Izbor iz poezije Mustafe Širbića

Autor: Odbrao: Mirzet Hamzić Juni 29, 2018 0

Mustafa Širbić, rođen 1962. u Banja Luci. Odrastao u maloj Evropi (Prnjavoru) do završetka gimnazije. Studirao južnoslovenske jezike i književnost. Živi između Stuttgarta i Sarajeva. Do sada objavljene knjige: Ljubav moje majke, Spominjem Te dahom, Čovjek je tajna iKnjiga o momentu.Pored ovih knjiga izdao je 18 audio materijala, sabrane mudrosti, romani, dječije priče i pjesme kao i svoju poeziju.

Ružina stabljika

 

Bi jednom ružina stabljika,

i bi pažljivo zasađena,

te se žile njene pružiše duboko u zemlju.

Zemlja sama bi dugo pripremana,

da taj korijen primi,

taj korijen je bio Ibrahim a.s.

Kako je izrastala

stabljika bi njegovana

da se ne razvija u ne željenom pravcu,

u pravcu koji Gospodar nije želio.

Pripremana zemlja, dubok korijen,

te brižljiva njega učiniše

da, drvo izraste pravo i jako,

ta stabljika bi Musa a.s.

Jednog dana pojavi se divni pupoljak

do tada ne viđen

i to bi Isa a.s. sin Merjemin.

Iz tog pupoljka izraste posljednja i najljepša ruža

i to bi Muhammed neka je mir na njega.

Kad tražiš prijatelja

Nit u sebi nit na sebi ne vidim nit osjećam predanog derviša

a i spram obaveza vjerskih sam prilično nemaran

ali

da ne bude kanta za otpatke mojih frustracija

i zbog Dana Suda

tražim prijatelja,

ali me strah za njega od mojih tersluka.

Trebali bi nas dvojica ako se pronađemo

na ovom svijetu ući u obećane vrtove onoga svijeta.

Tihe oaze uz gorke kahve svakodnevnice.

Spomenuti Onog Koji u mrkloj noći

na tamnom kamenu zna za crnog mrava

a da ne zna za nas.

Pa ako nas sretneš putniče uđi u halku, pridruži nam se

al´ da ne spominjemo ništa s ovog svijeta,

da išta od njeg valja

ne bi nam izmicao,

ne bi bio prolazan.

Trojica u jednom

Moju laž svjedoče papir i mastilo,

da ne udijelih siromaha Tvojim imenom.

I veliki cvijet Srebrenice svjedoči da lažem

da sam Te iskreno spominjao, i govorio i

podučavao Tvojim imenom.

Lažem pred djetetom bez oca i majke

da sam mač izvlačio slaveći Tebe.

Goleme tajne dubokih Mora bez obale.

I dalje evo lažem,

lažem, lažem

e da bi ljudi vidjeli, rekli, pohvalili,

čitav hudi život svoj samo lažem.

Pa ima li išta pred čim mogu da ustanem, da

mogu ostajati, ne vlažeći obraza

a da je čisto,

da ga ne ozidaše pritajene podmukle laži.

Išta da je iskonsko, neokaljano 

čemu bićem cijelim

zaista težim.

Traganja

Kad najviše trebadoh majku i oca, oni su odlazili na posao

i nemoćni u ruke mi davali igračku.

Kada kasnije bijah žedan znanja, kao na suđenju 

ocjene su davali i time nas davili.

Ponekad bih tražio malo pažnje, s nekim progovoriti,

kud su samo svi nestajali, kuda bježali.

Nađoh tako druga, što nije loše, u knjizi.

Kasnije u postojanju tražih iskonsko, tražih smisao

šta će ti to - rekoše, bolje nađi posao,

to da postojiš i da si čovjek, nije dovoljno,

moraš nešto postati.

Kuda i šta će zbunjen je krenuo putem ljubavi.

Tad su mu ko mahniti prijetili moralom.

Kroz sve to taman je nazirao obrise zakona svijeta ovog

i tu mu nabaciše okove posla, drž` se karijere.

I kad god je pjesnik i tragalac ukazivao na nepravdu

gledaše sivi s podsmjehom, sažaljivo.

Kad god mu se rađala nada, strah je pobjeđivao.

I nakon dugih godina lutanja i traganja čudno ga gledate

jer se hud sklonio u carstvo sigurnosti

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro