Poezija: Srebrenice naša

Autor: Edina Cikotić Juli 19, 2019 0
Srebrenice naša
 
Tugo srebrenička, ne možeš u srce majke stati
Za jednu majku ogromna si
Dunjaluk cijeli možeš ispuniti
A ti si se na nju okomila
Cijelu si je, tugo srebrnička, obavila.
 
Tugo srebrenička, toliko si strašna, 
Svako ti vrata zatvara,
Niko te u svojoj blizini ne želi.
 
Samo moja majka nije stigla
Od svog srca vrata da zatvori,
Ušla si u njeno srce i ispunila ga
Ali, tugo srebrenička, nisi je pokorila.
 
Sad po njenom srcu krvave rane stoje
Lijeka nema, a rane je bole.
Svakog dana bol je sve veća, jer predugo traje.
O odvedenom sinu niko joj odgovor ne daje.
 
Tugo srebrenička, živiš u kući moje majke, 
Guraš se i kopaš po njenom srcu i duši
Tugo srebrenička, uselila si se u njene prelijepe oči,
Ona više sretna nije
Nikad se poslije dolaska tvog
Ona ne smije.
 
Ona te nosi i trpi
Ona samo mene zove i traži
 
Tugo srebrenička, teret si njenim nejakim plećima
Tugo srebrenička, okove si s katanicima  
na njenim umornim rukama i nogama vezala.
 
Zato ona posrće, ne može da hoda, 
Posljednjom snagom moli
Vratite mi tijelo sina
Bez njega ni ja nisam živa.
 
Tugo srebrenička, savila si je živu do crne zemlje
A ona te nosi 
Tugo srebrenička, neka je stid svakog čovjeka
Ko tebe niječe i zločin krije
Ko se njenom bolu smije
 
Tugo srebrenička, 
Moja majka s okovima
Ali i dalje hodi
Traži
Ona ranjena zbori.
 
Naši sinovi, naši pokošeni cvjetovi 
Od zlih ljudi su pali i nestali
Naši su sinovi u smrt odvedeni
 
Tugo srebrenička, istinu tražim
Zločin se sakrit ne može
Zločinca prokletstvo i kazna čeka 
Samo se pitam
Kako s tim može da živi majka ubice i zločinca?
 
Šta takva majka čeka?
Čemu se nada 
Kada u sinove krvave ruke pogleda?
 
Čemu se nada majka,
Čiji sin ubica postade? 
Mrtva tijela naše djece kamionima odveze
Godinama tijela krije,
Poriče ubistva, 
Živi ko da se zločin dogodio nije!
 
Kako je majka ubice biti?
Sve znati i šutjeti,
U sinove krvave ruke gledati,
Nijekati,
Šutiti, 
Zločin prikrivati, 
Čemu se takva majka može nadati?
Zar se takvo biće može majkom nazvati?!
 
Od svih zala ovog svijeta
Najteže je majka ubice postati
A još teže s tim živjeti i šutiti
Takva majka biti prokletstvo je 
koje se očima ne može sagledati.
 
Tugo srebrenička, moju majku nisi pokorila
Iako me nema
Moja majka nije zla postala 
Iako si njeno srce, tugo srebrenička, ispunila 
Moja majka je i u tuzi insan ostala 
Osvetu nije tražila.
 
Daleko od one koja ubicu krije
Lanetolsun!!!
Bolje da ni živila nije,
Kad njeno srce mrtva tijela naše djece krije.
 
Ona niječe zločin,
Ona šuti,
Majke Srebrenice njoj žao nije,
Kameno srce se našoj boli smije.
Lanetolsun!!!
 
Bez riječi ostajem 
jer majka zločinca zločin krije
srce kameno neće da se smiluje
da naši dječaci smiraj pronađu,
da nam se mrtvi sinovi vrate,
da zločinci shvate
ne prestajemo ubijenu djecu da tražimo
svako ćemo dijete majci da vratimo
nijedan život ne halalimo
pamtimo
svoje tražimo.
 
Boga molimo da nikad ubice ne postanemo,
Nikom zulum ne činimo,
Mi pamtimo,
Mi ne zaboravljamo,
Mi samo svoju djecu tražimo.
 
 
 
Bosno
 
Bosno moja
Poljano smrti
Livado nišana
Pusto igralište bez dječaka
More naših suza
Avlijo u kojoj odzvanjaju 
Imena sinova, očeva i muževa
Vape i traže da kažemo umjesto njih
 
Živjeli smo
Ubijeni smo
Nismo nestali
Odveli su nas
Istrgli iz života i u smrt poslali 
 
Bosno, stazo smrti,
Rijeko suza,
More naših dova,
Školo u kojoj učimo, 
Kako i poslije zla čovjek ostati?
 
Školo, u kojoj učimo 
čovjek nikad ubica ne smije postati
 
Bosno, ugašeno ognjište,
Gdje i bez sina majka ostaje majka
Dovu uči, 
Ne mrzi,
Ne proklinje,
Majka samo sina traži,
Da se Prijedor i Srebrenica nikom ne dogodi.
Na poljanama smrti majka moli.
 
Na livadi nišani
Pognuta majka stoji i moli:
Bože, neka se nikom Prijedor i Srebrenica ne ponovi.
Edina Cikotić, Kalibunar, Travnik
 
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija