Volim svoje selo Gline

nego svjetske velegrade,

kristalno i snježno inje

i proljećne bijele rade.

Volim ovu vodu bistru,

i sokake ove stare,

tek prirodu ovu čistu

više nego bulevare.

Selo moje bez tramvaja,

bez podzemnih željeznica,

semafori su "meraja"

žubor rijeke, cvrkut ptica.

Žute dunje, šljiva plava

jabuke i trešnje zrele;

ne znaš da l' je san il'java,

ovaj raskoš mnogi žele.

Žitna polja berićetna

pastiri i bijela stada

sudbina je moja sretna

ovom kraju što pripadam

slušam ezan muezzina

sa džamije časne nove

Šeherzada kćeri mila

u džamiju majka zove.