Bosna je samo iskošena kriva linija na dječijem crtežu: potez - obronak, šljivik, naheren krov; potez - i pokoja krava i pokoja bosonoga djevojčica i pokoja riđa vododerina, pa uska njiva, pa klepet mlinice, pa voda koje nema, koje ima. Ipak. Bosna na krivulji mog voljenja - samo uzak vertikalni intenzitet, oscilacija koja ne može da se smiri ni da se iščaši. Tako trpi moj korak i moju misao. Tiho je, rana jesen, najpametnije godišnje doba. Put je preda mnom kao neuk ožiljak u pejzažu, a vrane i strnjišta obješeni zdesna, kao seoske ponjave kad se ponekad suše u zlatu domaćeg sunca i dobroti dana. 

Usmjeren sam ka Fojnici koja je i Chvojnica i Choynica i Coyniza i Quoyniza. I... Usmjeren sam i ne mogu pogriješiti. Samo je jedan put, kao u središte zemlje, a tako je sa svim starim bosanskim gradovima, svuda je put - trag rudarske žile, svuda završava gdje počinje potkop i rumenkasta rudnička voda što boji kamenje krvlju gvozdene zemljine utrobe. Iz ovog grada ne može se produžiti, ne može se otići dalje - može se samo ostati. Može se samo “unatrage”, na vlastite stope, a to jednako teško pada i čovjeku koji dođe i zvijeri koja je već tu. Ali se može ostati i može režati, ako treba. Može se ostati i može pjevati da se brda prolamaju i da jedro nebo cikne i ustukne.

Proteklog 14. marta navršeno je devetnaest godina od kako je sa Ovoga svijeta otišao veliki bošnjački i bh. pisac Alija Isaković (1932.-1997.). Rođen je u Bitunji kod Stoca 15. januara 1932. godine. Književnom biografijom uglavnom je bio vezan za Sarajevo, gdje je i, iznenada, preselio na Ahiret 1997. godine. Objavio je više knjiga priča, putopisa, romana, drama, zbornika tekstova, istaknuo se kao i veliki antologičar i brižni čuvar bošnjačkoga i bh. književnoga naslijeđa. Djelom Rječnik karakteristične leksike bosanskog jezika potvrdio se kao ustrajni i odgovoran borac za dostojanstvo i mjesto bosanskog jezika unutar južnoslavenske i svjetske zajednice jezika.