Naši pjesnici: Fahrudin Sinanović

Autor: Mirzet Hamzić Decembar 05, 2018 0

Fahrudin Sinanović rođen je 16. 09. 1964. godine u Miljanovcima, općina Kalesija. Profesor je bosanskog jezika i književnosti. Završio je Filozofski fakultet u Tuzli – Odsjek bosanski jezik i književnost. Trenutno je direktor JU BKC "Alija Izetbegovic" Kalesija. Autor je knjiga Merhaba amidžaKuća na dva sprata plus potkrovlje. Bio član redakcije časopisa za književnost i društvena pitanja „Ostrvo“. Inicijator je i pokretač manifestacija „Kalesijski šampioni znanja“, „Ikre“ i „Dani Povelje“, koje su priznate kao manifestacije od kantonalnog značaja.

Priroda na sedždi

To ne grmi

to nebesa ezan uče

sad će kiša

na zemlju

na sedždu

da padne.

To vjetar ne huči

to lišće dovu dovi.

Sve živo i neživo Allaha slavi.

 

 

A Bosne ima

Bilo nekad Rimsko carstvo i bili Rimljani u Bosni.

Danas nema Rimskog carstva, a ima Bosne.

Bilo nekad Osmansko carstvo i bili Osmanlije u Bosni.

Danas nema Osmanskog carstva, a ima Bosne.

Bila nekad Austro-Ugarska monarhija i bili Austro-Ugari u Bosni.

Danas nema Austro-Ugarskog carstva, a ima Bosne.

Bila nekad Jugoslavija i bili Jugosloveni u Bosni.

Danas nema Jugoslavije, a ima Bosne.

Hoće li još neko da okupira Bosnu?

Bujrum, samo neka zna, poslije ima da ga nema.

 

 

Milostivi i silnici

Neko je pojeo jabuku žutu

I ostavio ogrizak na putu

Sagnuh se

Ogrizak uzeh

Sjemenku jednu izvadih

Samo nju tad imao sam

Ništa više:

Ni projekta, ni lokacije, ni fizibiliti studije, ni rješenja,

Ni odobrenje, ni fabrike, ni kredit uzeo nisam.

Samo, u bašči, zemlje malo razgrnuh

Bismillu proučih i sjemenku spustih

Zaboravio ja za to

Prošlo jasam četiri-pet godina:

Iz sjemenke drvo naraslo

Na drvetu stotinu jabuka

U svakoj jabuci po desetak sjemenki

Hiljadu je to sjemenki

(Digitron tako kaže)

Opet hiljadu puta zemlju razgrnuh

Hiljadu puta Bismillu proučih i hiljadu sjemenki u zemlju spustih

Naraste hiljadu stabala

Na svakom stablu opet po stotinu jabuka

U svakoj jabuci po desetak sjemenki

(Samo malo digitron da uzmem)

Čitav milion to je sjemenki

Sad mi treba pomoć

Zemlju malo da razgrnemo, Bismillu da učimo i sjemenke da spustimo

I ništa više

Imat ćemo milione jabuka

Bit će jabuka dosta za svako dijete na svijetu

A od jedne sjemenke počeli smo

Bog daje jabuke

A ljudi prave metke

Ima i metaka dosta za svako dijete na svijetu

Prokleti neka su silnici

 

 

Aneks 7

Gledao sam neko veče

Prilog Saliha Brkića

Jedan povratnik u kameru reče:

Evo, ovo je moja kuća.

Pa, kako se sad osjećaš,

upita Salih njega.

Evo, baš malo prije

Sa moje strehe

Za moj vrat

Jedna kap kiše kanula mi je

Niko sad od mene srećniji nije.

 

 

Stećak

Kam: Unatrag je Mak.

Mak: Unatrag je kam.

U Maku kam

U kamu Mak.

Mak + kam = Kameni spavač.

 

 

Nedovršena pjesma

Ne znam

I znam da ne znam

A volio bih da znam

Volio bih pjesmu da ispjevam

Ne znam kako

Al' o Bosni bih pjev'o

U prvoj bih strofi spomeno Allaha,

Poslanika i časne mu ashabe

Potom džamije i mihrabe.

Čekam...

Čekam...

Čekam duša da se svikne

I pjesma da nikne.

 

 

Naslov iz novina

Sklopi oči

Pa uoči

Kako Allah rahmet toči

Na svakoga ko svjedoči:

LA ILAHE ILLELLAH!

 

 

(Ne)smijem

Nešto mnijem

Šta činiti smijem:

Smijem samo dobro činiti

Na dobro i dobru pozivati

Od zla odbijati.

A šta činiti ne smijem:

Ne smijem pred tužnim da se smijem

Ne smijem ni međ ljude smrknut doć

Pred gluhim pjevati

Vidi molim te ovo - slijepcu kazati

Mravu na put stati

Pčelu na cvijetu zgazati

Vjetru prepreku činiti

Ne smijem ponašati se drsko

Čineć drugom što je meni mrsko

 

 

Koliko godina imam?

Ne znam koliko godina imam.

Ne zna to ni bilo ko drugi

osim Svevišnjeg.

Znam koliko godina nemam.

Ako sam rođen 1964, a jesam,

i ako je danas 2016., a jeste,

to znači da nemam 52 godine.

Te godine su prošle, njih više nemam.

Imam samo one godine koje slijede,

Koje ću da odživim na dunjaluku ovom,

dok Azrail ne dođe, i kaže:

"Idemo, vakat je."

Koliko tih godina imam, ne znam.

 

 

Otkad pjesmu nisam napisao

Ima mjesec dana

Ma i više

Možda dva, tri ili četiri mjeseca

Kako papir pod mojim riječima vrištao nije

 

 

Lingvistička laž

I Amreikanac,

I Makedonac,

I Rus,

I Srbin,

I Bošnjak,

I Hrvat,

Na isti način plaču.

I Kinez,

I Englez,

I Arap,

I Japanac,

I Španac,

I Hrvat,

I Srbin,

I Bošnjak,

Na isti način se smiju.

Svi na isti način kašlju,

I šmrcaju,

I štucaju,

I zvižde,

I podriguju čak.

Ali, gle čuda i apsurda,

Samo kad progovore,

Tad problemi se stvore!

 

 

Trilogija

Mislio sam da mi je brat

Onda je došao rat

Pa me brat– ščepao za vrat

Da me udavi

A ja sprva mislio da se šali.

 

 

Zijad

(Kalesijskom šehidu)

Bio je prav

Vrijedan kao mrav

Onako plav

Ko janje blag

Ko vjetar hitar

Ko potok bistar

Nikad

i

Nikom

i

Ni za šta kriv

Osim što je živ

I što je Zijad.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro