nepoznavnjem arapskog jezika, jezika Kur’ana, budući hafiz ostaje uskraćen za dublje razumijevanje Allahovog Govora.

Namjeravaš li se baviti Kur’anom s naučne pozicije?

Hafiza Lejla: Arapskim jezikom se, svakako dalje namjeravam baviti, nastavkom studija na jednim od australskih univerziteta, kao učitelj ili prevodilac arapskog jezika. Kad postanete hafiz, Kur’anom se svakodnevno bavite, ali da li će ‘lične’ studije Kur’ana postati i naučne, još ostaje da se vidi.

Je li bio izazov učiti hifz u drugoj zemlji i ko ti je pomogao u ovom procesu?

Hafiza Lejla: Izazov učenja hifza u zemlji, gdje ovaj tip učenja nije tako čest, bio je tehničke naravi, prvenstveno u komunikaciji s muhaffizom. S obzirom na različitu vremensku zonu između Australije i Bosne, morali smo uskladiti vrijeme za preslušavanja. Također, izazov je bio i slušati Kur’an preko skypea ili mobilnih telefona. Ipak, svi izazovi se prevaziđu s upornošću, voljom i Božijim određenjem. Moja sestra hafiza Sumeja, koja mi je ujedno bila i muhaffiza, pružila mi je najveću podršku tokom učenja hifza. Naravno, babo i mama, sestra Esma, brat Muhamed i suprug Irfan, te svekar i svekrva Muhamed i Medina, također, su dali ogromnu i nemjerljivu podršku. Svima sam neizmjerno zahvalna.

Kako porediš dvije zemlje u svjetlu islamskih principa?

Hafiza Lejla: Jedan od centralnih principa u vrijednosnom sistemu australskog društva jeste tzv. fair go ili tretiranje osobe na pravedan način bez obzira na religiju, boju kože ili etničko porijeklo. To se najbolje vidi prilikom zapošljavanja gdje poslodavci uglavnom poštuju taj princip. Po meni, to je umnogome i kur’anski i islamski princip. Nažalost, koliko vidim u Bosni i Hercegovini to nije takav slučaj, jer se prije svega dolazi do posla preko ‘veza’ i konekcija, a ne na osnovu kompetentnosti. To dovodi do korupcije u društvu koja se u Kur’anu spominje kao jedan od glavnih faktora propasti društva.

U džamiji džemata Voloder u Bosanskoj Otoci, koji pripada Medžlisu Islamske zajednice u Bosanskoj Krupi, 14. jula 2018. ili 01. zu-l-kadeta 1439. hidžretske godine priređena je svečanost s kojom je mladi Otočanin Elmir Kadić i zvanično promovisan u hafiza Časnog Kur’ana.

S povodom

Radost i uživanje nakon svakog naučenog ajeta

 Možeš li nam nešto reći o tvojim počecima druženja s Kur’anom?

Moj rani vjerski odgoj je usko vezan za viteški grad Bužim u kojem sam provodeći svoje djetinjstvo pohađao mektebsku nastavu kod imama centralne bužimske džamije Senada ef. Aljića. Učenje arapskog pisma sam započeo sa 7 godina da bi svoju prvu hatmu Kur’ana zajedno sa ostalim polaznicima moje mektebske generacije proučio kada sam navršio 11 godina. Zasigurno ovaj je faktor možda i najbitniji da se u jednom mladiću usadi ljubav prema učenju Kur’ana i druženju sa njim.

Šta te i kada inspirisalo da počneš s hifzom Časnog Kur’ana?

Nakon što sam akademske 2009/2010. godine primljen na Fakultet političkih nauka u Sarajevu moj studentski život započinje u Studentskom naselju „Bjelave“ u kome sam kroz institucije Islamske zajednice na nagovor svojih kolega najprije započeo učenje Kur’ana po tedžvidskim pravila, a zatim sam na tim halkama Kur’ana čuo za hadis Božijeg Poslanika, s.a.v.s. „da onaj ko god bude čitao Kur’an, pamtio ga i sprovodio u praksu, njegovim roditeljima će se na Sudnjem danu staviti kruna koja će sijati poput Sunca i bit će ogrnuti plaštom čija će ljepota nadmašiti čitav dunjaluk. Upitat će: „Zašto nam je dato ovo?“ Reći će im se: „Zbog toga što je vaše dijete naučilo Kur’an.“ Ovaj hadis je prvi simptom koji je u meni probudio želju za hifzom Kur’ana.

Kako je bilo na početku i ko ti je posebno pomogao tokom hifza?

Iako možda u samome početku nisam bio svjestan težine zadatka kojeg sam postavio prema sebi ta moja želja za pamćenjem Kur’ana naišla je na oduševljenje mojih kolega iz doma koji su mi bili najveća podrška u toj početnoj fazi. Sjećam se da su upravo oni bili ti koji su me preslušavali naučene ajete, stranice i Kur’anske sure. Nedugo zatim sam upoznao svog prvog muhaffiza, hfz. Damira Gičevića, koji je svojim odgojnim metodama u meni usadio još veću ljubav prema Kur’anu , kako samome hifzu tako i razmišljanju o Kur’anu, a zatim i sprovođenju propisa Kur’ana u život. Početak memorisanja Kur’ana je nosio sa sobom jednu težinu, ali istovremeno radost i uživanje nakon svakog naučenog ajeta. Ono što me, također, potpomoglo na ovome putu jeste rekreativno bavljenje sportom. Uz svakodnevno trčanje, koje sam imao običaj praktikovati u Atletskom centru Koševo, slušao sam Kur’an i na taj način u podsvijesti sam kroz melodiju učača Mišarija al-Afasija pamtio ajete i sure koje sam slušao. Često se znam našaliti da sam zadnji džuz Kur’ana naučio trčeći.

Da li je bilo teško, uz dva potpuno različita studija, učiti i Kur’an napamet?

Jedna od mojih životnih prekretnica jeste da kao stipendista države Kraljevina Saudijska Arabija 2013. godine bivam primljen na Institut za arapski jezik na Univerzitetu Qassim. Zasigurno mogu reći da je to ono što mi je uveliko olakšalo najprije razumijevanje, a zatim i hifz Kur’ana. Nakon završetka arapskog jezika 2015. godine na istom Univerzitetu sam upisao Fakultet islamskog prava koji je u konačnosti postao još jedna spona na putu učenja Kur’ana. S druge strane ostala je velika obaveza prema mojim roditeljima koji su mi najveća podrška tokom cijelog života da završim master studij na Fakultetu političkih nauka. U tim trenucima oni su mi bili najveća inspiracija i motivacija da ne odustanem niti od svojih prvobitno zacrtanih ciljeva. Hvala Allahu i taj segment mog života bi trebao da se upotpuni u skorijem periodu. Trenutno sam u fazi pisanja naučnog-istraživačkog rada u oblasti međunarodnih odnosa.

Koliko si vremena učio hifz i da li je bilo teškoća?

Učenje hifza mogu podijeliti u dvije faze. Prva, period koji sam proveo u Bosni i Hercegovini, trajala je dvije godine u kojoj sam uspio da naučim 5 džuzeva Kur’ana, i druga, period mog odlaska na studije u Saudijsku Arabiju u kojoj sam, Allahovom voljom, u periodu od 3 godine uspio da upotpunim hifz Kur’ana. Zasigurno da je period u Bosni imao određenu težinu u učenju, ali je, s druge strane, postao psihološki faktor da uspijem i u onoj drugoj fazi koja je ukratko sažeta u ajetu sure Al-Inširah „Ta, zaista, s mukom je i last“.

Kakva je bila uloga i važnost tvog muhafizza?

Sada sa ove distance, nakon mog pređenog puta u procesu hifza Kur’ana mogu konstatovati da je „institucija“ muhaffiza najbitniji vanjski faktor u tom procesu i usko je povezan sa onim unutarnjim faktorima koji se odnose na motivaciju, jer je u nekim momentima krize, koja neminovno zahvati svakog ko krene putem hifza Kur’ana, muhaffiz taj s kojim dijeliš svoje probleme, iznalazi rješenja za njihovo prevazilaženje, te u konačnosti pokušava da ti vrati samopouzdanje i motivaciju kako bi nastavio ka „uzvišenom“ cilju koji je pred tobom. Od Allahovog dobročinstva prema meni jeste što sam u procesu hifza imao veliki broj muhaffiza koji su, svaki na svoj način, pozitivno utjecali na moje učenje i stvaranje afiniteta prema pamćenju Kur’ana. Kao kruna na svih njih jeste muhaffiz dr. Abdulaziz Drkić, pred kojim sam u relativno kratkom vremenu kompletirao hifz Kur’ana, s jedne strane, i izgradio neke nove ambicije u pogledu izučavanja kur’anskih znanosti, sa druge strane.

Šta je bilo presudno na tvom putu stjecanja titule hafiza?

Uz iskrenost za koju se nadamo da manifestiramo spram Allaha, dž.š., kao presudne faktore na putu stjecanja titule hafiza izdvojio bih strpljenje prožeto ustrajnošću, kao i faktor uloge prijatelja koji koračaju uz tebe na tom plemenitom putu.

Kome si sve zahvalan što si hafiz Kur’ana?

Svakako nakon zahvale Allahu, dž.š., i zahvale roditeljima, muhaffizima i prijateljima posebno moram istaknuti zahvalnost svojoj supruzi Zehri na jednom velikom odricanju koji iziskuje put stjecanja titule hafiza. Doista je ona ta koja je svoje aktivnosti podredila meni i mome učenju i bila oslonac na ovom putu u svakome trenutku. Allaha molim da je istinski nagradi i da joj učini muža još boljim.

 Koji su tvoji planovi u budućnosti?

Iako se moji fakultetski studiji završavaju u skorijem vremenu, želio bih u budućnosti da ostanem u tom procesu „cjeloživotnog učenja“ sa aspektom na kur’anske i druge društvene znanosti koje će mi koristiti u profiliranju vlastite ličnosti. Neovisno o poslu kojeg budem obavljao, volio bih poseban akcenat staviti na mlade ljude i zajedno sa njima graditi bolju budućnost u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini.

Hafiza Emina Bećarević

Rođena je 1993. godine u Tuzli od oca Mehe i majke Mirsade. Osnovnu školu je završila u Banovićima 2008. godine, a mektebsku nastavu je pohađala kod hafiza Mirsad-ef. Mrahorovića u džematu Repnik. Behram-begovu medresu u Tuzli završila je 2012. godine, a Fakultet islamskih nauka u Sarajevu 2016. godine. Hifz je položila pred komisijom Rijaseta IZ-e 2. jula 2018. godine.

S povodom

Kur’an donosi mir u srce

- kazala je nakon hafiske dove za naš list nova hafiza Emina Bećarević

 - Kako ste počeli učiti hifz?

Hafiza Emina: Hifz sam počela učiti u medresi kod prof. Mirnesa Spahića. Moja prijateljica je jedan dan krenula da je hafiz presluša naučene stranice i pozvala je i mene da idem s njom. Tada me hafiz Mirnes pitao jesam li i ja naučila stranicu pa da i mene presluša. Nisam prije toga razmišljala o učenju hifza. Počela sam učiti jednu po jednu stranicu. Nakon završetka medrese nastavila sam učiti hifz kod našeg asistenta na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu hafiza Abdulaziza Drkića. Ipak, zbog obaveza u školi, a kasnije i na fakultetu, moje učenje u tom periodu nije bilo intenzivno. Nakon završetka fakulteta potpuno sam se posvetila samo učenju hifza i danas sam presretna. 

- Šta smatrate izuzetno važnim tokom učenja hifza?

Hafiza Emina: Mnogo vremena sam posvetila učenju hifza, bila sam uporna, istajna i disciplinovana. Odrekla sam se mnogo toga što je mladima svakodnevnica, ali ni za čime ne žalim i svjesna sam da sam time mnogo dobila. Primijetila sam to prije svega na samoj sebi, na svome ponašanju. Mnogo sam smirenija, jer kada učite Kur’an on vas smiruje, donosi vam mir u srce. Želim da i dalje Kur’an bude moja stalna preokupacija. Za onoga ko uči hifz važna je podrška porodice, posebno roditelja, i muhaffiza. Ako roditelji imaju razumijevanja, ne vrše pritisak i ne požuruju hafiza tokom učenja, nego su mu uvijek podrška i podsticaj, mnogo je lakše. Posebno je važna saradnja s muhaffizom. Ta duhovna povezanost daje dodatnu snagu. Moj muhaffiz mi je bio moj najveći motivator. Kada god bih posustala on me je bodrio da nastavim. Ne mogu pronaći riječi kojima bih se zahvalila mojim roditeljima, muhaffizu, hafizima Mirnes-ef. i Mirsad-ef. i svima koji su se zaista srcem radovali, zajedno sa mnom, na ovom putu.

- Koja je tvoja poruka budućim hafizima i hafizama?

Hafiza Emina: Kada sam tek počela učiti hifz sve mi je izgledalo daleko, skoro nemoguće, ali jaka želja i ljubav prema Kur’anu pobijede svaki strah i nesigurnost. Treba istrajavati. I u momentima kada dođe do sumnje u uspjeh treba ostati uporan, jer sama odluka da se krene putem učenja hifza je veliki korak i znak da je Allah, dž.š., u srce te osobe smjestio ljubav prema Njegovoj riječi.

Nakon podne namaza 19. jula  je u Sarajevu pred hafiskom komisijom Rijaseta IZ-e u BiH u sastavu h. hfz. Ismet-ef Spahić-predsjednik, mr. hfz. Mensur-ef. Malkić, član i hfz. Haso Popara, član, uspješno okončala učenje cijelog Kur'ana napamet Berina Njegović. Učenje pred komisijom je završeno u svečanoj atmosferi kojoj su pored mlade hafize i članova komisije prisustvovali njen muhaffiz hfz. Edin-ef Bukva, hafizini roditelji Sead i Amra, brat Salem, te rodbina i prijatelji. 

Radost u hafiskoj porodici Spahić i Behram-begovoj medresi: Hafiska dova Lamiji Spahić, učenici Behram-begove medrese, proučena je u četvrtak 10. maja 2018. godine u džamiji ove škole.

Hafiza Lamija Spahić rođena je 17. septembra 2000. godine u Tuzli. Osnovnu školu „Novi Grad“ završila je sa superodličnim uspjehom. Bila je polaznica mekteba džamije „Kralj Abdullah“ pred hafizom dr. Edin-ef. Peštalićem i na takmičenjima u testu općeg znanja osvajala prva mjesta na nivou medžlisa. Behram-begovu medresu upisuje 2015. godine i uključuje se u sekciju hifza. Hifz završava za tri godine, te ga polaže pred komisijom Rijaseta Islamske zajednice u periodu od 2. do 16. aprila 2018. godine. Prethodne dvije godine učila je žensku hafisku mukabelu u Tuzli.

Hifz je Allahova blagodat

- Kako je počeo tvoj put učenja hifza?

Hafiza Spahić: Odrasla sam u hafiskoj porodici, a rasti u takvoj atmosferi je velika čast. Za moj hifz je najviše zaslužan moj otac, a velika motivacija su mi bili brojni ajeti i hadisi. Podrška su mi tokom cijelog puta bili prije svih moja majka, ali i sestra i braća, odnosno cijela porodica. Želja za učenjem hifza je Allahova blagodat. Ima tu mnogo truda svakog hafiza, ali to ne bi bilo moguće da nije Allahove milosti. Kad sam odlučila da počnem učiti hifz moj otac je to rado prihvatio. Put hifza je veoma težak i traži dosta odricanja, vremena i ljubavi prema Kur’anu.

- Kako si uskladila sve obaveze, organizovala vrijeme?

Hafiza Spahić: Uskladiti sve školske obaveze i učenje hifza nije bilo baš lahko ali ne mogu reći da je preteško jer kad se nešto voli i kad se hoće ništa nije teško. Mnogo je važno postaviti sebi cilj i prioritete u životu. Ti moraš znati da li ti je prioritet da svoju mladost potrošiš na svakodnevnu zabavu, izlaske isl. ili ti je prioritet da svoj ovodunjalučki život provedeš tako što ćeš zaslužiti Allahovu milost i nagradu. Meni je velika čast što sam dio odjeljenja IIIb u Behram-begovoj medresi. Pored mene ima još jedna hafiza i ima još par djevojaka koje su na putu da to postanu. U tom odjeljenju stalno vlada hafiska atmosfera, da je tako nazovem. Imala sam veliku podršku od drugarica i profesora i ovom prilikom im se puno zahvaljujem na tome.

Koja je tvoja poruka mladima?

Hafiza Spahić: Poručila bih svim mladim osobama da postave sebi cilj i prioritete u životu i da ne žale na Allahovom putu žrtvovati sve svoje slobodno vrijeme jer ono što mi dajemo na Allahovom putu mnogo više ćemo dobiti na ahiretu.

Molim Allaha dž.š. da sve one koji su postigli ovaj cilj obilato nagradi, a sve one koji idu ovim putem ili žele da krenu da ih Allah ojača.