Radio BIR je 10. januara obilježio 10. godišnjicu rada i postojanja. Gost svečanog programa bio je reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović. Sa reisu-l-ulemom razgovarali smo o tome koliko je radio BIR doprinijeo u širenju misije Islamske zajednice u protekloj deceniji, ali i o kretanju medija Islamske zajednice u narednom periodu.

Baku, 21. decembar 2017. (MINA) - Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović boravi u dvodnevnoj posjeti Azerbejdžanu na poziv šejhu-l-islama Hadži Allahshükür Hummat Pasha-zade, poglavara Muslimanskog kavkaskog odbora. U pratnji Reisu-l-uleme je i Razim Čolić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta IZ u BiH.

Danas je Reisu-l-ulema učestvovao u radu međunarodne konferencije u  azerbejdžanskom glavnom gradu Bakuu. Konferencija je organizovana pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Azerbejdžan Ilhama Alijeva i on je prisustvovao njenom otvaranju. Ovo je ujedno i završna manifestacija „Godine islamske solidarnosti“ u sklopu koje je organizovano više međunarodnih konferencija i drugih aktivnosti brojnih vladinih i nevladinih organizacija širom svijeta.

Jučer je Reisu-l-ulema zajedno sa šejhu-l-islamom Allahshükür Pasha-zadehom i drugim učesnicima konferencije obišao spomen-mezarje žrtvama sukoba devedesetih godina poznatim i kao Crni januar.

Na današnjoj konferenciji Reisu-l-ulema je bio uvodničar, a MINA njegov govor prenosi u cijelosti:

Govor Reisu-l-uleme na konferenciji o Muslimanskoj solidarnosti u Bakuu-Azerbejdžan

21. decembra 2017.

بسم الله الرحمن الرحيم

، الحمد لله رب العالمين، وصلى الله وسلم وبارك على عبده ورسوله نبينا محمد وعلى آله وصحبه أجمعين.

Poštovani predsjedniče Republike Azerbejdžan Ilhane Alijev,

Poštovani šejhu-l-islame Allahshukur Paša-Zadeh

Draga braćo i sestre, dragi gosti,

Esselamu alejkum

Čast mi je i zadovoljstvo stajati danas ovdje pred vama, pred ovako značajnim skupom i u velikodušnom gostoprimstvu naših domaćina. Zahvaljujem se mom bratu šejhu-l-islamu Allahshukur Paša-Zadeh na njegovom pozivu i nadam se da ćemo ga imati priliku ugostiti u Bosni i Hercegovini.

Dragi prijatelji,

Dolazim vam iz zemlje i naroda koji su devedesetih godina prošlog stoljeća osjetili šta znači odsustvo ljudske solidarnosti nekih koji su mogli spriječiti zlo, ali to nisu željeli. U tim teškim vremenima mi smo se također osvjedočili da je savjest našeg svijeta, njegovog Istoka kao i Zapada, itekako živa među brojnim dobrim ljudima, ali da ona jako teško dolazi do izražaja u centrima moći i odlučivanja. Milioni „običnih“ ljudi bez obzira na vjeru i naciju solidarisali su se sa bosanskim narodom, slali su svoju pomoć i dizali svoj glas.

Ovo iskustvo i ova spoznaja nas ustvari dovodi do najveće dilema za sve nas, do pitanja kako osigurati da se dobro koje je tu među nama, i koje nekada i ne primjećujemo, materijalizira kroz institucionalne odluke i politike. Zato ja čestitam predsjedniku Alijevu, narodu i ulemi Azerbejdžana koji su pitanje muslimanske solidarnosti podigli na najviši nivo državničkog odlučivanja, čineći upravo to.

Rat u Bosni je pokazao da je ummet živ i mi smo osjetili tu muslimansku solidarnost koja je prelazila sve granice etničkih i mezhebskih razlika koje danas opterećuju muslimane. Taj duh je živ i danas. Jedino što nedostaje jeste da elite čuju svoj narod, tu tihu većinu muslimana, da čuju i poruke plemenitog Poslanika, a.s. koji nas je podučavao da smo mi kao jedno tijelo i da nas treba da boli svaka patnja našeg brata kao što nas boli svaki dio našeg tijela.

Poštovana ulemo,          

Solidarnost se ne može postići bez empatije i samilosti. A milosti nema mjesta ako se u naša srca uvuče mržnja. Zato je prvi korak za sve ljude, a za Mustafin ummet posebno, da stanu na put ideologijama koje raspiruju mržnju. Dehumanizacija je prvi korak ka nasilju. Samo onda kada nismo sposobni da se suosjećamo, da druge doživimo kao svoju braću, kao ljude, mi možemo počiniti zlo prema njima. Ako drugima želimo ono što želimo sebi nema prostora za ratove i sukobe.

Zato mi u Bosni ljubomorno čuvamo naše islamsko iskustvo tolerantnog i otvorenog islama sraslog sa evropskim podnebljem i njegovom kulturom. To bi bila i moja poruka sa ovog skupa. Probudimo dobro u nama, stanimo na put mržnji koja nas razdire i koja nas udaljava od naše ljudskosti čineći nas nesposobnim za suosjećanje i solidarnost sa drugima. Pretočimo te vrijednosti naše vjere u projekte i politike koje će otvoriti vrata dijalogu, razumijevanju i toleranciji. Na ulemi ummeta je da ne odustaje od tih vrijednosti i da ih revnosno zagovara.

Uzvišeni Allah je poslao Muhameda, a.s., sa uputom i objavio mu je Furkan (ono što razdvaja istinu od laži), i njime je ljudima dao dokaz svoga postojanja dajući ljudima jasnu uputu kojom je uputio zalutale i ujedinio one koji su bili razjedinjeni. Njegova misija je ljudima bila onakva kako ju je opisao Uzvišeni kada je za Pejgambera rekao „Mi smo te kao milost svjetovima poslali“. On je poslan narodu koji je bio posvađan, kojeg su razarali sukobi i ratovi, jedni su drugima vjeru omalovažavali i jedni su druge proklinjali, pljačkali, porobljavali i pod bojkotom držali.

A onda ih je poruka islama ujedinila, umjesto plemenske osvete u njihova srca je unijela duh blagosti hilma i oni su Božijom milošću postali braća. Taj duh treba oživjeti ponovo. On je ukorijenjen u našoj tradiciji, on živi u našem narodu, provejava našom civilizacijom. Samo što se sad nad njim nadvio crni oblak džahilijeta (neznanja), istog onog neznanja protiv kojeg se plemeniti Poslanik bori. Tom novom džahilijetu treba stati na put i to dosljednim zagovaranjem islamske blagosti- hilma. To će postaviti temelj za zdravu islamsku solidarnost.

Ali solidarnosti nema bez odricanja, bez oprosta i spremnosti da se prvi učini dobro.

Zato bih, na kraju da zamolim Uzvišenog da nama okupljenim na ovome mjestu da snage da budemo prvi koji će pružiti ruku oprosta i pomoći drugima, da zbliži naša srca i da još jednom nagradi naše domaćine koji su nas na ovom hajru okupili.

Vesselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

U dvorani Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu upriličena je svečana dodjela diploma/certifikata za polaznike Access programa za 2017. godinu. Program je počeo intoniranjem himni BiH i SAD-a

Između tri kandidata, Fehim-ef. Spaho je izabran za reisu-l-ulemu. Kraljevskim ukazom od 23. 04. 1938. g. imenovan je i potvrđen za reisu-l-ulemu Islamske vjerke zajednice Kraljevine Jugoslavije. Iste godine, 09. juna preuzeo je Menšuru na svečanom ustoličenju u Carevoj džamiji u Sarajevu. Bio je učenjak, pisac, prevodilac, poliglota… Na ahiret je preselio 13. 02. 1942. g. Mezar mu je u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.

Dr. Milana Stojadinovića, predsjednika Srpske vlade koju je raspustio Knez Namesnik Pavle, a njega deportirao u Koran kod Užica, u svojim Memoarima “Ni rat - ni mir: Jugoslavija između dva rata” osvrnuo se na i na reisa-ef. Spahu. Stojadinović je dopremljen na liječenje na Ilidžu u Sarajevo. Niko mu nije smio prići ili posjetiti ga. Izašao bi u šetnju ali u pratnji policije... On piše: “Međutim, vrhovni poglavar muslimanske verske zajednice Reisu-l-ulema i brat dr. Spahe, uspeo je na veoma smeo način da ‘probije policijski kordon’ I da me lično pozdravi. On je preko svojih ljudi bio tačno obavešten o mojim šetnjama po Ilidži i okolini, pa me je jednog dana sustigao automobilom, zauastavio se, sišaao i brzim korakom prišao: ‘Gospodine Predsedniče, smatrao sam za svoju dužnost da Vas lično pozdravim. Mi nikada nećemo zaboraviti ono što ste za nas učinili. Sloga između pravoslavaca i muslimana Vaše je delo. Mi ne odobravamo ovo kako se sa Vama postupa ali (…) naš narod lepo veli : - Svaka sila zavremena, a nevolja redom ide!’ Policajci koji su me pratili bili su zaprepašteni ovim postupkom i ovim rečima vrhovnog verskog poglavice svih Jugoslovena muslimanske veroispovesti, ali nisu imali kud ni ma šta da preduzmu, jer onako isto munjevitom brzinom kako mi je prišao, isto je tako ušao u svoja kola i izgubio se putem Sarajeva. Razume se da je ovaj događaj imao veliki odjek u svim krugovima Bosne i Hercegovine.” (Citat iz Memoara, Buenos Aires, Argentina, 1963., 704.) Onaj ko poznaje prilike u tadašnjoj državi i političke odnose u njoj razumjet će ovo. Radilo se o dalekovidnom poglavaru Islamske zajednice koji je pokušao sačuvati muslimane od skorog stradanja jer je naslućivao požar planetarnih razmjera.

Kada je Mehmed-ef. Handžiću zbog jedne podvale uručen otkaz u Gazi Husrev-begovoj medresi, reisu-ef. Spahi je to teško palo ali nije znao kako dalje. Hafiz Mahmud-ef. Traljić, nerazdvojni prijatelj Mehmeda-ef. ovo mi je pričao: “Ušao sam u Kabinet reisa-ef. Spahe, a on oborene glave gleda predase. Nazvao sam mu selam, a on mi ne odgovori. Sjeo sam i šutio. Nakon nekoliko minuta on podiže glavu, pogleda me i odgovori mi na selam. I opet zašuti. Vidim da mu je nešto teško, pa ga upitah: Ko te je to nasekirao? On mi reče: ‘Ne znam šta ću sa Hadži-efendijom.’ Ja mu ko iz topa: ‘Daj ga u Kutubhanu.’ On se ozari, pa reče: ‘Pa jah! To je najbolje, a on voli biti s kitabima!’ Istog momenta je pozvao svog sekretara i naredio mu da napiše Mehmed-ef. Handžiću rješenje za bibliotekara u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.” Tako je reis-ef. spriječio sevepom hfz. Traljića izopčenje i pribijanje na stub srama jednog od naših najvećih alima.

U Univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu ima primjerak jednog časopisa u kome je objavljena namjera reisa-ef. Spahe da izgradi stolnu zgradu za sjedište Rijaseta Islamske zajednice. Tu se nalazi i negativna reakcija njegove opozicije na taj plan VIS-a. Doneseni su i negativni stavovi opozicionara tom njegovom sjajnom planu. Svaki naš reis je imao svoga “ebu džehla” da ga motovira i uvjerava svojim smetnjama da je u pravu što radi! Kako od njegove zamisli kasnije ne vidimo realizaciju, najvjerovatnije je da je sam odustao od toga, nemajući mogućnost da se bori sa “vjetrenjačama”, ili je bio spriječen zbog početka Drugog svjetskog rata.

Kada je ustaški poglavnik Ante Pavelić ponudio Islamskoj zajednici da se u Zagrebu pravoslavna crkva pretvori u džamiju o trošku NDH, reis-ef. Spaho je odbio tu ponudu prozrevši podlu namjeru ustaške vlasti da Islamsku zajednicu trajno obilježi kao saučesnika u njihovim zločinima nad pravoslavnim življem. Svi zločini koje su četnici počinili nad muslimanima tokom Drugog svjetskog rata i oni u Agresiji na BiH 1992.-1995., bili bi u tome alibi onima koji su ih činili iz srpskog naroda.

Također, svi pokušaji NDH vlasti da se donese novi Ustav Islamske zajednice nisu mogli prisiliti reisu-l-ulemu da prihvati taj proces. Svoju odluku je uvijek pravdao riječima: “Nije vakat od toga!” Do toga je došlo tek 1947. godine. Da je pokleknuo tim pritiscima ko zna šta bi se dogodilo sa Islamskom zajednicom i kakav bi crni biljeg nosila kroz povijest.

Kada je Reisu-l-ulema Fehim-ef. Spaho obaviješten o hapšenju episkopa ohridsko-bitoljskog i banjalučkog Platona Jovanovića zajedno sa protojerejom gradiškim Dušanom Subotićem u Banjoj Luci od strane ustaškog režima bio je veome uznemiren. Odlučio je da reagira svjestan da “sila Boga ne moli”. Uputio je svoje pismo dr. Viktoru Gutiću, stožerniku Vrbaske banovine, u kome apelira da se oslobodi episkom i njegov gradiški sveštenik, te da im se da potpuna sloboda kretanja i djelovanja. To pismo je adresirano i na neke druge važne adrese nadajući se da će bar vjerska lica biti pošteđena stradanja I progona. Svojeručno reis-ef. je kopiju ovoga pisma dao u svome Kabinetu visokom njemačkom oficiru. Na žalost, pismo Reisu-l-uleme je protumačeno kao provokacija i ništa se od njega nije prihvatilo. Ubijeni su nakon smrti reisa-ef.

Udruženje uleme “El-Hidaje” u Sarajevu je na svojoj Skupštini 1941. g. donijelo rezoluciju kojom se osuđuju ustaški zločini nad Srbima i ogradilo se od pojedinaca sa muslimanskim imenom koji su učestvovali u činjenju tih zločina. Stožernik ustaški u Sarajevu došao je sa Rezolucijom i spiskom potpisnika kod reisa-ef., insistirajući da osudi donošenje te rezolucije i njezine potpisnike. Zatražio je da vidi taj dokument a onda upitao: “A šta je sljedeći korak vaše komande?” Kazao mu je da će svi biti strijeljani. Tada je reisu-l-ulema svojom rukom na čelu spiska napisao svoje ime, vratio mu dokumenat i rekao: “Sada počnite od mene!”

Donesen mu je iz štaba okupacione njemačke vojske u Sarajevu spisak petnaest sarajevskih mladića pod optužbom da su skojevci. Zatražena je reisu-l-ulemina osuda. Iako nije podržavao komunističku ideologiju koju su promovirali SKOJ-evci i tada je stao u odbranu njihovih života kad mu je rečeno da će biti strijeljani i napisao svoje ime na čelo tog spiska. Vraćajući spisak njemačkom oficiru, pričao je kasnije jedan od službenika Vrhovnog islamskog starješinstva, bio je napadno arogantan i prstom mu pokazivao na stepenice niz koje odmah treba da ide.

Zadivljujuće od ovog našeg časnog velikana! Kada vjernik ima samo jedan strah, Od Allaha, strahovi od drugog i drugih su mu nepoznanica.

Reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović, 22. novembra, posjetio je mjesta realizacije projekata koje Islamska zajednica putem Vakufske direkcije implementira u saradnji sa Generalnom direkcijom vakufa Republike Turske. U pratnji reisu-l-uleme bili su dr. Senaid Zajimović, direktor Vakufske direkcije, te mr. Mirsad Kalajdžić, rukovodilac Odjela za standardizaciju pri Upravi za pravne i administrativne poslove. Tokom posjete reisu-l-ulema je obišao Baščaršijsku džamiju koja se nalazi u fazi rekonstrukcije, zatim studentski dom Fakulteta islamskih nauka koji je u izgradnji te vakufsku stambenu zgradu u sarajevskoj ulici Odobašina čija je izgradnja u toku. Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u pratnji muftija sarajevskog dr. Enesa ef. Ljevakovića i direktora Vakufske direkcije dr. Senaida Zajimovića posjetio je i lokalitet Kalin hadži Alijine džamije u Sarajevu te izvršio uvid u dosadašnji tok arheoloških istraživanja na ovoj lokaciji. Posjeti je prisustvovao i načelnik Općine Centar dr. Nedžad Ajnadžić.