Nakon kraće bolesti u 68. godini života na Ahiret je preselio Halil Suhonjić, zvani Salko koji je svoj životni vijek proveo u džematu Čikule. Halil je iza sebe ostavio brojna dobra djela po kojima će se pamtiti i spominjati. Dugo godina i prije rata povremeno je provodio  u džematu Čikule i bio na usluzi džematlijama.  Kao i brojne džematlije teško je preživio rušenje džamije u Čikulama i to ga je jako žalosno pogodilo kao i traume koje je  često je spominjao i molio Boga da se nikom ne ponove.

Halil zvani Salko i svi su ga po tom imenu zvali nakon rata aktivno se uključio u obnovu porušene cjelokupne infrastrukture u džematu Čikule. Aktivno je sudjelovao u prikupljanju pomoći za obnovu džamije i džematske kuće i sam pomagao obnovu. Nakon obnove džamije uvijek je bio na raspolaganju mjesnom imamu i zajedno udruženim snagama nastavio održavati vjerski život u ovom džematu. I pored toga što je jedno vrijeme boravio u Sloveniji pomagao je obnovu džamije i bio je jedan od glavnih organizatora svečanostin na otvorenja džamije u Čikulama. Njegova iznenadna smrt  pogodila je sve one koji su ga poznavali a posebno njegovu mnogobrojnu rodbinu. U više mandata  bio je predsjednik džematskog odbora gdje ga je i u ovom mandatu smrt zadesila. Brojne džematlije su prisustvovale dženazi a koju je klanjao imam u džematu Čikule Abduahmed ef. Ramljak. Imam je u svom obraćanju podsjetio prisutne da je Salko bio uzoran i vrijedan džematlija  a veliko prisustvo ljudi na dženazi pokazuje da je Salko bio omiljen među svim ljudima.

Salkinim odlaskom na budući svijet Ahiret, prijatelji su izgubili vrijednog i čestitog džematliju a džematski odbor  i Islamska zajednica istaknutog i vrijednog muteveliju.

Nošen na rukama od kuće do džamije baš onim putem kojim je svakodnevno obilazio džamiju, rahmetli Halil-Salko  je ukopan u haremu Čikule pokraj džamije.