Šta učini zlobni susjed

svojom voljom prijekom,

pa ojadi velikim jadom

Dolinu sa Rijekom!?

Tada vrla Dolina,

s njom i Rijeka plaha,

kad se sruči ratna bura

ostaše bez   d a h a ...?

 

Ali Rijeka nije stala,

već od sebe sve je dala

da odoli   p-o-n-o-r-u

i Doline   p-o-m-o-r-u !

 

Svom svojom dubinom

i svojom tminom,

cijelim svojim tokom,

nepresahlim okom

postala je Rijeka

vječitim svjedokom!

Postala je Rijeka

svjedokom t a l a

svebosanskih z a l a!

 

Svjedok si, Rijeko,

stratišta bez ratišta,

svjedok si muka bez jauka,

svjedok si zala bez žala,

svjedok si, Rijeko, bezumlja

lj u d s k o g a   m u lj a!?

 

Dolino i Rijeko,

ne plačite na taj fakat!

Sada, dok mnogi ćute

i dalje te, Rijeko, mute -

prozbori, ti svjedok Rijeko,

prozbori odlučno i glasno

dok još nije kasno!

Prozbori, Rijeko,

svom svojom masom

i svojim talasom,

svojim mukom i

uzdržanim jaukom!

Kaži, Rijeko,

šta se zbilo nemilo

pred očima UN-ovih VALIJA:

akašija, bilta, mekenzija,

džona i moriona,

kaži, Rijeko, šta se desi

pred Galijama inih Galija!

 

Rijeko, prozbori,

oči im otvori,

još moćnija budi

SAVJEST (?) im probudi;

za istinom silnu žeđ utaži,

bol tešku žrtvama ublaži,

očaj skončaj i zliku

i   n e s r e ć n i k u !

 

Reci, Rijeko, cijelom svijetu

šta si vidjela, šta si doživjela

dugim svojim tokom,

jer, bila si, Rijeko,

NEZAŠTIĆENIM SVJEDOKOM;

 

Sve što znadeš reci gromko

da gluhoća mīne bez mine,

nek tvrdoća raspukne, neka zine!

Neka očajnima svane,

tračak sunca neka im grane,

neka dopre do podzemne jame,

do rana što ljuto nas bole,

što lijeka traže i mole -

iz tmine utihle dubine,

bez daha i bez oka;

glas istine neka se čuje

nezaštićenih svjedoka!

 

Obale, Rijeko, svoje obnovi

boljim rodom, plemenitim porodom!

Mir Dolinom neka zavlada;

neka se novim brazdama

z a b r a z d a !

Nek' se smogne bolu kraja,

kome Pakla, kome Raja!