-Gospodo, čije je? Kojoj vjeri pripada? Jačim tonom veli učo. _ Mojj unučić je musliman. I ja ga takvim odgajam. Neka znate, dragi učo. Pa suvišno pitate, jer koje sam vjere ja i unuk je bezbeli! Kao da prijeti, veli Bijelić.
- Moj je po mufuzu i krštenju, ali to nije dosta... Ona kapulja Rozalija upade mi u kuću pred šest sedam godian i veli: "Proto, pokrsti mi sina ali da ne zna onaj moj muž, onaj Turčin". I ja preko volje tu budalaštinu učinih. A dijete ode ub mekteb, kad je za to vrijeme došlo. Rozalije nema, skitnica sa mužem otišla u bijeli svijet... Eh, eh, sve ovakove su stvari komedija. A ne, vjera. Mi takve stvari u Bosni nijesmo voljeli nego nam donesoše oni, koje je tuđin ovamo uvezao, i proto odmahnu rukom.
Iz priče: I zbog vjere i zbog naroda (Izabrana djela)
Murat Šuvalić rođen je 10.2.1897. godine u Bosanskoj Krupi. Pola godine je odležao u zloglasnoj bihaćkoj Kuli. Nakon zatvora vraća se u rodno mjesto i zapošljava u općini. Prvi je čuo za smrt kralja Aleksandra Karađorđevića i rekao susjedu: "Ubiše onog psa!" Tematike Šuvalićeve proze je život Bošnjaka u Krajini. Književno djelo predstavlja snažnu sliku vremena Kraljevine Jugoslavije, u kojem se obespravljeni muslimanski narod borio za svoja egzistencijalna prava.