Kada je riječ o stvaranju dobrotvorne vrijednosti za zajednicu kroz udjeljivanje i zadužbine, često zaboravimo značaj koji u tome imaju uspješni tržišni projekti. Još je Al-Ğāhiz početkom devetog stoljeća pisao pohvale trgovcima, jer je u uspješnim tržišnim odnosima vidio pozitivnu stranu koja može doprinijeti društvenom razvoju. Kairski trgovci su u 16. stoljeću nosili različite titule, a najviša titula je glasila šāhbandar i ona je podrazumijevala visoku pozicioniranost među trgovcima ali i unutar civilnog društva. Vođenje jedne firme je prostor unutar kojeg čovjek stalno donosi određene odluke, koje su uvijek na vagi, koja aktivnost je profitabilnija i korisnija u odnosu na drugu. Da bi te odluke bile što ispravnije nephodno je poznavati zakone tržišta, posjedovanje znanja kako nešto napraviti a potom kako voditi i upravljati poslom i ljudima. Tržište je sistem koji u prvi plan stavlja znanje i vještine, jer to je sistem čije institucije pospješuju ljudsku kreativnost, inventivnost, i poduzetnost. Tu se surećemo s kreativnošću, kooperacijom, te ličnim duhovnim podvizima.

To se često zaboravi, a ja uvijek napominjem ljude, vi samo tražite od Boga - a pitamo li se šta dajemo? Na taj način se ostvaruje punina odnosa s Bogom te se kreira jedna slobodoumna i odgovorna osoba.

Kreativno djelovanje s vjerom u Boga

Jedan kreativan poslovni projekat, firma Europrost, egzistira sada već od davne 1997. godine, u selu Gornja Miričina. Fikret Begović, čovjek koji je još tokom druge polovine 80-ih godina vodio svoju samostalnu zanatsku radnju za remont dizalica, nedugo nakon završetka rata odlučio se upustiti u ozbiljan poduzetnički podvig, proizvodnju liftova. Gračanički kraj je uvijek bio poznat po svojim zanatlijama i trgovcima, te uspješnim poslovnim poduhvatima, no malo je onih koji se mogu pohvaliti vrlo specifičnom tržišnom nišom kao što je proizvodnja liftova. Od uvoznika liftova iz Italije do gotovo kompletne proizvodnje lifta u domaćoj radinosti trebalo je nekoliko godina, no ulaganje se isplatilo: „Ulagao sam u inženjere i mislim da je bitno ulaganje u radnu snagu. Na temelju toga sam došao da mi sada 80% lifta proizvodimo ovdje, a tako nije bilo na samom početku. Prvobitno, a tu me nosila i vjera, počnem kupovati neophodne mašine i raditi bravariju. Nedugo zatim, od 2004. godine i električne ormare. Firma je u međuvremenu izrasla, a od 2016-2017. godine počeli smo raditi po Austriji, Belgiji, Njemačkoj pa i Saudijskoj Arabiji i Rusiji. U Sarajevu smo radili kosi lift na Ciglanama, a sada upravo jedan pravimo za Italiju, Genovu”, veli Begović o svom kreativnom poslovnom putovanju. No, Fikret Begović je i čovjek koji u dugogodišnjem poslovnom iskustvu umije da ispriča i drugu stranu tržišnog poslovanja, a to je ona strana u kojoj se privatna firma ne prepoznaje samo kroz biznis već i kroz šire društveno djelovanje: udjeljivanje, pomaganje, davanje zekata, izgradnju i održavanje vakufske imovine itd. Fikret Begović je 1971. godine ostao bez oca, pa je za svoje odrastanje zahvalan majci, koja je zapravo u njega i usadila duh vjere, što govori koliko je “mati također važna, jer ona je u svom životu praktikovala vjeru što je i meni pomoglo u mom ličnom razvoju u odnosu prema poslu”, potcrtava Begović tu neizbježnu sliku svog odrastanja. A o tome šta znači biti svjestan da privatni biznis ne predstavlja samo kreiranje tržišne vrijednosti već i one društveni veli: „Svaki biznis bi morao imati svoju humanu stranu i, ko god kaže da je nema ne govori valjano. Svaki privatnik koji ima kućni odgoj, i koji zna posložiti neke stvari, sigurno misli i na humanu stranu svog poslovanja. Za mene je vjera jako bitna za sam razvoj jedne ličnosti i njenog odnosa prema poslovanju”. Jedna od najljepših dimenzija ramazana jeste upravo ta snažna kultura dobročinstva, razvijanja osjećaja zajedništva i odgovornosti prema društvu, a funkcija svake firme je da posluje uspješno i održivo, te da iskaže i svoju humanu dimenziju. O ramazanskom duhu koji se preliva i na odnos prema poslovanju Fikret Begović ističe: „Ti se Bogu stalno vraćaš, u svojim mislima, djelima, pa prema tome moraš Bogu i davati, a ne samo tražiti. Ramazan nosi tu poruku davanja, kroz post, kroz zekat, sadaku. To se često zaboravi, a ja uvijek napominjem ljude, vi samo tražite od Boga - a pitamo li se šta dajemo? Na taj način se ostvaruje punina odnosa s Bogom te se kreira jedna slobodoumna i odgovorna osoba”.

Proizvodni pogon liftova u Gornjoj Miričini uz seosku džamiju

Vraćanje zajednici

U razgovoru s Fikretom saznajem da je on dugo godina bio u Izvršnom odboru Medžlisa Gračanica, i to od 2006. godine pa sve doskora. Smatra da je Medžlis Gračanica u ovih dvadeset godina dosta napredovao, te da je sada ukupna slika ovog medžlisa dosta dobra. Tome da bude dio medžlisa, mimo firme koju je razvijao, je kako veli kumovalo njegovo odrastanje uz džamiju o kojoj stalno vodi brigu. Priča mi: „Othranio sam se tu, a 2000-te godine, odlučio sam uraditi munaru, jer tada je bila jedna stara, obložena limom. Bogu hvala, munara je završena. Nakon toga, 2002. godine krenemo s obnovom džamije, preuzmem na sebe da se pokrije džamija, i ja sam tu rado pomogao da se ona dovede u red i da se otvori 2006. godine”. Ni sada nije ništa drugačije, pa čim dođete u krug firme odmah primijetite radove na džamiji, pa s tim u vezi Fikret nastavlja, “evo sad radimo kupolu, jer počeo sam raditi svoj objekat, da ga pokrijem šindrom, i reko hajmo ljudi uraditi i kupolu džamije”. Koliko je važno za seoski razvoj i male zajednice postojanje stabilnih firmi svjedoče i poplave koje su jednom u Gornjoj Miričini uništile dio puta. Europrost je pomogao da se sanira put, te preuzeo ulogu koju bi morale države institucije. Za njega je posao i vjera spoj svijesti o davanju i otvaranju ka drugim zajednicama u BiH: „To je ljepota tržišta i poslovne zajednice. Mi smo u Međugorju uradili četrdeset liftova. Neke poslove smo imali s pravoslavnom zajednicom, tako da sam kroz posao naučen na otvorenost i saradnju s ljudima širom BiH ma koje vjere bili”. I o davanju i vraćanju zajednici nastavlja Fikret svoj govor: „Kada me neko pita o zekatu i davanju ja stvarno često kažem da ne znam ni koliko, jer sada gledam da druge privolim da pomažu, da udijele od zekata pa nadalje. Važno je prenositi drugima, mlađima, da gaje svijest o odgovornom poslovanju prema široj društvenoj zajednici”. U Europrostu misle i na naše sugrađane koji često bivaju zaboravljeni, a to su osobe s invaliditetom. Svake godine jedan lift poklone ljudima koji su u potrebi, posebno osobama s invaliditetom. Često slušamo o duhu ramazana, a Fikret Begović smatra da treba govorit i o duhu države. Država treba služiti kao poligon za kreiranje ambijenta unutar kojeg bi se tržište još više razvijalo, pa postavlja pitanje: „Imamo li mi pored ramazanskog i državni duh?” Privatne firme često same vode neki razvoj, bore se i kotrljaju, a toga mnogi nisu svjesni. Državotvorni patriotizam mora se ogledati s vjerom u dobrobit razvoja naše zajednice i o tome je nužno više da se govori zatvara ovu priču čovjek koji je u svojoj glavi naslikao lift i odlučio u svom selu pokrenuti proizvodnju liftova ne zaboravljajući da vjera traži i davanje - a ne samo traženje.