Čitav vijek...
Polahko...
Vedro i odano...
Svoj kraj nasluti...

Navikne insan...
Da žarom ispuni nadanja...
A vodom pokvasi strah...
I da treptaj ne pusti...

Tako je satkan...
Put njegova vladanja...
Pretvori čežnje u prah...
I prije nego li riječ izusti...

Navikne majka...
Da izgubi svog junaka...
Jedinca...
U zemlji visokih litica...

Navikne babo...
Da osmijeh nabaci...
Umjesto povika...
Koji u njemu leže...

Ne,nije srce slabo...
Ono baš sve loše odbaci...
Valjda urođena navika...
Onih koji vječnosti i čistoći teže...

Da biraju...
Da nemaju...
Da strahuju...
Da se raduju...

Konačnom sudu...