50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Nedjeljnja čitaonica: Alija Isaković o Bošnjacima

Autor: Elvedin Subašić Novembar 08, 2015 0

“Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobrodušne, naivne i predane ljude beskrajno samopožrtvovane, spremne na svaku ličnu i kolektivnu žrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apsolutno uskogrude, beskrajno samožive, potkupljive, politički ljigave i, nadasve, opsjednute omalovažavanjem svega vlastitoga, vlastitoga imena, vjere, običaja, prošlosti. Ne nalazim tome nikakva opravdanja.

 

 Tako, bez jasnoga političkog programa, bez pravog političkog vođstva, bez dovoljno uvažavanja vjerskih i kulturnih autoriteta, bez smisla za svaki oblik skladnog organiziranja, a kamo li smisla za vidove apsolutizma, diktature i kulta ličnosti, bez čega se ne mogu uspješno prebroditi neke kritične faze; u općoj državnoj i društvenoj regresiji, izazvanoj predvidljivim historijskim gibanjima na Balkanu, razvila su se u našem narodu ona pogubna svojstva koja iznutra rastaču vlastito tijelo i vlastitu dušu.”

(Isaković o Bošnjacima…)

Alija Isaković rođen je u mjestu Bitunja kod Stoca, 1932. a umro u Sarajevu 14. marta 1997. Prozaist, romansijer, leksikograf, istraživač književne povijesti i jezika, dramski pisac, putopisac, aforist. U prozi okušao se gotovo u svim formama (roman, kratka priča, pripovijest, putopis, aforizam), a mnoge prozne tekstove uspješno je prerađivao u kazališne, televizijske i radijske drame. Pored značajnih antologija i zbornika Isaković  je objavio romane Sunce o desno rame (1963) i Pobuna materije (1985), knjige pripovjedaka Semafor (1966), Taj čovjek (1975), televizijske i kazališne drame To (1969), Generalijum (1970), Hasanaginica (1975), knjigu putopisa Jednom (1987) itd. Jedan od najvažnijih bh. promicatelja bh. književnosti i jezika. Njegova uređivačka posebnost ostavila je dubok trag na  uređivanje književnoga časopisa Život i edicije Kulturno nasljeđe Bosne i Hercegovine.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine